Chairlift, Gonjasufi, Leila

25.01.12. 16:13

Radiosarajevo.ba

Ovo izdanje emisije 50minuta (koja se emituje svake srijede u 22h i reprizno petkom u u istom terminu) počinjemo sa laganim indie pop zvukom. Slušamo duo koji uprkos svojoj dosadašnjoj kratkoj karijeri pravi muziku sebi svojstvenu i već prepoznatljivu.

Oni su Chairlift, djeluju od 2005 godine, trenutno su bazirani u New Yorku, i imaju već dva studijska albuma. Drugi je izašao upravo u drugoj polovini mjeseca januara 2012. Zove se Something.

Projekat Chairlift je izvorno iz Colorada, gdje su ga oformili 2005 Aaron Pfenning i Caroline Polachek. Oni su se preselili u New York 2006, gdje im se uskoro pridružio Patrick Wimberly. Pfening je uskoro napustio projekat, a ostali su Caroline i Patrick, koji su Chairlift u trenutnom izdanju.

Nakon njihova debi albuma Does You Inspire You, iz 2009 godine, izdanje Something je još jednom nešto pomalo magično, od projekta koji lebdi tamo negdje iznad dosadne realnosti. Zvuk i tekstovi rezultat su toga stanja. Od pomalo blesavih i čudnovatih priča sa prethodnog svoga albuma, Chairlift su se sada pronašli u takođe nekoj neobičnoj ali mnogo sentimentalnijoj lirici. Slušamo o doslovno magiji, te o ljubavi koja je uvijek nekako komplicirana. Ili su zapravo komplicirani ljudi. Muzika koja prati ove riječi mogla bi se svrstati u melodični indie electro pop, koji uzore traži u zaboravljenim i prašnjavim uglovima 80ih, gdje su vegetirali neki iščašeni izdanci tadašnjeg zvuka.

Chairlift je zapravo jedan od onih posebnih projekata, koji će vas zasigurno nagraditi. No, to će učiniti na suptilan način, jer njegova posebnost nije instant karaktera.

Nakon Chairlift, u nastavku nas očekuje takođe jedan naročit projekt. Njegov je tvorac čovjek koji je po profesiji učitelj joge, a uz to naginje i sufizmu. Porijeklom je iz sunčane Californije, a u slobodno vrijeme, između časova joge, bavi se muzikom. On je reper, DJ i pjevač koji je djeluje pod pseudonimom Gonjasufi.

Nakon njegova debi izdanja A Sufi and a Killer, koje smo ranije predstavljali u emisiji 50minuta, slušamo ovaj put Gonjasufija sa njegovim novim, drugim studijskim izdanjem, upravo objavljenim u mjesecu januaru. Naslov mu je MU.ZZ.LE.

Na prethodniku iz 2010 godine, A Sufi and a Killer, bilo je doslovno svega, iako spakiranoga u izvjestan, sada možemo slobodno reći, Gonjasufi stil. Bio je to mix elektronike sa nešto doo-wopa, jazza, bluesa, funka, alternativnog rocka, i čak istoka, kada su recimo vokali u pitanju. Što se instrumenata tiče, Gonjasufi je takođe prelazio daleke puteve, od synthesizera do sitara.

Novo studijsko izdanje, MU.ZZ.LE, korak je dalje u čudnovati eklektični svijet Gonjasufija. Sa svojih 10 numera, album traje samo 24 minute, ali je dovoljno osoben da uprkos nevelikoj minutaži ostavlja izrazit dojam. Kratak ali intenzivan, album MU.ZZ.LE svoju snagu duguje naročitom vokalu Sumach Ecksa, te specifičnom tretmanu zvuka, generiranom od raznih muzičkih uticaja kao provučenih kroz neki psihodelični filter. I tekstovi nisu ništa manje interesantni, pa vrlo ozbiljno i značajno pripovijedaju o vječito problematičnim ljudima, te konstatuju između ostalog i to kako ''Djeca hodaju na dvije noge/Dok čovjek i dalje uči da puže...''.

U trećem dijelu emisije 50minuta, još jedna zanimljiva autorica, čiji smo novi album najavili još krajem prošle 2011. Prvi singl sa tog izdanja uvrstili smo u ponajbolje pjesme iz protekle godine, iako je zahvatio sami zalazak iste.
U pitanju je Leila Arab, i njen četvrti studijski album pod naslovom U&I, kojem je prethodnica bila numera (dissappointed cloud) anyway.

Leila Arab nepravedno je zapostavljena umjetnica čije ime nećemo naći u nekim mainstream krugovima. Inače je Leila porijeklom iz Irana, ali djeluje u Londonu. Svoj prvi album Like Weather je izdala 1998 godine za Rephlex etiketu Aphex Twina, nakon kojeg su uslijedili Courtesy of Choise za XL Recordings 2000, te Blood, Looms, and Blooms za Warp Records 2008.

Sarađivala je sa, između ostalih, Björk i Martinom Topley-Bird, a na svome novom izdanju U&I i sa američkim producentom sa adresom u Berlinu, Mt. Simsom.

Iako su njeni saradnici već dobra preporuka za Leilu Arab, njen rad je zapravo dovoljno reprezentativan i poseban i bez toga. Uvijek specifična i pomalo ekscentrična, Leila se ne da svrstati u striktne kategorije. Ona igra na svoj način, istražujući razne inkarnacije elektroničke muzike, a na ranijim izdanjima i sa uticajima tradicije svijeta iz kojeg potiče.

Album U&I u skladu je sa Leilinom naročitom estetikom, koja je zapravo njen stil. Leila modificira vlastite granice i pravila, kreirajući iznova neku drugačiju i snažnu energiju, koju bi mnogi poželjeli imati. Ona je neustrašiva, bilo da se bori sa golemom zvučnom masom, minimalističkim šumovima, ili ambijentalnim sferama. Ne boji se istraživati i biti svoja.