ART OF SOUND: John Cage

Nova emisije Art of Sound donosi rad jednog od najznačajnijih umjetnika muzike i muzičke misli 20. stoljeća.
John Cage (1912-1992) je hrabro zanemario dotašnje mnoge tradicije u umjetničkoj muzici. Ovu svoju hrabrost u izvjesnoj naivnosti i otvorenosti ka novom stekao je u prvom redu kroz rad sa Henry Cowellom, sa kojim je studirao kompoziciju, nego sa Schoenbergom, tada stanovnikom Los Angelesa čije je časove Cage takođe pohađao. Schoenbergova presuda po pitanju Cagea bila je jasna: ''On nije kompozitor, on je izumitelj''. Među radovima koje je Cage osmislio prije Drugog svjetskog rata bilo je nekoliko onih za mali orkestar perkusija kojim je lično dirigirao, kao što je onaj pod naslovom First Construction (in Metal). Kroz ovaj je medij on mogao slijediti svoj interes za pojam vremena, u ritmičkom strukturiranju, građenju formi od numeričkih matrica zvuka i tišine. Rezultat je bio nešto poput muzike indonezijskog tradicijskog gamelan orkestra, i dosta različit od dinamičke, asimetrične perkusione muzike Varésea, čije ideje o emancipaciji zvuka i razvoju elektroničke muzike su odjekivale u Cageovom radu.
Cage je 1938 godine otkrio da može proizvesti orkestar perkusija pod upravom samo dvije ruke, i to smještajući raznolike objekte, pretežno od gume, metala, drveta ili papira, među žice klavira. Bio je to 'preparirani klavir', koji je u svome modificiranom izdanju mogao ponudutu čitav spektar zvukova što su se razlikovali od onih standardnih kod ovoga instrumenta. Nadalje, ovakav instrument je omogućio kompozitoru da načini određene prilagodbe kroz sami tok izvedbe: po prvi puta on je mogao eksperimentirati na licu mjesta sa zvukom onako kao što je to, recimo, bilo moguće u elektroničkom studiju. Uskoro je Cage otišao korak dalje, i 1939 načinio prvo komponovano djelo za elektronički reprodukcijski aparat, njegov Imaginary Landscape no.1, gdje su muzičari morali manipulirati sa frekvencijskim snimcima, na pločama varijabilnih brzina.
Cageovo eksperimentiranje sa zvucima koji nisu imali karakteristike tona, artikuliranog svojom visinom, jačinom trajanjem i bojom, doveli su ga do primjene u prvom redu ritmičkog, umjesto harmonijskog, konstruktivnog sredstva jer harmonije ne može ni biti tamo gdje nema tona. John Cage je došao do zaključka da je ritmičko struktuiranje moguće smatrati i metodom, jer je trajanje jedna od osnovnih muzičkih karakteristika, koju ima i zvuk i tišina. Pisao je: ''Bio je potreban Webern i Satie da se razotkrije muzička istina, za koju, zahvaljujući muzikologiji, znamo da je bila jasna nekim muzičarima još u Srednjem vijeku, i svim muzičarima svih vremena na Orijentu.'' Satie je koristio brojne šeme da bi preuredio trajanja u procesu komponovanja nekih svojih djela, a Webern je otkrio važne mogućnosti tišine. No, jedino na istoku je Cage mogao pronaći potpuno razvijene muzičke tradicije u kojima su ritmički šabloni bili primarna strukturalna komponenta.
Neki drugi američki kompozitori su takođe bili okrenuti ka muzici Orijenta, ali Cageovo interesovanje za istu bilo je više od estetskog. U njegovom veoma ambicioznom radu za preparirani klavir, Sonatas and Interludes (1946-48), on je ''odlučio iskušati u muzici izraz 'stalnih emocija' indijske tradicije: herojsko, erotično, čudnovato, veselo, tugu, strah, bijes, odvratnost, i njihovu zajedničku težnju ka mirnoći.'' U isto je vrijeme Cage učio Zen sa Dr. Daisetz T. Suzuki na Columbia Univerzitetu, i to ga je dovelo do više od muzičke ekspresije u orijentalnoj misli. U svome djelu Music of Changes za klavir (1951) on je istočnjačku filozofiju uveo u sami proces komponovanja. Kreativne odluke je Cage donosio kroz postupke koje je nazvao 'operacije slučaja', ovdje konkretno procedure koje su proizilazile iz I Ching, odnosno kineske Knjige promjena.
Cageova Music of Changes bila je potpuno komponovana. Drugim riječima, iako su zvuci i njihove smjene u određenoj mjeri diktirane slučajem, notacija je cjelovita i izvođač je mora usvojiti. No, samo mali korak rad dijeli od djela koje je u potpunosti proizvod slučaja, što je Cage do kraja realizirao u svome glasovitom komadu 4'33'' (1952). U ovome djelu, koje je originalno namijenjeno solo pijanistu ali koje se može adaptirati i drugim formama izvođenja, uopće ne postoji zvuk koji je na neki način obilježen notacijom. Muzičari ostaju tihi, a kompozicija je sačinjena od zvukova trenutne sredine, i onih od strane publike. Ovim djelom je Cage na izvjestan način dao značaja i slušatelju, koji je mnogim kompozicijama muzike 20. stoljeća ostao zanemaren, zarad eksperimenta kompozitora, te kasnije i kompozitorskog udjela samog izvođača. Cage je sa svojom 4'33'' odredio samo vremenski okvir i ostalo prepustio slučaju. Naravno, mnogi su ovo neobično, zapravo konceptualno djelo, doživjeli kao kakvu šalu, ali je iza njega postojala ozbiljna namjera, ili Cageovim rječnikom 'ne-namjera' ('non-intention'). Nedeterminiranost njegovog rada sa slučajem bila je pod uticajem Zen misli, i to je on vidio kao sredstvo kreiranja svojih kompozicija, ''slobodnih od individualnog ukusa i sjećanja'', tako da kompozitor može ''pustiti zvukove da budu oni sami u prostoru vremena.''
John Cage je smatrao da se njegova muzika prije treba doživljavati i zvati eksperimentom, no muzikom u klasičnom smislu. Vjerovao je da je muzika sve što nas okružuje, samo je treba čuti. ''Muzika koju preferiram'', govorio je, ''čak i iznad moje vlastite i bilo čije, je ona koju čujemo kada jednostavno šutimo.''
U novom izdanju emisije Art of Sound slušamo neke od radova velikog John Cagea, koji bi sada, da je među nama, imao čitavih 100 godina. Ovu stogodišnjicu kompozitorova rođenja na veoma poseban i značajan način obilježava danas, 1. februara, i Muzička Akademija u Sarajevu, posebnim umjetničkim programom otvorenim za sve zainteresirane, a realiziranim pod vodstvom umjetničke rukovoditeljice projekta Amile Ramović.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.