Barcelona prestaje biti ''više od kluba''

Alen Tabaković
Barcelona prestaje biti ''više od kluba''
EPA / Pep Guardiola
Mnogi izgubljeni poeni, prečesta bezidejnost i ''tvrda igra'' Barcelone su novine na koje smo navikli još od odlaska Guardiole.

Neki će reći da je Enrique unaprijedio igru, drugi, pak, da su izgubljeni dodavanje u trokutu i posjed lopte - dugogodišnji zaštitni znakovi Katalonaca. Preferirarali prvu ili drugu tezu, zaključak je isti - Barcelona više nije ''dominantna mašina'' iz perioda Guardiole.

Piše: Alen Tabaković za Radiosarajevo.ba

Kada je Guardiola preuzimao Barcelonu, bio je to rizičan potez Laporte. Tadašnji predsjednik Barcelone je u svom B timu imao trenerski potencijal bez iskustva. Loši razultati su označili kraj Rijkaarda i potrebu za novim trenerom. Trofeji, ali i tim u rasulu, kao ostavština Holanđanina, nametali su ogroman pritisak Laporti. Poslušavši svoju intuiciju, odlučio se imenovati Guardiolu novim trenerom. Intuicija je bila bitna, ali ne koliko savjet čovjeka koji je promijenio shvatanje fudbalske igre - Johana Cruyffa.

Njegovo poštovanje spram Cruyffa išlo je dotle da ga je imenovao počasnim predsjednikom Barcelone. Kada je ovaj legendarni Holanđanin, zaslužan za promjenu mentaliteta Katalonaca, dao svoj blagoslov, Guardiola je postao novi trener. Sve ostalo je legenda, baš kao i Barcelona koju je ostavio za sobom, a čijim, tek povremenim, bljeskovima svjedočimo i danas.

Upravo Cruyff perfektno oslikava suprotna viđenja kluba od strane dvije uprave. I dok je Laporta, prvi čovjek prethodne uprave, imenovao Cruyffa počasnim predsjednikom, poštujući njegov lik i djelo, njegov nasljednik, Rosell (danas Bartomeu) mu je tu titulu oduzeo.

Ubrzo je uslijedio niz nepopularnih poteza. Sponzor na dresu po prvi put u historiji, izmjena dogovora s UNICEF-om, kupovina igrača pod nerazjašnjenim okolnostima, zapostavljanje omladinskog pogona, utaje poreza, te ostavka predsjednika je, sve skupa, rezultiralo narušavanjem klupskih principa brižljivo njegovanih godinama unazad. Pod ovakvim okolnostima niti stil igre nije mogao ostati isti.

Koliko ideal ‘’više od kluba’’ krasi Barcelonu danas?

Nije upitno da će, kao jedan od najbogatijih svjetskih klubova, Barcelona ostati u vrhu. Bogata Katalonija će im i dalje omogućavati borbu za trofeje, preferirali oni Cruyffov sistem, ili neki drugi. Da li je to dovoljno navijačima Barcelone?

Izgubljena veza sa omladinskim pogonom neminovno znači i gubljenje veze sa suštinom njihovog identiteta. Ogroman broj skupih igrača donio je i drugačiji stil igre što se odrazilo na mlade igrače. Juniori priključeni prvom timu nose Barcelonin DNK i pod vodstvom Enriquea ne uspijevaju izboriti značajnu minutažu pored skupih pojačanja. Jedan od poteza koji je Guardiolu učinio toliko popularnim u očima Katalonaca bila je promocija velikog broja juniora, te spašavanje igrača označenih ‘’viškom’’. Neki od tih igrača danas važe za ponajbolje igrače na svojim pozicijama. Predstavio je fudbalskom svijetu Busquetsa, Pedra, Nolita,..., vratio u klub olako izgubljenog Piquea, zadržao Xavia i Iniestu (označeni kao višak usljed loših rezultata). Guardiola je vratio Barcelonin, godinama unazad, izgubljeni identitet, a Laporta je to, uz blagoslov Cruyffa, omogućio. Rezultat je najtrofejnije razdoblje u historiji kluba!

A onda je došao Rosell. Guardiola ubrzo potom napušta klub, čije vrijednosti su sve brže počele da nestaju i, napokon, stižemo do donašnjih dana. Ovosezonska situacija je rezultat očajnih odluka uprave. Katalnoski gigant je prevelik da bi nestao, te je klub nastavio osvajati trofeje i pod vodstvom Rosella, a nastaviće i nakon što ova kolumna bude zaboravljena. I, premda, La Liga i Liga prvaka izgledaju izgubljeni, nikada ne možemo biti sigurni kada su u pitanju evropski velikani. Poraz Real Madrida od Valencie je opet vratio neizvjesnost La Lige, a ukoliko je PSG mogao postići 4 gola, zašto to ne bi mogla Barcelona?

Problem Barcelone nije rezultat već gubitak identiteta.

Klub je izgubio vezu sa vrijednostima koje su ga krasile tako dugo. Cruyffa je to natjeralo na odlazak. Enrique, doveden kao spasilac Barceloninog autentičnog stila, se pokazao nedorastao zadatku. Tvrdoglavi Asturijac je nastojao ubrzati igru baziranu na posjedu lopte. Direktna posljedica konstantnog rotiranja igrača i želje da unaprijedi već savršenu mašinu bila je čvrsta igra na vlastitoj polovici i tim ‘’zarobljen’’ među stilovima Ancelottijeve discipline i nemaštovitosti Tata Martina. Igrači Barcelone, naučeni da čuvaju loptu po svaku cijenu, umjesto da je se brzo riješe, nisu se pronalazili u novom konceptu.

Guardiola je jednom objasnio čemu insistiranje na posjedu lopte:

“Mi smo užasno loši kada nemamo loptu i zato želim da je vratimo u svoj posjed što prije. Radije bih da napravimo faul i izgubimo loptu na protivničkom dijelu terena, nego svom.”

Ova izjava objašnjava sve. Barcelonin DNK nije ono što Enrique i uprava promovišu. Nastojanje da se promijene temeljne vrijednosti i stil igranja je prisutno od kada oni rukovode. Vjera u omladinski pogon je sve manja, a namjera da se domaći igrači nadomjeste skupim pojačanjima više podsjeća na Real Madrid i Perezove ‘’Galacticose’’. Barcelona se počinje ponašati po sličnoj matrici zaboravljajući sopstvenu filozofiju.

Danas se klub mijenja iz temelja. Enrique je dobio mnogo prostora za eksperimentisanje. Stvari su otišle predaleko kada je Messi ostao na klupi u januaru 2015. Pretrpljeni poraz od Real Sociedada je Enriquea izložio strahovitoj reakciji javnosti. Morao je progutati ponos i nikada više ne provjeravati aurotiet Argentinca u očima Katalonaca. Sve ostalo mu je, međutim, bilo dozvoljeno, a on je to obilato iskoristio. U svojim zamislima je otišao tako daleko da ni sam ne zna šta promijeniti u trenucima apsolutne nemoći na Parku Prinčeva – neprihvatljivo za visoke standarde katalonskog giganta! Enrique zna da se njegov boravak na klupi Barcelona bliži kraju, ali koliko će to riješiti problem?

S trenutnom upravom, njihovim idejama, finansijskim malverzacijama, poreskim utajama, te nedostatkom transparentnosti, Barcelona postaje samo još jedan bogati klub. Ogromni finansijski resursi omogućiće im borbu za trofeje svake sezone, ali ne na način koji ih je učinio poštovanim širom svijeta. Ukoliko se stvari ne riješe od vrha, ‘’Mes que un club’’, na način kako je to nama poznato, više neće ponosno krasiti Barcelonu. Biće to samo uspomena na tim koji je uspio da revolucionarizira svjetski fudbal.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije