Biserko: Nije se odustalo od projekta razbijanja Bosne, Beograd je uključen

Sonja Biserko, osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije komentirajući posljednje poteze Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, koje provodi u dosluhu sa Beogradom, u razgovoru za Radiosarajevo.ba kaže da se nikad nije odustalo od projekta razbijanja cjelovite Bosne i Hercegovine. Prema njezinom mišljenju, Dodik samo taj koncept želi dovršiti.

Piše: Faruk Vele 

Nacionalna politika

"Ne radi se samo o vrhu vlasti,  već o jednoj nacionalnoj politici koja je na djelu, od Slobodana Milošević pa dalje. Nikad se nije odustalo do tog projekta, s tim što se on stalno reciklira na manjem ili većem prostorima, ovisno od aktuelnih okolnosti, prije svega međunarodnih, za koje se smatra da idu u pravcu koje će njima eventualno ići na ruku", započinje Biserko.

Istovremeno, dodala je, srpski stratezi gube iz vida da međunarodna konstelacija, kako je ona vidi, ide protiv tog plana.

"Balkan je, ipak, upao u interesnu sferu Evrope i Zapada i pitanje je samo vremena kada će se staviti tačka na te srpske aspiracije.  Međutim,  ono što je važno jeste da te aspiracije ometaju i samu Srbiju u njezinom zaokruživanju i u njenom određenju prema vlastitoj budućnosti, odnosno hoće li da bude članica Europske unije i zapadne sfere, ili će ostati u sredini, u centru mora okruženog i članicama NATO i eventualno članicama EU, pošto su sve zemlje na tom putu ili će biti vrlo uskoro ", govori naša sagovornica.

Srbija se, prema njezinim gledištima, još uvijek nije pomirila sa s realnošću i ne prihvata svoje susjede ravnopravnima, "već još uvijek gleda na region sa tačke nekog dominantnog faktora".

To, vjeruje Biserko, u velikoj mjeri remeti stabilizaciju i konsolidaciju zemalja u regionu, ali i same Srbije.

"Tako da je ovo jedna vrsta nemoći, nesposobnosti, nedostatak hrabrosti da se iskorači iz matrice na kojoj djeluju već 30 godina političke i druge elite u Srbiji.  U tom smislu ovo što se dešava u Bosni je, zapravo, jedna refleksija toga. Milorad Dodik dnevno testira, prije svega, međunarodnu zajednicu zveckanjem oružja i na drugi način. Ono što je bitno jeste da se na nekom drugom planu, koji je ne manje važan, odvija jedna politika integirisanja bh. entiteta RS u srpski kulturni i ekonomski prostor. To ima dalekosežne posljedice po samu Bosnu, njezinu identitet, cjelovitosti i funkcionalnost kao države. Na to se manje obraća pažnja nego na ovaj dio koji služi Dodiku, da u sjenci toga radi ovo što radi", upozorava Biserko.

Prema njezinim riječima "treba imati u vidu da se to ne provodi bez Beograda".

"Ne radi se samo o predsjedniku Vučiću i aktuelnoj vlasti, to je prosto politika koja je na djelu više od 30 godina, odnosno od početka rata u Bosni i Daytonskog sporazuma. I od tad se stalno recikliraju nekakve strategije, bilo da se radi o Strategiji za dijasporu, Deklaraciji o stvaranju kulturnog prostora... To je reciklaža jedne te iste ideje", naglasila je sagovornica Radiosarajevo.ba.

Za Srbiju je, naglašava Biserko, Kosovo isključivo vezano za status RS, jer njihova teza jeste da "ako Kosovo nije dio Srbije, onda ni RS nije dio BiH".

"Na toj frazi se fokusira cijela srpska politika kad je riječ o Kosovu. Kosovo je nova realnost i teško je vjerovati da bi moglo ikada da se vrati u Srbiju, niti bi to Srbija željela. Ali, ipak, koristi Kosovo kao nekakav argument za Bosnu. Međutim, ne treba gubiti iz vida da pojedini nacionalni stratezi, kako da ih nazovem, zapravo računaju na tu vrstu objedinjavanja srpskih teritorija, uključujući i vraćanje Crne Gore u državni okvir Srbije. Ali na neki novi način, nekom novom politikom, koja ne bi bila ratna, ali bi dovela Bosnu do tačke nefunkcionalnosti i kada bi se ona sama raspala", ističe ona.

Na pitanje da li ovakve politike mogu voditi u sukobe, Biserko kaže;

"Niko ne može ništa sa sigurnošću tvrditi, ali meni se čini da to nije izvjesno pogotovo na nakon  samita u Berlinu, gdje je u prvom planu isticana bezbjednost i stabilizacija regiona. Tu je čak i Francuska izašla sa nekakvom strategijom koju je objavila preko svoje ambasade u Sjevernoj Makedonije. Oni su svjesni da bilo kakav poremećaj na Balkanu može utjecati  i na bezbjednost same Europe. Tu prije svega  mislim da migracije i druge bezbjedonosne izazove, a to nisu samo etnički sukobi", napominje Biserko.

 NATO je glavni faktor

Nadalje, Biserko, uprkos svemu vjeruje da, kakva god da je međunarodna zajednica danas, ona neće dozvoliti raspakivanje balkanskih aranžmana, "jer bi to značilo poništavanje svih onih napora, investicija u balkansku arhitekturu".

"Važno je, ipak, reći da pored tih grešaka koje je pravila međunarodna zajednica, da su i regionalne elite u velikoj mjeri odgovorne. Nisu bile fokusirane na revitalizaciju svojih zemalja, već su preko državnih politika, aspiracija na susjede, zapravo generisale nacionalizam i na neki način kidnapovale i blokirale te zemlje da se normalno razvijaju", govori Biserko.

Nadalje, smatra da je NATO ovdje, ipak, glavni faktor.

"To se pokazalo u slučaju Sjeverne Makedonije i Crne Gore. NATO, zapadna zajednica, Zapad ima svoje crvene linije. A ona je, kad je riječ o Balkanu, more, kao što Rusija zapravo, hoće da afirmiše svoj utjecaj na crnogorskom moru i priobalju. A Srbiju koriste kao dobrovoljni remetilački faktor u konsolidaciji Balkana. To ne može dugo da traje. Sama Rusija nema interes za razvoj Balkana, ima vlastite  probleme i interese, a u svakom slučaju će koristiti bh. entitet RS i Srbiju dok ne nađe neki modus vivendi sa Zapadom, što će utjecati na brzinu konsolidacije regiona", zaključila je Biserko.