Čudo na Koševu u jesen '79 / Prvi dio: FK Sarajevo su vidjeli kao kandidata za ispadanje

13. 07. 2016. u 23:43:00 jmr / Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Kada se priča o historijskim uspjesima FK Sarajevo centralno mjesto s pravom zauzimaju dvije titule prvaka bivše Jugoslavije.

Ipak, mora se reći da se pomalo nepravedno zapostavljaju uspjesi bordo kluba koji nisu rezultirali osvajanjem trofeja ali zaslužuju jednako divljenje obzirom na znatno manji budžet u poređenju sa klubovima velike četvorke.

Jer, u bivšoj Jugoslaviji FK Sarajevo je bio jedan od rijetkih klubova koji je decenijama vodio politiku razvijanja igrača iz vlastitog podmlatka i dovođenja neafirmisanih fudbalera iz tadašnje Republičke i nižih liga.

Jedan od tih pomalo zapostavljenih uspjeha FK Sarajevo je osvajanje jesenje titule 1979. godine. Jesenja titula ne računa se u zvaničnim statistikama, ali zaslužuje da se spomene iako Sarajevo nije izdržalo trku sa Crvenom zvezdom.

Bordo klub okončao je šampionat u sezoni 1979/80. na drugom mjestu, ali među malo starijim navijačima još postoji sjećanje na čudo na Koševu u jesen '79.

Ljetna pauza uoči početka Prvenstva bila je burna. Igrači i navijači još se nisu oporavili od dramatičnog finiša prethodne sezone (1978/79) kada je Sarajevo u posljednja dva kola izgubilo bitku sa Crvenom zvezdom za treće mjesto i plasman u Kup UEFA, a beogradski klub je zadao još jedan težak udarac "pitarima".

Prvog dana prelaznog roka s Koševa na Marakanu preselili su najubojitiji napadači Sarajeva Srebrenko Repčić i Radomir Savić (najbolji strijelac Prve lige u sezoni 1977/78).

Bio je to veliki hendikep jer je tih godina Sarajevo bukvalno "živjelo od napada", govorilo se da "Sušić, Repčić i ostali ne mogu postići toliko golova koliko odbrana može primiti". Kako je napad ostao bez Repčića i R. Savića, Sarajevo je među ljubiteljima fudbala važilo za jednog od glavnih kandidata za ispadanje.

U ljetnjoj pauzi mladi trener Fuad Muzurović presložio je Sarajevo, sve podredio "alfi i omega" tima, tada 24-godišnjem Safetu Sušiću, ali istovremeno dao veću ulogu golobradim mladićima Predragu Pašiću (21 godina), Harisu Smajiću (19), Nenadu Vidakoviću (22), Agimu Nikoliću (21), Mehmedu Janjošu (22), Nihadu Milaku (21)…

Malo stariji i iskusniji igrači, poput Faruka Hadžibegića (23), Zorana Lukića (24), Nijaza Ferhatovića (24) postali su nezamjenjivi prvotimci, a oni najstariji – pokojni Želimir Vidović "Keli" (26), Ante Rajković (27) i Vahid Avdić (26) trebali su svojim iskustvom pomoći da Sarajevo izbjegne seobu u niži rang.

Poput bombe odjeknula je vijest da je u finišu prelaznog roka za Sarajevo potpisao golman Slobodan Janjuš.

Iako je "ptica selica" jugoslovenskog fudbala u Sarajevo stigao iz drugoligaša Radničkog iz Pirota, među ljubiteljima fudbala uvijek je smatran "djetetom Željezničara" jer je bio čuvar mreže šampionske generacije kluba sa Grbavice 1972. godine.

Otkud iznenađenje ovim transferom? Prvo, direktni i indirektni transferi igrača između sarajevskih klubova tada su bili nezamislivi, drugo, klub sa Koševa dovodio je samo "anonimuse", a posebnu težinu dovođenja popularnog "Čobe" dao je način na koji je realiziran transfer.

Navodno je Janjuš dogovorio povratak u Željezničar, međutim na butmirskom aerodromu, umjesto predstavnika plavih, dočekao ga je pokojni Svetozar Vujović, direktor FK Sarajevo, i odmah odveo na potpis ugovora u Fudbalski savez Sarajeva.

(Sutra drugi dio: Niz pobjeda, nezaboravna utakmica sa Veležom)

NEMA KOMENTARA