Kako reprezentacija Jugoslavije nije otišla na EP u Švedsku

Prije 30 godina reprezentacija Jugoslavije, isključena je s Evropskog prvenstva u Švedskoj.

Bio je to za mnoge na Balkanu kraj velike jedanaestorice ali za neke i novi početak, piše Süddeuteche Zeitung.

Reprezentacija Jugoslavije je u jesen 1990. bila jedna od najboljih na svijetu. 1987. omladinski fudbalski tim postao je prvak na Svjetskom juniorskom prvenstvo u Čileu, 1990. izgubili su od Argentine u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Italiji.

Trending

Intervju | Sergej Barbarez: Ne odričem se Džeke i Pjanića, želim graditi tim i na mladim igračima

Nacionalizam i čežnja za etnički homogenim državama

"A Evropsko prvenstvo 1992. u Švedskoj namjeravali su okončati titulom", piše njemački list Süddeuteche Zeitung (SZ).

U članku se potom pojašnjava kako je reprezentacija Jugoslavije bila simbol jugoslovenske multietničke države kao i da su igrači iz Srbije, Hrvatske, BiH, Makedonije, Crne Gore i Slovenije bili su u timu. "Oni su se od malih nogu sastajali u sportskim školama", kaže sociolog Dario Brentin. Razvila su se prijateljstva, u kojima nacionalnost i etnička pripadnost nisu igrala nikakvu ulogu."

No, "takva harmonija nije postojala u društvu", konstatuje autor članka i dodaje kako su ekonomske krize i napetosti "podstakle čežnju za etnički homogenim pojedinačnim državama". Nacionalizam je doveo do govora mržnje, nasilja i napuštanja utakmica na stadionima. Kada je Crvena zvezda 1991. osvojila Evropski kup, njeni navijači više nisu mahali jugoslavenskim, već zastavama Srbije. Na hrvatskim stadionima u Zagrebu i Splitu jugoslavenska himna je bila izviždana, mada je reprezentacija jurišala prema Evropskom prvenstvu. Pobjeda 7:0 nad reprezentacijom Farskih ostrva u maju 1991. bila je posljednja u kojoj je Jugoslavija igrala u svojoj najboljoj postavi.

A onda su, piše dalje SZ, u junu 1991. Hrvatska i Slovenija proglasile nezavisnost. "JNA, kojom su dominirali Srbi, željela je povratiti prije svega kontrolu nad hrvatskim teritorijama i uslijedio je rat. U ratu u Hrvatskoj su se borili i huligani Crvene zvezde iz Beograda, koji su činili i ratne zločine".

Unatoč ratu, jugoslovenskoj reprezentaciji omogućeno je da nastavi s pripremama za Evropsko prvenstvo 1992. - bez hrvatskih i slovenačkih igrača. U martu 1992. godine i Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost. "Manjina bosanskih Srba to nije htjela prihvatiti, pa su njihove trupe opkolile Sarajevo. U centru bh. prijestolnice, stadion FK Željezničar bio je na prvoj liniji fronta. Došlo je do sukoba, nakon čega je jedna tribina izgorila. Srpski snajperista ubio je jednog navijača, koji je pokušavao spasiti ženu koja je pogođena", piše SZ.

Osim: "Ostavka jedino što mogu učiniti za svoj grad"

U glavnom gradu Jugoslavije, Beogradu, selektor Ivica Osim je ovu vijest dočekao sa velikom zabrinutošću. Osim, koji je rođen u Sarajevu, "poistovjećivao se s multietničkom raznolikošću Jugoslavije" i preuzeo je da vodi reprezentaciju 1986. godine. Po izbijanju rata, on je očajnički pokušavao doći do svoje porodice u Sarajevu. 23. maja, dvije i po sedmice prije početka Evropskog prvenstva u Švedskoj, podnio je ostavku. „Moja zemlja nije zaslužila nastup na Evropskom prvenstvu", kroz suze je rekao Osim, naglasivši kako je ostavka jedino što može učiniti za svoj grad, koji se napada na pravdi Boga.

"Pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu a znate šta se dešava", prenosi Osimove riječi njemačkli list.

Bez svog voljenog trenera, krnja reprezentacija je nastavila put prema EP u Švedskoj. No, 30. maja 1992., jedanaest dana prije početka Evropskog prvenstva, u UN-u je donesena Rezolucija 757, kojom su Jugoslaviji uvedene sankcije a jugoslavenska reprezentacija isključena s EP.

Novi početak za Hrvatsku

SZ navodi i kako danas postoje "različiti pogledi na 1992. godinu na Balkanu", citirajući pri tom Richarda Millsa, autora knjige The Politics of Football in Yugoslavia". Za Hrvatsku "to nije bio kraj, već početak nove ere". Nova hrvatska reprezentacija izborila je četvrtfinale na Evropskom prvenstvu 1996. i zauzela treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Robert Prosinečki ušao je u historiju kao prvi igrač koji je postigao golove za dvije zemlje, 1990. za Jugoslaviju i osam godina kasnije za Hrvatsku. Nogomet je "pratio formiranje hrvatske nacije". No u godinama koje su uslijedile također je pokazao "koliko je tanka granica između domoljublja i nacionalizma": "Ultrasi Beograda slavili su Ratka Mladića a fanovi iz Hrvatske veličali ustaški pokret".

Jugoslaviju je, na Evropskom prvenstvu u Švedskoj, zamijenio tim Danske, koji se uselio u Ystad - hotel jugoslovenske reprezentacije, rezimira na kraju njemački list. Danska je u finalu uspjela pobijediti glavnog favorita - reprezentaciju Njemačke, dok su jugoslovenski igrači odavno bili kod kuće, zaokupljeni svojim brigama, kaže se u članku, objavljenom u listu Süddeutsche Zeitung (SZ) iz Minhena, prenosi DW.