Isaac Albéniz

U novom izdanju emisije Art of Sound (emituje se svakoga petka u 20h) slušamo još jednog izrazito vrijednog i posebnog kompozitora čiji je stil, kao i u slučaju mnogih drugih umjetnika, obilježio folklor rodne zemlje.

Njega su smatrali španjolskim Lisztom, što se svakako odnosilo na njegovu pijanističku vještinu, ali i neobičnu sposobnost komponovanja za klavir. Zasigurno je ovaj umjetnik ostao i ponajviše zapamćen po svojim radovima za ovaj instrument, od kojih je veliki broj transkribiran za gitaru. Zato ga mnogi danas prepoznaju upravo kroz gitarske verzije njegovih originalno klavirskih kompozicija.

Isaac Manuel Francisco Albéniz y Pascual, ili poznatiji kao samo Isaac Albéniz (1860-1909), katalanski kompozitor i pijanist, bio je jedno od onih rijetkih ljudskih bića nagrađenih velikim darom. Neki bi to nazvali genijalnošću, no o čemu se god tu radilo, otvorilo je Albénizu već u sedmoj njegovoj godini vrata pariškog konzervatorija, gdje je bio primljen na klavirski odsjek. Međutim, kako je bio isuviše mlad za tako 'odraslog' poduhvata, ostao je još neko vrijeme samouk. Jedan popularni mit koji se veže za ovog umjetnika veli da se on kao dvanaestogodišnjak otisnuo brodom ka Buenos Airesu, a potom preko Kube dospio do Amerike, nakon čega je proputovao Evropom stajući u Liverpoolu, Londonu te Leipzigu. Na svakom je stajalištu koncertirao, a 1880 godine se zaputio u Budimpeštu da uči kod Franz Liszta. Nije ga pronašao, jer je kompozitor tada bio u Weimaru, ali je zato 1883 upoznao muzikologa i kompozitora, zemljaka Felip Pedrella, koji je Albéniza potakao da piše muziku inspiriranu Španijom i njenom tradicijom.

U duhu španjolske tradicijske muzike, Isaac Albéniz je za solo klavir komponovao svoju iznimno poznatu Španjolsku suitu -  Suite española, Op. 47 (1887), čijih se osam dijelova odnosi na određene regije njegove zemlje. Možda najpopularniji je peti dio – Asturias, proslavljen kroz mnoge njegove gitarske interpretacije. Ipak, iako se radilo o vrlo privlačnoj suiti, jedna druga klavirska kompozicija iste forme stoji kao Albénizovo remek djelo. Hvalio ga je Claude Debussy, a Oliver Messiaen, jedan od ključnih umjetnika muzike 20. stoljeća, kazao je i slijedeće: ''Iberia je čudo za klavir; možda je na najvišem mjestu među brilijantnim komadima za tog kralja među instrumentima''.

Iberia (1905/09), takođe suita za klavir, još jednom evocira španski krajolik, njegovo lice i glas. Stilski pripada impresionizmu, a sa svojim tehničkim karakteristikama nosi reputaciju naročito zahtjevnog djela. Suita je organizirana kroz četiri Knjige, sa po tri klavirska komada u svakoj, od kojih prvi – Evocación, djelo otvara impresionističkim sjećanjem Albéniza na njegovu rodnu zemlju, kombinirajući španski fandango i jota muziku, vezanu prvenstveno za određeni ples. I u nastavku svoje suite Albéniz prolazi kroz predjele i pojave Španije, koristeći se ritmovima i melodijama njene tradicije. Čak i pojedini naslovi komada direktno ukazuju na neko mjesto, poput romske četvrti Sevilje, ili jednog distrikta Madrida.

Na programu emisije Art of Sound ovoga puta je Iberia, klavirska suita od 12 dijelova Isaaca Albéniza, a u izvođenju jedne od najvećih pijanistica 20. stoljeća, i zasigurno najpoznatije u historiji Španije, katalonke poput samoga Albéniza, Alicie de Larrocha (1923-2009).

Uživajte