ART OF SOUND: Pierre Schaeffer

Nova emisija Art of Sound (emituje se svakoga petka u 20 sati) bavi se djelom jednog umjetnika, inženjera i istraživača zvuka čiji se rad pokazao veoma značajnim u kontekstu budućnosti kreiranja muzike i uopće gledišta na njenu strukturu.

Pierre Schaeffer (1910-1995) bio je školovani inženjer radio i telekomunikacija, ali i čovjek koji je sklonost ka muzici ponio iz svog porodičnog okruženja. Njegov je put možda zato krenuo ka istraživanju zvuka, i to iz pozicije stručnjaka za tehnologiju koja je omogućavala njegovu inovativnu manipulaciju.

Svoju djelatnost u ovom smislu je Schaeffer započeo na Radiodiffusion Française (današnja Francuska Radio Televizija – RTF) 1936 godine, gdje je eksperimentirao sa raznim uređajima kojima se mogao proizvoditi zvuk i sa načinima njegovog emitiranja. 'Igrao' se sa zvučnim zapisima tako što ih je usporavao ili ubrzavao, međusobno kombinirao i slično. Ukratko, služio se nekim neobičnim postupcima za to vrijeme koji su mu omogućavali da zvuk sagleda na drugačiji način. Ovaj tada avangardni pristup zvučnima izvorima i praksi njihova tretiranja otvorio je vrata tehnikama kreiranja muzike novog doba – elektroničke i eksperimentalne, koja je izrazito aktuelna danas.

Schaeffer je klasičnu, ili ozbiljnu muziku kako ju je nazivao, smatrao inicijalno apstraktnim djelom do trenutka kada se njen notni zapis ne pretvori izvedbom u zvučni doživljaj. On je htio sagledati proces iz suprotnog smjera – od već gotovih – konkretnih zvukovlja do njihova sjedinjenja u određenu kompoziciju. Otuda baza za Schaefferovu musique concréte, za koju je naslov skovao sam kompozitor 1948 godine. Nije to muzika koja kao osnovu svoje strukture samo podrazumijeva stvarne ili konkretne zvukove iz ljudskog i prirodnog svijeta koji nisu rezultat konvencionalnog muzičkog djelovanja čovjeka ili instrumenta. Autor je mislio i na izvjestan novi muzički izražaj koji preispituje 'klasične' obrasce  organiziranog zvuka određene ustaljenim elementima ritma,harmonije, tempa ili boje.

U ovakvoj konceptualizaciji muzike Pierre Schaeffer je bio isprva orijentiran na zvučne izvore koji ne spadaju u 'klasični' instrumentarij, no kasnije se posvetio i standardnim instrumentima nastojeći nekim novim tehnikama iz njih generirati zvuk koji im tipično ne pripada. Schaeffer je radio sa raznim snimljenim materijalima stvarajući od njih kolaže sa drugim vrstama zvukovlja, pa je njegov rad zasigurno preteća onoga što je savremeni sampling.

Kao što je John Cage volio da se njegov rad naziva 'eksperimentom' prije nego muzikom obzirom  na raznolike zvukove kojima se koristio, tako je i Pierre Schaeffer ostao među kolegama zapamćen kao 'muzičar zvuka', neko ko se kreativno i vješto igrao sa njim. Važnost ovog postupka 'igre' (fr. jeu, od jouer – igrati se, svirati) Schaeffer je kontinuirano isticao, uz riječ koja se odnosi na interakciju sa okolinom ali i operiranje određenim muzičkim instrumentom.

U ovoj emisiji Art of Sound slušamo akustička istraživanja Pierre Schaeffera, njegovih Cinq études de bruits (Pet studija zvuka) iz 1948 godine, najraniji primjerak autorove musique concréte snimljene u njegovom studiju u RTF: Étude aux chemins de fer - vozovi, Étude aux tourniquetes – igračke i perkusije, Étude violette i Étude noire - zvuci klavira koje je za Schaeffera snimio Pierre Boulez, Étude pathétique - šerpe, čamci, pjevanje, govor, harmonika, klavir; potom Suite pour 14 instruments (Suita za 14 instrumenata) iz 1949 godine, te Symphonie pour un homme seul (Simfonija za jednog čovjeka) komponovanu 1949-50 u saradnji sa francuskim kompozitorom i kolegom pionirom musique concréte Pierre Henryom, o kojoj je Pierre Schaeffer rekao:

''Sam čovjek bi trebao pronaći simfoniju u sebi... u tome da je on svoj vlastiti instrument. On plače, zviždi, smije se, jeca. Njegovo srce kuca, disanje mu se ubrzava, izražava se riječima, zove i drugi njega zovu. Ništa ne potiče usamljeni krik više od buke svjetine.''