Hector Berlioz: Epizoda iz života jednog umjetnika

20.01.12. 16:47

Radiosarajevo.ba

Dijeljenja 40

Hector Berlioz: Epizoda iz života jednog umjetnika

U novom izdanju emisije Art of Sound (emituje se svakoga petka u 20h) posvetićemo se jednom umjetniku čija je neobična i osjetljiva priroda nastojala svoj vlastiti sukob izraziti i muzikom. Naravno, svako umjetničko djelo, pa i ono muzičko, izraz je subjektivnog stanja njegova autora, ali pomenuti umjetnik je to svoje stanje i riječima opisao, te uveo kao tekstualni predložak svome vjerovatno najznačajnijem djelu.

U pitanju je Hector Berlioz (1803-1869), i zasigurno je jedan od prvih kojih se valja sjetiti kada je u pitanju programna muzika – ona instrumentalna koja teži izraziti i neki izvanmuzički sadržaj. Njegovo epohalno djelo načinjeno u takvome maniru bila je i danas znamenita Fantastična simfonija, koja u kotekstu svoje programnosti nije zalazila u kakav književni ili likovni rad, već u nutrinu samoga ljudskog bića, i drame koja se u njemu odvija. U ovom je slučaju ljudsko biće sam Berlioz, a drama je, naravno, ona ljubavna.

Hector Berlioz na početku svoga 'programa', u uvodu simfonije, daje uputu:

''Kompozitor je htio izložiti različite događaje iz života jednog umjetnika koliko imaju veze sa muzikom. Plan instrumentalne drame, bez upotrebe riječi, mora biti objašnjen. Program, koji slijedi, treba smatrati govorenim tekstom opere koji služi za uvod muzičkim ulomcima i objašnjava njihovu narav i izraz.''

Fantastična simfonija, u skladu sa namjerom autora, nosi zato podnaslov drame instrumental – instrumentalna drama iz pet dijelova – stavaka, oslovljenih sa: Sanjarenja. Strasti, Na plesu, Prizor na polju, Put ka stratištu i Vještičje sijelo. Ova Epizoda iz života jednog umjetnika kroz pet tekstualnih i muzičkih prikaza opisuje nesretnu Berliozovu ljubav spram glumice Harriet Smithson, koju je umjetnik jedne prilike gledao u Shakespearovom Hamletu, u ulozi Ophelie. Pod dojmom neuzvraćenih emocija, Berlioz je načinio simfoniju, u kojoj pripovijeda svoju tešku priču iz 'dubina očaja'. Smithsonovu u toj priči, kao glavni njen lik, ne možemo prepoznati obličjem, ali svakako čujemo kao specifičnu melodiju. Ona se javlja kao ideé fixe - muzička misao koja se provlači kroz svaki stavak u svojim varijacijama, i kao takva znatno doprinosi jedinstvu cjelokupnog djela. (Ideé fixe je već prethodnik Wagnerova leitmotiva, iako na nekom drugom području, ali sa veoma sličnim principom.)

Berliozova Fantastična simfonija završena je 1830 godine, i u Parizu je postala naročito popularna, za razliku od njena autora koji je oduvijek u pariškom kulturnom krugu ostao neshvaćen. Iako je cijeli život žudio za slavom baš u središtu Francuske, tadašnja i tamošnja publika je mnogo više bila zainteresirana za operu, nego za intrumentalnu orekstralnu muziku tog doba, čega je Berlioz upravo bio pravi majstor. Njega su više cijenili kao muzičkog pisca, koji je iznimno dobro, elegantno i duhovito postupao sa riječima.

Berlioz je ostao usamljen kao umjetnik, ali i kao čovjek, koji uprkos nadi i nastojanjima nije na kraju pronašao biće koje će ga voljeti i razumijevati onako kako mu je to trebalo. Nekoliko godina pred smrt, napisao je Hector Berlioz slijedeće riječi:

''...Sve prolazi. Prostor i vrijeme gutaju ljepotu, mladost, ljubav, slavu i genijalnost. Ljudski život je ništavilo, a to je i smrt...I kad ljubimo ili trpimo, uživamo ili mrzimo, obožavamo ili vrijeđamo, živimo ili umiremo – šta sve to znači? Ne postoji ni veliko ni maleno, ni lijepo, ni ružno. Vječnost je ravnodušna, a ravnodušnost vječita...Ono što me najviše vrijeđa, to je da prema mojem čvrstom uvjerenju, za većinu ljudskih majmuna ne postoji lijepo. Neshvatljivi opstanak svijeta, boli i zla, luđačko bjesnilo čovječijeg roda, glupa okrutnost koju priroda neprestano i posvuda iskazuje nad manje opasnim stvorovima i nad samom sobom, dovele su me do stanja očajničke rezignacije, u kojem nalikujem škorpionu, kojega okružuje žeravica. Ne probosti se repom, jedino je što mogu učiniti...Moj prezir ljudske zlobe i gluposti, moja mržnja prema njihovoj zvjerskoj okrutnosti nemaju granica.''