David Lynch, Nicolas Jaar, Gebrüder Teichmann

Sa novim izdanjem emisije 50minuta, nova muzika. Slušamo jednog starog znanca, koji je primarno orijentiran ka filmu, ali se pomalo usput bavio i muzikom. Taj ga je hobi doveo i do njegova prvog studijskog izdanja.

On se zove David Lynch, poznat svima po svojoj neobičnoj i mračnoj filmskoj estetici i nedovršenim pričama, čijeg kraja vjerovatno niti autor sam nije svjestan. Lynch je upravo objavio svoj debi solo studijski album, Crazy Clown Time, koji se, poput njegovih filmova, više tiče atmosfere nego strukture.

 

No, ovo izdanje nije prvi izlet ovoga umjetnika u svijet muzike, i to u autorskom smislu. Radio je na soundtracku za horor Eraserhead iz 1982 godine, i na muzici gotovo svakog svoga filma sve do Inland Empire iz 2006 godine. Izdao je 2009 EPFox Bat Strategy, na kojem je okupio muzičare s kojim je sarađivao još od filmaFire Walk With Me, a 2010 se sa dvije pjesme našao na izdanju Dark Night of the Soul, Danger Mousea i Sparklehorsea. Još prije svega pomenutog, on je radio sa sjajnim Angelom Badalamentijem, te producirao i napisao stihove za albume Julee Cruise, čiji je hipnotizirajući vokal svojevremeno lebdio nad Twin Peaksom.

Međutim,Crazy Clown Time je gotovo u cjelosti solo projekt Lyncha. Što se tiče njegova materijala, to je uglavnom mračna muzika blues ozračja prožeta elektronički modificiranim vokalom autora, a tu i tamo se ukaže i nešto jednako ćudljivog electro popa. Tekstovi su jednostavni, bez naročito dubokih stihova, ali kroz grlo Lyncha izlaze veći i strašniji nego što ustvari jesu.

Ukratko, ako bi prevodili autorov filmski ugođaj u zvuk, onda bi to vjerovatno bio Crazy Clown Time.

 

U nastavku 50minuta jedan mnogo mlađi autor, koji nam je uprkos svojoj mladosti ponudio početkom ove godine jedno zaista izvrsno izdanje.

On je dvadesetjednogodišnji Nicolas Jaar, američki umjetnik koji kreira neobično lijepu muziku. Ona se fino uklapa u moderne pravce ali može istovremeno uspavati i malo dijete, kako je prokomentirao jedan kritičar govoreći upravo o svojoj djevojčici.

Elektro-akustični downtempo future jazz, kako ju je neko nazvao, muzika Nicolas Jaara je veoma pitka i privlačna. Kombinira lounge pop, afro jazz, leftfield electro pop, vokalne samplove i štošta, a sve u umjernim količinama, skromno i jednostavno, u veoma ugodne i melodične sonične teksture, kroz koje teče fini mirni vokal Nicolas Jaara.

Svoj prvi album Jaar je izdao za francusku indie etiketu Circus Company. Naslov mu je bio Space Is Only Noise. Sada nam se on vraća sa novim EP-jem, objavljenim 1. novembra, za njegovu vlastitu etiketu Clown & Sunset.

EP Don't Break My Love, jednako je suptilno i zvučnim  nijansama posvećeno izdanje. Njime nam Jaar obećava da ćemo se zasigurno još mnogo družiti sa njegovom muzikom.

 

U trećem dijelu emisije posvetićemo se još jednom specijalnom projektu. Tim važnijem što ćemo ga imati prilike uživo čuti i vidjeti ovoga petka, 11. novembra u Sarajevu, u klubu so.ba.

Oni su braća Teichmann, njemački dvojac Andi i Hannes, kojima ni so.ba ni Sarajevo nisu strani. Oni su već bili ovdje, i odlučili se vratiti, ovoga puta da bi nam predstavili i svoje novo studijsko izdanje koje je izašlo na samome kraju mjeseca oktobra. Naslov mu jeThey Made Us Do It.

Inače, Teichmann braća muzičari su i DJ-evi, čija je muzika, kako kažu, i prljava i sofisticirana, a generirana uticajima od Chicago housea do njemačkog psihodeličnog krautrocka, skweeeja do minimal techna, ambienta do teškog, basovima obojenog zvuka.

Andi i Hannes zaista imaju dugu historiju sa muzikom, toliku da seže od njihova djetinjstva. Naime, otac im je free jazz saksofonist, pa je eksperimentiranje sa zvukom vjerovatno bilo neizbježnom sudbinom braće. Kao live muzičari i DJ-evi su proteklu deceniju prošli cijeli svijet, te oformili svoj interkulturalni projekat BLNRB, sa umjetnicima kao što su Modeselektor, Jahcoozi, Ukoo Flani i drugi. Rezultat tog rada bio je album Welcome to the Madhouse, koji je izašao ovoga ljeta. U isto vrijeme je objavljeno i njihovo izdanje Kraut Und Rüben, DJ-Mix za njemačku etiketu Staubgold.

Teichmannove je angažirao Goethe institut za prezentaciju njemačke elektroničke muzičke scene po raznim zemljama, od Alžira, preko Kine, Šri Lanke do Bangladeša i Afganistana. Andi i Hannes su bili u ulozi DJ-eva, ali takođe vodili i radionice sa lokalnim umjetnicima.

Njihov vlastiti autorski rad obuhvatio je dva studijska izdanja – The Number Of The Beat iz 2007 godine, te novo They Made Us Do It, na kojem ovaj energični dvojac još jednom istražuje uzbudljive zvučne teritorije.

 

Gebrüder Teichmann u klubu so.ba, 11.11.2011 od 11.11 PM.

Emisija 50minuta na Radiju Sarajevo, svake srijede u 22h, i reprizno petkom u isto vrijeme.