Guardiolizam kao uragan u Engleskoj

Najveći komplimenti dese se slučajno. Kao takvi, oni su najiskreniji izražaji onog što dotična osoba misli. Ova pojava je rijetkost, utoliko više ukoliko je izvorna namjera bila uputiti kritiku, koja se na kraju, sasvim slučajno, pretvorila u nešto drugo.

Upravo to je uradio Chiellini kada je u nastupu iskrenosti skovao izraz Guardiolizam, namjeravajući stati u odbranu, svijetu dobro poznatog, italijanskog odbrambenog stila fudbala. Iz namjere da označi Guardiolin stil kao antitezu italijanskog shvatanja fudbalske igre, on je iznio činjenicu da Guardiolizam - odnosno Guardiolino poimanje taktike - uništava italijanske odbrambene igrače, odajući tako, sasvim nehotično, priznanje treneru Manchester Citya za evoluciju ovog sporta.

 A prošla je sezona probudila mnoge sumnje. Svi protivnici Guardiolinog stila (Chiellini nije jedini) imali su mnogo razloga za zadovoljstvo. Kritike na račun ovog stručnjaka stizale su sa svih strana. Mišljenje kako Guardiola napokon neće uspjeti i kako će Premier Liga, koja je prema zagovornicima ovog takmičenja najkonkurentnija liga na svijetu, biti prekrupan zalogaj za njega, bio je generalni zaključak na kraju sezone u kojoj "razvikani" City nije osvojio niti jedan trofej! Kritičari Guardiole su mogli zadovoljno konstatovati da je ovaj put “lažni stručnjak” demaskiran. Raštimana ekipa, bezidejna igra koja je tek na momente otkrivala naznake onoga što Guardiola želi, te bezvoljni Katalonac pored aut-linije, bili su epilog sumorne sezone na Etihadu.

Minimizirati Guardioline uspjehe s Barcelonom i Bayernom bilo je tada lako i njegovi su svi kritičari dali dosta oduška. Napokon su došli na svoje, uporno ponavljajući kako je La Liga trka dva kluba i samo je pitanje koji će napraviti manje grešaka, dok je sa Bayernom još jednostavnije osvojiti Bundesligu, jer taj klub ima monopol na prvenstvo već godinama.

Ponešto o tome bi mogli reći Ancelotti i Van Gaal koji se nisu proslavili i za razliku od Guardiole koji je na vlastitu inicijativu, nakon što mu je ugovor istekao, jednostavno odlučio promijeniti sredinu, ova dva stručnjaka nisu imala tu čast već su “najurena” iz bavarskog giganta čim su stvari krenule nizbrdo.

Nakon što je njegova prva sezona u Engleskoj završena, Guardiola je počeo rješavati kompleksnu slagalicu prekrajanja tima. Previše je tu bilo igrača sa statusom veterana, kako u smislu godina, tako i u smislu vremena provedenog u klubu. Očit nedostatak kvaliteta, motivacije, brzine i jednostavnosti u igri islužene garde, te navika igranja bez specifične filozofije stečena kod prethodna dva trenera (po principu svako za sebe), “krasili” su City.

Gledati Guardiolu prošle sezone kako se iz kola u kolo sve manje trudi da bočnim igračima objasni kada trebaju da se priključe napadu i brže oslobađaju lopte, bilo je nešto na šta nismo navikli. Vjerovatno i sam svjestan da se “star pas ne uči lajati”, on je već tada znao kojih se sve igrača mora riješiti u narednoj sezoni, te koje pozicije mora ojačati. Bilo je gotovo komplikovanije riješiti se nepotrebnog balasta u vidu igrača predodređenih da napuste klub, nego dovesti druge koji će učiniti da ekipa igra onako kako to katalonski stručnjak želi.

Nakon duge ljetne pauze i gotovo 250 miliona eura potrošenih na osam pojačanja, i nakon što je klub trajno napustilo, nevjerovatnih, 17 igrača, niko nije znao šta očekivati od ovog dobrano prekrojenog tima. Na papiru je City izgledao zastrašujuće, ali poučeni iskustvom gledanja ove “beskrvne” ekipe, prepune kvaliteta, tek tako reda radi, gomilanog već godinama, a kojem ni sam Guardiola nije uspio donijeti vidljiv pomak u igri tokom prošle sezone, svi su bili oprezni u predviđanjima.

Dvanaest kola Premier Lige je iza nas. Na vrhu suvereno sjedi Manchester City sa jedanaest pobjeda, jednim remijem i impresivnom gol razlikom +33. Očito je da je Guardiola pronašao način da prenese svoje zamisli na teren. Pobjede govore za sebe, ali impresivan je način na koji su ostvarene. Potpuna dominacija, mnoštvo, sa lakoćom stvorenih, prilika, te pregršt igrača koji pogađaju. Engleski fudbal danas ima priliku da iskusi “Guardiolizam” iz prve ruke.

Teško da će ljepota igre Barcelone iz Guardiolinog perioda na čelu ovog tima u skorije vrijeme biti prevaziđena. Međutim, ono što se da primjetiti je da je City neka vrsta “hibrida” Barcelone i Bayerna. Guardiola je stručnjak koji uvijek zahtijeva više. Zbog toga je bio voljen u njemačkom gigantu gdje se radne navike cijene gotovo jednako koliko i uspjeh. City nema Messia, kao što ga nije imao ni Bayern, ali zato je tu mnogo igrača sposobnih postići pogodak iz raznih pozicija. To ih čini manje predvidivim od Barcelone. I dok je ljepota na strani katalonskog tima, engleski, pak, prednjači brojem “raspoloživih oružja”. Utisak je da City ima dvije jednako kvalitetne ekipe, pa se odsustvo Aguera, Jesusa ili Mendya ne odražava na izvedbe na terenu. Guardiola uspješno rotira veliki broj kvalitetnih igrača i živi san svakog trenera današnjice.

Sezona tek hvata zamah i bit će interesantno pratiti kako će se stvari odvijati do kraja, ali u ovom trenutku je jasno da Premier Ligu trese uragan zvani Guardiolizam. Guardiola u Manchesteru ima uslove kakve nikada do sada nije imao. Klub je godinama pripreman za dolazak čovjeka označenog kao tvorca nove verzije fudbala. Poznato je da su u Barceloni i Bayernu uprave te koje odlučuju o igračkom kadru. U Engleskoj menadžeri, tradicionalno, imaju više slobode. 

A ako je neko sumnjao u namjere Citya da, i nakon što je angažovano “pola Barceloninog logističkog kadra”, Guardioli da odriješene ruke po pitanju ekipe, ljetne transfer aktivnosti i “mozganje” Katalonca oko igračke slagalice otklonili su sve sumnje.

City je angažovao Txiki Begiristaina, Ferran Soriana, Carles Plancharta, Manel Estiartea, Dr. Ramon Cugata, Dr. Eduardo Mauria, te članove stručnog štaba. Sve su to, redom, Guardiolini ljudi od povjerenja čija saradnja datira još iz Barcelone, koju su usljed promjene rukovodstva zamijenili Manchesterom.

Dočekani su raširenih ruku, većina ih je unaprijeđena i dobili su ono što u katalonskom gigantu nisu imali – punu slobodu u radu. Angažovani su kako bi Guardioli pomogli u stvaranju novog “super tima” i lovu na savršenstvo. Sudeći prema vidljivom napretku u igri u odnosu na prošlu sezonu, okruženju pripremanom za Guardiolu koje ima zadatak prekopirati uspješni recept Barcelone, neiscrpnom izvoru novca, te samom načinu na koji ekipa "melje" protivnike, ko zna...