Ajdin Hasić, Bosanac o kojem priča Turska: Zmaj iz Banovića s magijom u kopačkama

Biser bh. nogometa Ajdin Hasić je u jučerašnjem duelu Bešiktaša sa Rizesporom bio strijelac gola u drugoj utakmici zaredom.

Ovaj put je spektakularnim udarcem s 25 metara zatresao mrežu gostiju.

Savršena epizoda za nastavak bajke o novoj zvijezdi našeg nogometa, o kojoj sada i sportski mediji u Turskoj, čak i oni s milionskim tiražom i ogromnom TV publikom, iznose hvalospjeve.

Nije ravnodušan, naravno, ni tinejdžer iz Banovića s magijom u kopačkama.

Svoje emocije nakon prvijenca za Besiktas prenio je i u ekskluzivnom razgovoru za SCsport.

“Osjećaj je neopisiv. Nije moj prvi seniorski gol, dao sam dva za Umraniyespor u drugoj ligi prošle sezone, gdje sam bio na posudbi. Ali prvi za Besiktas. Fantastično. Sinoć dok sam davao izjavu pred TV kamerama sav sam se tresao od uzbuđenja. Bio sam ispunjen, sretan”.

Koliko si već u Turskoj, dvije godine? Adaptirao si se u potpunosti?

“Da, dvije godine, sad je sve super. U početku je bilo teško, međutim vremenom sam upoznao Istanbul i zavolio grad, zavolio ove ljude. Fantastično su me primili, ovo je prelijepo mjesto za život”.

Dugo nisi igrao zbog problema oko raskida ugovora s Dinamom…

“Godinu i deset mjeseci bez takmičarskih utakmica, uglavnom se sve svodilo na treninge… Bilo je stvarno teško, za mene i porodicu. Period na koji se zaista ne bih vraćao. To je sada iza mene, želim gledati isključivo prema naprijed”.

Zagrebački klub te rano “uvukao” u svoje redove?

“Pa, eto, imao sam 12 godina kada je organizovan kamp u Lukavcu na kojem su me vidjeli ljudi iz Dinama, Marko Mlinarić i Ismet Hadžić. Nas četvoricu dječaka su tada zovnuli u Zagreb, njih trojica su se poslije vratili, jedino sam ja ostao. Bio je lijep i taj period u Dinamu, osvajao sam trofeje u svim kategorijama – pionirima, kadetima, juniorima,…”

I onda si okrenuo stranicu. Kako je došlo do transfera u Besiktas?

“Gledali su me na jednoj od utakmica juniorske reprezentacije. Ja se, iskreno, nisam time ni bavio, moji agenti su procijenili da je Besiktas najbolja opcija. Nisam se pokajao nijednog trenutka, ovo je veliki klub, fantastično organizovan i sa ogromnom bazom navijača”.

Prošle sezone si bio na posudbi koju si pominjao? I to je bio dobar potez?

“Sto posto. U Umraniyeu sam dobio priliku da igram, mislim da sam to iskoristio na najbolji mogući način i tako se praktično pripremio za ono što me čeka u Besiktasu. Druga liga Turske je surova, ali baš zbog toga je odličan poligon za mladog fudbalera, da ojača i stekne dodatno samopouzdanje”.

Sada si u Besiktasu, dobijaš jako puno prostora za nekoga ko ima svega 19 godina…

“Pa jeste. U prvom i drugom kolu sam igrao od prve minute, zatim ulazio u trećem i četvrtom, a onda je uslijedio i poziv u seniorsku reprezentaciju BiH, što je, moram priznati, djelovalo kao san”.

Kako misliš?

“Pa to je ono čemu se nadaš još kao klinac. Ispunjen mi je bio dječački san, poziv u A reprezentaciju je nešto nezamislivo. Upoznao sam fudbalere koje sam do prije nekoliko mjeseci mogao gledati samo na televiziji, trenirao sa njima… Žao mi je što nisam debitovao protiv Irana ili Holandije, jer treći dan od početka okupljanja dobio sam pozitivan nalaz na Covid-19, ali bit će valjda prilike.”

Upoznao si, dakle, sve najbolje bh. igrače…

“Osim Džeke. On tada nije bio u kadru, također zbog Covida-19. Svakom dječaku u BiH je, vjerujem, velika želja da upozna njega. Ali bio sam tu sa Miralemom Pjanićem i Edinom Višćom, kojeg jako cijenim i koji mi je jako pomogao, što je također određena privilegija”.

Selektor mlade reprezentacije BiH Slobodan Starčević te označio kao jednog od igrača koji bi trebao biti nosilac igre našeg U-21 tima. Jesi li spreman preuzeti tu odgovornost?

“Selektor u svakom slučaju može računati na mene. Starčevića smatram velikim stručnjakom, svi su mogli vidjeti kako je pripremio ekipu za utakmice protiv Njemačke i Belgije. Od naših fudbalera 2000. i 2001. godišta možemo sklopiti jako kvalitetnu reprezentaciju, sposobnu da se plasira na Evropsko prvenstvo, još je tu dosta kvalitetnih igrača. Naravno, i dalje ću se nadati i novom pozivu u seniorsku reprezentaciju, koji želim ‘zaraditi’ svojim igrama u Besiktasu”.

Besiktas, kao i svake godine, ima najviše ambicije u Superligi Turske?

“Naravno. Ovdje se veliki pritisak podrazumjeva upravo zbog toga što je titula jedini i isključivi cilj. Sada smo zasjeli na prvo mjesto i već je odlična atmosfera na treningu. Vjerujem da ćemo i ostati prvi do kraja, imamo dobru ekipu, mada je u Turskoj žestoka konkurencija i razlika u vrhu tabele je često u bod ili dva”.

Koji od saigrača u Besiktasu te najviše impresionira?

“Adem Ljajić. Po meni, jedan od najboljih igrača u Turskoj, samo da ga hoće popustiti problemi s povredama. Već sam puno toga naučio od njega. Mnogo razgovaramo, veoma sam radoznao i uživam u njegovim pričama i iskustvima. Tu je i hrvatski reprezentativac Domagoj Vida, mi smo ta tri Balkanca što se držimo skupa, najviše vremena upravo sa njima provodim”.

Osvajanje titule u Turskoj tebi kao jako mladom igraču bi sigurno predstavljalo idealnu odskočnu dasku prema nekim još jačim klubovima, možda i onima u ligi petice?

“Pa sigurno da bi, ali želim ostati na zemlji. Ne volim puno unaprijed razmišljati. Imam ugovor s Besiktasom do 2024. godine, fokusiran sam na svoj trenutni klub, želim obradovati ovdašnje navijače koji su zaista pravi fanatici, a pogotovo bih volio u crno-bijelom dresu zaigrati pred ispunjenim tribinama kada prođe cijelo ovo ludilo sa virusom”.

Ko su nogometni uzori Ajdina Hasića?

“Fudbal me počeo zanimati zbog Ronaldinha i onoga što je radio s loptom. Sada mi je Messi u centru pažnje, uživam u njegovim igrama. Ne trebam, dakle, posebno naglašavati da mi je zbog takvih majstora Barcelona i omiljeni klub”.

Pratiš li Premijer ligu BiH?

“Pratim, naravno. Posebno Želju.”

Navijaš za Željezničar?

“Da. U mom selu, pored Banovića, većina druge djece navijala su za Sarajevo. Ja sam nekako uvijek htio bio drugačiji. Ali to je samo jedan od razloga zbog kojih navijam za Želju”.