25. maj bez majke Nure: Ko će danas obići mezar Admira Alispahića ubijenog na Kapiji

Ko će danas posjetiti mezar Admira Alispahića, koji je zajedno s još 70 osoba ubijen na današnji dan prije 27 godina na tuzlanskoj Kapiji?

Piše: Faruk Vele

Majka Nura, koja je decenijama svakog 25. maja bila na posljednjem počivalištu svojeg 24-godišnjeg sina i tuzlanske mladosti, ubijene granatom ispaljenom s položaja Vojske RS, preminula je početkom oktobra 2020. godine u 76. godini.

Trending

Srbijanski analitičar o Konakoviću: Taj nespretni centar dao je legitimitet Vučiću

Nura je, vjerujemo, našla svoj mir, a muški dio porodice je ubijen tokom Genocida.

"Pobiše sve, nema sad nigdje nikoga", kazat će.

"Eno Admirovo ime"

Bez supruga Alije Nura je ostala nekoliko mjeseci prije Kapije, već krajem 1994. godine u Srebrenici.

Za Admirovu smrt u Tuzli čula je na radiju u opkoljenoj Srebrenici, jedva mjesec i pol uoči pada "zaštićene enklave".

"Slušali smo vijesti na tranzistoru i čuli da je u Tuzli bio masakr. Kad su čitali imena ubijenih, čula sam kako spominju mog Admira. Kuća mi je bila puna komšija. Ja kažem. 'Eno Admirovo ime'. Komšije govore da nisam dobro čula.

Kad sam sestru pitala da li je Admir poginuo, kroz plač mi je odgovorila da jeste. Tada sam izgubila svijest. Kada me je doktorica probudila, zgrabila sam nož da se ubijem. Zaustavile su me komšije", pričala je za majka Nura.

Nakon što su snage zločinca Ratka Mladića, uz podršku iz Srbije, osvojile Srebrenicu, ostala je i bez 16-godišnjeg Azmira. Tog srebreničkog dječaka će na Godinjskim barama kod Trnova, dakle, ubrzo nakon masakra na Kapiji, ubiti zloglasni "Škorpioni", jedinica pod kontrolom Državne bezbjednosti Srbije.

Strijeljan je pred kamerama, a snimci će kasnije obići cijeli svijet.

Majka Nura je na poznatom videosnimku prikazanom tokom suđenja Slobodanu Miloševiću prepoznala Azmira. No, osuđujuću presudu bivšem šefu Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i nekadašnjem komandantu Jedinice za specijalne operacije Franku Simatoviću Frenkiju, ljudima koji su joj, pored ostalih, razorili život, nije dočekala.

"Nema nigdje pravde, niti će je biti. Vidite da rade šta hoće. Ovo je sramota neviđena. Kako ih nije Boga strah", pitala je kroz suze autora ovih redaka prije devet godina, šokirana tada oslobađanjem Stanišića i Simatovića, zločinaca koji su kontrolirali jedinice poput "Škorpiona".

Boreći se za pravdu, Alispahić je pratila suđenja za ratne zločine.

Boravila je i u Beogradu na suđenju pripadnicima jedinice "Škorpioni", koji su i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.

Sjećala se kako je tada imala priliku suočiti s pripadnicima jedinice, te da ih je pitala zašto su joj ubili sina.

"Nataša Kandić mi ga je pokazala, pogledala sam ga i pitala: 'Kako si mogao ubiti moje dijete?' Kazao mi je kako mu je drugi naređivao i pokazao na njega prstom. Ja sam mu rekla: 'Kad ti je naredio da ih ubiješ, bolje da si ih pustio preko šume.' Rekao je kako to nije smio uraditi", ispričala je Alispahić za Anadoliju 2017. godine.

"Da je bar jedan ostao"

I poslije svega nikome nije željela zlo. Nikada nije uputila ni ružnu riječi.

"Da mi je makar jedan ostao, ali ni jedan", govorila je Nura, brišući suze i čvrsto stiskajući šake.

Dok se prisjećamo uništene cijele jedne čestite porodice, i hiljada njih još, neopisivo je bolno saznanje da zločinci odgovorni za Kapiju, poput generala Novaka Đukića, kao i drugi zločinci bez morala i savjesti, mirno provode svoje penzionerske dane. U Beogradu, pod zaštitom države Srbije.

Eto, tako izgleda Genocid!

Lanet olsun!