Dan bijelih traka: Vrijeme kada je zgaženo ljudsko dostojanstvo

Odlukom tadašnje općinske vlasti građani nesrpske nacionalnosti bili su obavezni da na svojim kućama ili stanovima u znak lojalnosti izvjese bijele zastave, a pri izlasku iz njih da stave bijele trake oko ruku. Iako je prošlo 25 godina u Prijedoru još nije došlo do istinskog i iskrenog suočavanja s mračnom prošlošću.

Forsiranje nacionalnih i religijskih identiteta

"Suočavanje s prošlosti je težak proces i potrebno je da prođe određeno vrijeme od nekog društvenog konflikta i masovnog kršenja ljudskih prava da bi zajednica spoznala i na neki način se odredila prema onom što se dešavalo. Njemačkoj, koja se uzima za svijetli primjer odnosa prema teškom naslijeđu iz prošlosti, je bilo potrebno 25 godina od završetka Drugog svjetskog rata da bi se počela suočavati s istinom. Sve je podređeno forsiranju tih nacionalnih i religijskih identiteta", izjavio je Goran Zorić iz Centra za mlade Kvart.

Prema njegovim riječima, svim političarima odgovora "status quo", u kojem se narodi drže razdvojenim kako bi se stalno mogli vraćati na podjele i politikantska prepucavanja, da ne bi pričali o realnim društvenim problemima kao što su nezaposlenost, odlazak mladih, stanje u kulturi, zdravstvu, obrazovanju i drugim sektorima. 

"Sada se suočavamo sa zloupotrebom Dana bijelih traka i uopće njegove simbolike od bošnjačkih političara, ali i nacionalističkih organizacija i kolektiva i u tom kontekstu bitno je naglasiti da ne polazimo iz iste pozicije i da priča o Danu bijelih traka nije priča o bošnjačkim žrtvama, o genocidu, već priča o univerzalnoj ljudskoj patnji i o tome da moramo razgovarati, polaziti od drugih pozicija, različitih od ovih pomenutih zabetoniranih nacionalnih i religijskih podjela i da ne pristajemo na podjele po nacionalnom ključu na vaše i naše žrtve", istaknuo je Zorić.

Naglasio je da mu je drago što inicijative sve više dolaze iz baza i nisu toliko vezane za NVO, već predstavljaju zajedničko djelovanje različitih struktura pojedinaca, kolektiva, organizacija i da daju nekog rezultata.

Obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru posvećeno je stotinu dvoje djece ubijene u ratu na širem prostoru grada, a učesnici će kao i u prethodne četiri godine nositi transparente s njihovim imenima i bijelim ružama koje će položiti na glavni gradski trg.

Većina djece ubijena iz neposredne blizine

"Zastrašujuće je da je od ubijenih 102 djece možda tek njih deset posto ubijeno od neke oružane vatre koja je došla s udaljenosti, što znači da su svi ostali ubijani iz neposredne blizine. Ne može se govoriti o časnosti Vojske RS-a, jer su na prijedorskom području ubijane čitave porodice nesrpske nacionalnosti", kazao je Edin Ramulić.

On je napomenuo da su do sada samo u okviru nekoliko predmeta procesuirani slučajevi ubistva djece i maloljetnika, ali da se ni u njima ne znaju neposredni izvršioci, te dodao da se tek u slučaju ubijenih 35 članova porodice Bačić, među kojima i dvoje djece, utvrđuje neposredna odgovornost.

Ramulić napominje da mu nije jasna opstrukcija gradskih vlasti prema izgradnji spomen-obilježja posvećenih ubijenoj djeci i utvrdio da je pitanje njegovog podizanje samo stvar vremena i procesa, jer ostaje pitanje šta je alternativa.

"Izdvojili smo djecu iz mase žrtava da bismo probudili empatiju, jer kad su ona u pitanju, nema spora da su to nedužne žrtve. Krenuli smo s tim da razbijemo svaku mogućnost da se to negira, da se to osporava. Da se spomenik podigao on bi već bio manje-više zaboravljen i vjerovatno ga ne bi posjećivali ni srodnici te djece, a u stvari bi bio na korist i sadašnjem Prijedoru i sadašnjim vlastima", uvjeren je on.

Napomenuo je da je spomenik ubijenoj djeci u Konjicu dobar primjer, jer je posvećen djeci svih nacionalnosti. Spomenik pod nazivom "Našoj djeci" podignut je pored škole i sportske dvorane.

Podsjetio je da je i delegacija iz Prijedora posjetila Konjic i obišla taj spomenik, ali se nisu poveli istim primjerom, gdje su lokalne vlasti i poduzetnici učestvovali u njegovom podizanju.

Antiratni spomenici

Komentirajući inicijativu Boračke organizacije Grada Prijedora da se podigne spomenik svoj djeci ubijenoj u proteklim ratovima, on je rekao da mu nije jasno zašto taj spomenik nije podignut ranije.

"Na Kozari ima takav spomenik, ali je u zapuštenom stanju i govori o stradanju djece u Drugom svjetskom ratu. Čini mi se da se to povuklo iz prošlosti da se parira inicijativi roditelja ubijene djece u proteklom ratu. Prioritet je da se utvrde imena i okolnosti pogibije djece, kao i to da uđe u redovne programe obilježavanja. Bolje je da se sjećamo te djece nego bilo kojih formacija koje su djelovale na ovim prostorima. Ta djeca su najvrijednija i samo njima bi trebalo da podižemo spomenike jer bi oni bili antiratni spomenici i poruke da ratovi dovode do stradanja djece i da žrtava ne treba da bude", istaknuo je Ramulić.

Predsjednik Udruženja ubijene djece u proteklom ratu Fikret Bačić rekao je da nakon nekoliko godina borbe  gradskim vlastima u vezi s podizanjem spomenika, postoje nagovještaji da bi se ovaj problem, na zadovoljstvo roditelja, mogao uskoro počeo rješavati.

Primjer koji ga ohrabruje jeste činjenica da gradske vlasti sve češće razgovaraju o njihovoj inicijativi, kao i da je lokalni list Kozarski vjesnik na svojim stranicama objavio imena djece poginule u proteklom ratu, što do sada nije bio slučaj.

"Mi, kao roditelji ne želimo da u podizanje spomenika našoj djeci budu uključene političke stranke, već da gradske vlasti budu nosioci. Nijedno poginulo dijete nije izostavljeno i na spisku se pored 96 bošnjačke nalazi i četvero hrvatske i dvoje djece srpske nacionalnosti. Meni je cilj da se podigne spomenik ubijenoj djeci grada Prijedora bez obzira na to kako su se oni zvali. Svugdje se priča o suživotu i o izgradnji budućnosti, u državi, entitetima i općinama i očekujem da će to biti i u Prijedoru. Što se tiče inicijative Boračke organizacije grada Prijedora o izgradnji spomenika djeci poginuloj u svim ratovima, voljan sam da pomognem u prikupljanju potpisa i dokumentacije", napomenuo je Bačić za AA.

On je rekao da želi da se spomenici podignu poginuloj djeci u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali je dodao da mu se čini da se s njima zakasnilo, jer da su oni bili podignuti ranije upozorili bi vlast i oružane snage pa ne bi bilo potrebe da se podiže ovaj iz posljednjeg rata.

Fikretu Bačiću je u jednom danu ubijeno 35 članova porodice, među kojima i dvoje djece stare šest i 12 godina.