Bisera Turković: "I Srbija trpi zbog Dodikove politike..."
/ Komentari (6)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
sve nekako stisnuto, ko da ima hemeroide
jednostavno rečeno Udruženi zločinački pothvat se ne vodi samo u ratu nego evo i u miru. Naše prve komšije su nam otvoreni neprijatelji.
Turopoljska svinja potiče od divlje europske svinje sus scrofa ferus europeaeus. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja. Nastala je na području današnjeg Turopolja u VI. stoljeću križanjem šiške sa slovenskom krško-poljskom pasminom (Đikić Marija, Jurić I., 2002.). Prvi pisani trag o turopoljskoj svinji je iz 1352. godine. Razvoj turopoljske svinje tekao je u dugom vremenskom periodu, a do prekretnice je došlo početkom četrdesetih godina 19. stoljeća kada je Miško pl. Leder iz Kurilovca križao svoje domaće svinje sa neutvrđenom pasminom svinja. Tim postupkom dobivene su valjane svinje sa ustaljenim svojstvima koje su odgovarale gospodarskim zahtjevima i načinu držanja onog vremena. Turopoljska svinja spada u srednje velike pasmine svinja. Glava je srednje duga sa ugnutim profilom, s jakim srednje dugim rilom te srednje dugim i poluklopavim ušima. Vrat je kratak i slabo mišićav, leđa su ravna, slabo mišićava, a sapi su oborene i također slabo mišićave. Trbušna linija je ravna, a butovi slabo obrasli mišićjem. Tijelo je prekriveno gustom kovrčavom čekinjom bijelo-žute boje sa tamnim mrljama veličine dlana, a koža je nepigmentirana. Rilo je ružičaste boje. Krmače imaju 10 do 12 sisa. Krmače po leglu prosječno oprase 6 do 8 prasadi. Kod odbića sa dva mjeseca prasad je teška od 10 do 15 kg. Meso turopoljske svinje je sočno i ružičaste boje te je stoga vrlo cijenjeno. Svinja vrlo dobro podnosi ekstenzivne uvjete držanja. Za provedbu uzgoja turopoljske svinje ovlaštena je Udruga Plemenita opčina turopoljska.
Svaka vrsta, rasa, soj, varijetet, podjednako zaslužuje pažnju i nije manje važna u odnosu na neku drugu. Njihov nestanak dovodi do nepovratnog gubitka dela genetičke varijabilnosti. U Evropi , od ukupno 126 rasa svinja , samo 44% ima stabilan status,18% rasa su u potencijalnoj opasnosti, a 21% su u kritičnoj opasnosti od nestanka. Jedna od preostale 3 autohtone rase svinja u Srbiji je i mangulica čiji se status opisuje kao „ugroženo održiva“. Ova rasa nosi u sebi dragocene genske alele koji je čine drugačijom od tzv. plemenitih rasa nastalih jednostranom selekcijom na povećanje proizvodnih osobina. Sa prostora Srbije su nepovratno izgubljene dve rase svinja - šiška i šumadinka. U XIX veku je svinja predstavljala jedan od osnovnih izvoznih proizvoda Srbije, a nastanak magulice se vezuje upravo za taj period. Zabeleženo je da je knjaz Miloš poklonio mađarskom grofu Jožefu Arčđuku određeni broj svinja koje su zvali “Šumadija” odn. šumadinka. Ova svinja je ukrštana na imanju Kis Jeno sa rasama kao bakonyi i szalantor što je dovelo do formiranja posebne rase svinja pod nazivom mangulica. Zbog izuzetne skromnosti i otpornosti bila je jako popularna u Vojvodini (naročito Sremu) i Mađarskoj u preiodu od XIX veka do 1950-tih. Tadašnje evropsko tržište je sem mesa tražilo pogotovo masti i slanine. Uglavnom je naseljavala područja šuma, pašnjaka, ritova ali i močvara gde su uspešno podnosile vremenske uslove oštre kontinentalne klime. Poludivlja stada mangulica su šetala šumama, stepama i pašnjacima tokom cele godine, a krmače su se prasile u brlozima koje su same prorivale u tršćacima i duboko u žbunju. Sve do drugog sv. rata bila je izuzetno tražena i zabeleženo je da je na Bečkoj stočnoj pijaci prodavano godišnje blizu stotine hiljada svinja ove rase iz Mađarske kupcima u Austriji i dr. državama. Bez problema su savlađivale na stotine km dug put od Vojvodine i Mađarske ka klanicama u Beču. Njene čekinje su korišćene za izradu četki, a najviše je bila je na ceni zbog slanine i masti. Međutim, navike potrošača su se postepeno menjale, tako da je mangulica tokom 80-tih godina dovedena skoro do iščeznuća. Mangulica je zajedno sa šumadinkom, berkširom i jorkširom učestvovala u nastajanju moravke.
Svi ste vi isti, jadni mi sa vama
Ma hajde...Eto Dodik mi neko...Pa da nije Vucica...ludjak bi davno otisao...daaaavnooooo.