Prije 50 godina: Legendarni Radivoj Korać u Sarajevu odigrao posljednju utakmicu

"Bio je to veliki događaj za bosanskohercegovačku košarku, pa i šire, sa sigurnošću mogu da kažem – veliki košarkaški spektakl!  Utakmicu smo očekivali s velikim  nestrpljenjem i  ja, i svi igrači, bilo da su igrali za domaće klubove ili su već bili u "pečalbi" s prostora Bosne i Hercegovine", napisao je u tekstu za magazin Koš Banjalučanin Blaž Kotarac, proslavljeni jugoslovenski košarkaš koji je najveće uspjehe u karijeri ostvario u dresu OKK Beograda. 

A prva zvijezda OKK Beograda ali i jugoslovenske i europske košarke bio je fantastični strijelac Radivoj Korać, igrač koji je pomicao granice. Legendarni "Žućko" napustio je jugoslovenske parkete nakon četiri titule s Beogradom, potom proveo po jednu sezonu u belgijskom Standardu i italijanskoj Padovi, kada je 1. juna 1969. u Sarajevu odigrana zanimljiva revijalna utakmica.

Reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Europsko prvenstvo u Napulju odmjerila je snage sa selekcijom Bosne i Hercegovine na terenu sarajevskog FIS-a.

"Tu su se našli dobro poznati Vjećo Tolj, Skaka Skakić, Milano Milanović, Vučko Vučinić, Miro Poljak, Boša Tanjević, Milavić, i posebno, moji 'borčevci', Banjalučani trener Prle Milan Tošić, Gele Trajkovski, Bato Jelić, Lazo Roljić i moja malenkost – Koki. Da se suprotstavimo, a kome, već  našim 'srebrenjacima' s Olimpijade u Meksiku 68, jugoslovenskim košarkaškim legendama – Žućku Radivoju Koraću, Cveletu Vladimiru Cvetkoviću, Rati Tvrdiću, Ćosi Krešimiru Ćosiću, Vinku Jelovcu, Kaponji Draganu Kapičiću, Mišku Čermaku, Momi Pazmanju", prisjeća se Kotarac za Koš i dodaje u svom svjedočanstvu:

"To je bila jedinstvena prilika da se što bolje predstavimo ljubiteljima košarke, košarkaškoj 'raji', a za mene pogotovo onoj banjalučkoj koja se nalazila na školovanju ili studijama u Sarajevu. Publika, navijači bučni, fenomenalni, zadovoljni, a i suđenje na nivou. Sudije su bili, a ko drugi već Vlado Kaluža i Drago Hofbauer, u to vrijeme a i kasnije poznati djelioci pravde." 

"Sjećam se dobro, za vrijeme utakmice, dok smo igrali, Žućko i ja smo se međusobno 'držali', što je bilo i za očekivati (a još i kao dobro poznati odbrambeni igrači). I sve vrijeme smo razgovarali, na uho, sa smješkom. Dobacivali smo jedan drugom, ja njemu kako mu smetaju drvene table, a opet on meni kako sam se raspucao ljevicom, pravim se važan pred svojima… Dok je njegova ljevica, kao i obično, na drugoj strani sipala neumoljivo!"  

"Bili smo i umorni i radosni na kraju utakmice, natrpali smo koševima jedan drugog… 33:31, jednostavno, išlo nam je sve od ruke, one naše, kako je Žućko govorio 'ljevice!"

Utakmica je završena pobjedom reprezentacije Jugoslavije 131:92, a svi akteri su potopm preselili na gala večeru u restoranu hotela Central, na predivno druženje, uz šale, razgovor…  

"I, kako to biva u životu, pri kraju, u sitne sate, odjednom, ne znam ni zašto ni kako, neobjašnjivo, rekao sam Žućku da idem za Banja Luku da vidim roditelje na jedan dan, i pozvao ga da idemo zajedno kod moje majke Jeke, na onaj domaći, bosanski burek, hurmašice i baklavu. Koje nam je ona spremala i 1966. dok je on kao vojnik bio na armijskom takmičenju, a što mu se posebno dopalo, i što mi je često spominjao. Zahvalio se, imao je obaveze, dogovoren intervju za neke novine, ne sjećam se koje, i… Žućko me pogledao, rukovali smo se našim 'ljevicama' i samo je tiho prokomentarisao: 'Šta, prijatelju Koki, ostavljaš me da sam idem za Beograd?'", piše Kotarac

Narednog dana – 2. juna 1969. godine – Radivoj Korać je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod sela Kamenice (općina Ilijaš), 12 kilometara od Sarajeva...