John Abercrombie, Bugge Wesseltoft

Novo izdanje emisije 50minuta (emituje se svake srijede u 22h, reprizno petkom u isto vrijeme) jedna je vrsta počasti velikanima novije umjetničke muzike i numerama koje su već odavna standardi, i to iz perspektive dva autora koji su veća sada zasigurno uzori nekim novim i mladim snagama u muzici.

U prvom dijelu 50minuta slušamo izvrsnog muzičara i autora, koji je sa svojim novim starim kvartetom upravo izdao posljednji u dugačkom nizu svojih studijskih albuma. On je John Abercrombie, a album se zove Within A Song, koji okuplja poznati zvuk prošlih ali zauvijek zapamćenih vremena.

Abercrombie je naročit jazz gitarist, beskrajno odan glavnoj ideji žanra – slobodi, koja zvučne koncepte širi van nerijetko strogo zadatih okvira. On je umjetnik koji uvijek istražuje: ''Želim da me ljudi doživljavaju kao nekoga ko ima direktnu vezu sa historijom jazz gitare, ali i čovjeka koji pomjera određene muzičke granice'', kaže on. U svojoj golemoj karijeri koja se jednako tako raširila na više od četrdeset godina i gotovo pedeset studijskih albuma, Abercrombie se pokazao kao neprikosnoveni majstor jazz gitare. Nekadašnji student prestižnog Berklee muzičkog koledža, on je na svome muzičkom putovanju isprva bio potaknut bluesom, koji ga je dalje odveo u jazz sfere u kojima će on izgraditi temelj svojih soničnih lutanja. U njima je od 60ih godina prošloga stoljeća svirao i snimao sa Dave Hollandom, Ralph Townerom, Marc Johnsonom i nizom drugih istaknutih imena. No, kao i u zvuku, Abercrombie je nastojao otkrivati nove dimenzije i u izvorima njegova nastajanja – instrumentima koje je koristio u svojim izvedbama. Tako je na albumu jazz pijaniste McCoy Tynera iz 1993 godine gostovao sa električnom mandolinom, a  vlastitom jazz ansamblu od 2000 godine priključio i violinu Mark Feldmana.

John Abercrombie uvijek donosi melodično i uhu veoma ugodno zvučno iskustvo, koje se u slučaju novog izdanja Abercrombieveva kvarteta vraća sjećanjima na jazz 60ih godina prošloga stoljeća. Albumom Within a Song, John Abercormbie odaje počast nekim od onih velikih koji su uticali na njegov zvuk i stil, te budući put - Miles Davisu, John Coltraneu, Bill Evansu, Ornette Colemanu, Sonny Rollinsu, i kaže: ''Ovo je muzika koja je meni govorila. Kada sam je čuo, bilo je to kao da sam pronašao novi dom.''.

Menfred Eicher, čelnik ECM etikete, za koju je izašao album Within A Song, razgovarao je sa Abercrombiem o snimanju albuma koji bi bio neka vrsta homagea određenom umjetniku koji mu je bio važan. Abercrombie se na kraju opredijelio za čitavu jednu muzičku eru iz koje su se oblikovala njegova vlastita određenja.

Kvartet u novom sastavu (John Abercrombie - gitara, Joe Lovano - tenor saksofon, Drew Gresss - i Joey Baron - bubnjevi) okupljen je specijalno za ovu produkciju, a materijal je snimljen u njujorškom Avatar studiju u septembru 2011 godine.

U drugom dijelu večerašnjih 50minuta, slušamo još jednog odličnog muzičara i autora, iako mlađeg i sa upola manje godina provedenih u muzičkom svijetu.

On se zove Bugge Wesseltoft, i pijanist je, kompozitor, producent i umjetnik, koji između ostalog ima i svoju etiketu, Jazzland Recordings, oko koje su se okupili i mnogi muzičari, što njegovi zemljaci iz Norveške, što neki koji nisu tako daleko na sjeveru. Wesseltoft je upravo bio jedan od onih koji je tradiciju predstavljanja nordijskog jazza pod okriljem etikete ECM preveo u stil nu jazza, ili future jazza, koji ujedinjuje jazz sa nekim drugim žanrovima – u slučaju Wesseltofta izraza elektroničke muzike.

Bugge je do sada izdao nekoliko studijskih izdanja, među kojima i tri solo albuma. Posljednji je objavljen u decembru prošle godine, i njegovo je vraćanje onoj muzici koja je dijelom formirala njegov senzibilitet i stil. Naslov izdanja je jednostavno Songs.

Bugge Wesseltoft je do kraja 80ih bio dio raznih projekata na norveškoj pop rock sceni, ali i nekih jazz grupa, i svojim je talentom zavrijedio pažnju nekih poznatih tamošnjih umjetnika poput Jan Garbareka i Nils Petter Molværa. Jedna od važnih tačaka u njegovoj karijeri bila je 1995 godina kada je osnovao vlastitu grupu i nazvao je New Conception of Jazz – što će uskoro postati i definicijom njegova zvuka uopće. Pokrenuo je i vlastiti label, Jazzland Recordings, za koji je izašao i prvi CD iz serije New Conception of Jazz, i koji je 1996 dobio norveškog Grammyja. Ovaj je album postao klasikom modernog jazza, a kombinovao je žanrove poput deep house, techno, ambientalne muzike sa tradicionalnim ili ekperimentalnim jazz formama. Sve to zajedno prepoznato je kao future fazz ili nu jazz.

Danas je Wesseltoft umjetnik koji u prvom redu istražuje vrlo efektan i interesantan pristup solo nastupu, koji podrazumijeva mnogo više od muziciranja za klavirom, pri čemu uspijeva na jedan pametan i jednostavan način izgraditi zanimljivu zvučnu strukturu u svojoj novoj koncepciji jazza. Njegovo bavljenje kombinovanjem različitih muzičkih stilova poput onih koji pripadaju žanru elektroničke muzike, sa jazz teksturama i instrumentacijom, a sve to uz dosta slobodne improvizacije, postalo je glavnim njegovim obilježjem.

Međutim, Wesseltoft se u svojoj novoj meditaciji nad starim distancirao od eksperimentalnih manipulacija sa tehnologijom, i vratio se svome glavnom instrumentu – klaviru. Načinio je vlastite obrade nekih probranih standarda od 30ih godina prošlog stoljeća do danas, pjesama koje su inspirisale njega i mnoge druge umjetnike. Ovo su Buggeove lične kontemplacije nad tom muzikom, koje su zadržale duh originala, ali i poprimile neki novi karakter svoga reinterpretatora.