Cijenjeni analitičar: U narednih nekoliko sedmica, situacija će se početi zahuktavati na Balkanu

Kada razmatramo sigurnost i stabilnost Europe, prvo što nam pada na pamet je ruska invazija na Ukrajinu. Na kraju krajeva, to je najveći rat koji je pogodi Europu još od 1940-ih. Međutim, oko 1.000 kilometara jugozapadno od linija fronta u Ukrajini, druga evropska sigurnosna kriza kuha se.

Tako je cijenjeni analitičar Luke Coffey u analizu za Hudson pisao o sljedećem velikom žarištu u Europi. Ova analiza predviđa da je moguće da je turbulentan period pred našom regijom.

"Balkanska regija u jugoistočnoj Europi sklona je nestabilnosti. Suočava se s mnogim ekonomskim izazovima. Etničke, vjerske i slične razlike ostaju izvor tenzija u društvu. I, na bolje ili gore, također je podložna utjecaju vanjskih aktera; Rusija, SAD, Kina i Turska, među ostalima, svi imaju interese i utjecaj u regiji.

Trending

Akcija spašavanja traje, državna agencija poručila: "Molite se za predsjednika Raisija"

Nakon nekoliko krvavih ratova devedesetih godina, nakon raspada Jugoslavije, Europljani i Amerikanci su uspjeli stabilizirati regiju kroz seriju operacija održavanja mira. Geopolitička situacija na Balkanu od tada je ostala stabilna ali krhka. Nije bilo ozbiljne prijetnje nestabilnosti - sve do sada", piše Coffey.

Balkan je, smatra on, dobar primjer nedovršenog posla Europe u smislu euroatlantske integracije: "Djelomično, to bi mogao biti izvor trenutnih teškoća u regiji. Hrvatska i Slovenija su u EU i NATO-u. Sjeverna Makedonija, Albanija i Crna Gora su u NATO-u, ali nisu u EU. Kosovo teži članstvu u EU i NATO-u. Srbija čvrsto ostaje u ruskoj sferi utjecaja, služeći kao oslonac Moskve u regiji, ali povremeno šalje signale da želi bliže odnose s EU."

Ali možda najkompleksnija, a ipak najvažnija, zemlja u regiji je Bosna i Hercegovina, nastavlja dalje autor, koji, podsjećajući da smo započeli formalne procese pridruživanja EU i NATO-u, ističe da je malo napretka postignuto". Dodaje kako smo i mi, kao i nama susjedne zemlje suočeni s mnogim društvenim i ekonomskim izazovima koji su "pogoršani podjelama unutar zemlje koje potiču vanjski akteri".

"U Bosni i Hercegovini, nakon agresije devedesetih godina,  formirana su dva entiteta kao rezultat Dejtonskog sporazuma: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Lider potonje, Milorad Dodik u posljednjih nekoliko godina poduzeo je korake i za podrivanje legitimnih državnih struktura Bosne i Hercegovine stvaranjem paralelnih institucija unutar RS-a.

Prošlog mjeseca, na primjer, Narodna skupština RS-a usvojila je novi izborni zakon, smatran neustavnim, i uspostavila pravni okvir za održavanje referenduma, koji mnogi ljudi strahuju da bi se mogao koristiti za buduće glasanje o neovisnosti. Ove mjere ne samo da podrivaju državni suverenitet Bosne i Hercegovine, već prijete da donesu nestabilnost na Balkanu ugrožavajući uspjeh Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine", dalje analizira Coffey.

Dva nadolazeća događaja mogla bi poslužiti kao povod za novu nestabilnost u regiji, upozorava analitičar. Prva potencijalna tačka, smatra, je nacrt rezolucije koja se razmatra u Generalnoj skupštini UN-a, a koja predlaže da se 11. juli proglasi 'Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici'. 

Autor podsjeća kako su i Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić žestoko kritikovali rezoluciju, a Dodik je, nastavlja on, "izjavio da će, ako Generalna skupština UN-a usvoji rezoluciju, tražiti sljedeću priliku za odvajanje RS-a od Bosne i Hercegovine". Coffey je stava da ove prijetnje treba shvatiti ozbiljno.

"Drugo, ove sedmice će se održati takozvana velika vaskršnja skupština Srbije i RS-a u Beogradu. Prema saopćenju Vlade Srbije, 'bit će donesene važne odluke o opstanku srpskog naroda u njihovim ognjištima, njihovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma i zajedničkom kulturnom nasljeđu'.

Politička elita u Srbiji često je razmatrala svoju viziju takozvanog 'srpskog svijeta', s Beogradom kao centrom. Postoji zabrinutost da bi sve moglo uvjeriti Dodika da je pravo vrijeme za proglašenje neovisnosti (...) a takav potez bio bi katastrofalan za regiju. Prekrajanje granica na osnovu etničkih i sektorskih linija otvorilo bi Pandorinu kutiju. Balkan je već prošao kroz cunami promjena granica devedesetih godina. Tokom tog perioda, više od 100.000 ljudi je poginulo, a milioni su raseljeni tokom sukoba", piše Coffey.

S obzirom na sadašnji fokus međunarodne zajednice na Ukrajinu, Iran, Tajvan i Gazu, ne bi trebalo zanemariti Balkan. U narednih nekoliko sedmica, situacija će se početi zahuktavati, zaključuje on u analizi.