Enisa Ahmić Mulić: Nema provokacija, osim jedne kuće - na kojoj je zakačena zastava
"Jedna sam od rijetkih koja je preživjela akciju kodnog naziva '48 sati'...", tako počinje svoju priču Enisa Ahmić Mulić, priču koja je obilježila njen cijeli život, ali i buduće generacije.
U selu Ahmići u blizini Viteza 16. aprila 1993. godine desio se masakr nad bošnjačkim civilima. U ovom mjestu danas tišina, bol i tuga kao vječiti simbol onoga što se desilo.
Enisa za portal Radiosarajevo.ba priča uz osjetnu tugu i bol u glasu. Iza nje se čuje ezan. Ezan je bio i znak za napad tog 16. aprila 1993. godine kada su jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice izvršile napad.
Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara
"To jutro, vojnici HVO prvo su ubacili nam bombe u kuću da bi nas onesposobili, zatim su ušli u kuću i izveli mog oca i streljali ga. Pored oca, u kući do nas ubijeni su i zapaljeni amidža, strina i troje djece od osam i šest godina te beba koja je imala samo tri mjeseca", rekla je Enisa.
Navodi kako je teško i dalje jer 29 godina poslije - i dalje se traga za kostima najmilijih.
"Imali smo idenfikaciju 1. aprila u zaseoku Nadioci gdje su kompletne porodice ubijane, kosti su im prebačene u Kupres, zatim u Mostar i tamo su ekshumirani i prebačeni u Banja Luku, pod pretpostavkom da se radi o stradalim Srbima. Njihova dženaza će se obaviti 7. maja", navela je Enisa.
Ona uz uzdah bola, koji mogu razumjeti samo stanovnici Ahmića, kaže:
"Istrošeni smo. Mnoge porodice nisu doživjele da preuzmu kosti i da ih dostojanstveno sahrane. Ahmići žive zato što moraju, daju zadnje atome snage da bi opstali i nastavili život koji je bolan.
Ovdje za sada nema problema, imamo nezaposlenost, nemamo provokaciju, osim jedne kuće u Ahmićima koja pripada čovjeku hrvatske nacionalnosti koji je na svoju kuću okačio zastavu tzv. Herceg-Bosne i mi to gledamo svaki dan, 24 sata u godini. To je teško gledati. Ali, osuđujem i nadležne koji su trebali to sankcionisati jer ta osoba širi mržnju jer smo mi ti koji su doživjeli i preživjeli zločin", zaključuje Enisa.
Presude
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a "Džokeri", bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
