ART OF SOUND: Henri Dutilleux

Novo izdanje emisije Art of Sound posvećeno je kompozitoru koji je jedna od vodećih figura savremene umjetničke muzike.

On je Henri Dutilleux (1916), francuski umjetnik višestruko nagrađivan za svoja djela, sa prestižnom Prix de Rome (1938), priznanjem IRC-a (international Rostrum of Composers) pri International Music Council UNESCO-a (1955), međunarodnom Ernst von Siemens muzičkom nagradom Bavarske akademije umjetnosti (Bayerische Akademie der Schönen Künste) (2005), te rijetkom Zlatnom medaljom (Gold Medal) za izuzetno muzičko umijeće britanskog Royal Philharmonic Society (2008). Ovo su samo neka od priznanja za rad Henri Dutilleuxa, koji je pisao za istaknute ličnosti umjetničke muzike, dirigente Isaac Sterna i Paul Sachera, violončelistu Mstislav Rostropoviča, violinisticu Anne-Sophie Mutter i sopranisticu Renée Fleming.

Dutilleux komponuje na originalan i sebi svojstven način, slijedeći tehnike njegovih prethodnika u muzici 20. stoljeća, ali kombinirajući njihovo naslijeđe sa vlastitim senzibilitetom i stavom spram kreiranja zvučnih sklopova. Vjerovatno su autorovi uzori Debussy ili Stravinski, a njegova sklonost ka serijalizmu i atonalitetnosti, ali to su samo neki od bazičnih elemenata uzbudljivih i osobenih muzičkih tekstura koje on plete. Dutilleux, međutim, inspiriran je u svome radu ne isključivo akterima i derivatima svijeta zvuka, već i proizvodima vizuelnih umjetnosti i književnosti, radovima Van Gogha ili Prousta. No, prema svim svojim realiziranim umjetničkim aspiracijama kompozitor je naročito strog, i do sada je dopustio da se samo nekoliko njegovih djela i objavi.

U ovom izdanju emisije Art of Sound poslušat ćemo nešto od ličnih impresija Henri Dutilleuxa u ruhu savremenih kompozitorskih tehnika. Za početak će to biti Métaboles za orkestar (1964), kojim Dutilleux istražuje ideju metamorfoze, i način na koji niz suptilnih i postepenih promjena može radikalno izmijeniti strukturu. Ovo je jedno od najčešće izvođenih djela kompozitora, koje se može smatrati i vrstom concerta za orkestar.

Poslije Métaboles uslijedit će sedmostavačni gudački kvartet Ainsi la Nuit (1976) koji smo imali priliku poslušati i na ovogodišnjem Sarajevo Chamber Music Festival u izvođenju izvrsnog Manhattan String Quartet-a. Kako je objasnio violinist kvarteta Calvin Wiersma pred samu izvedbu, već naslovom upućena na ambijent noći (''I noć'') muzika ovog djela otkriva taj vječito nedokučivi i pomalo jezivi tamni prostor kroz čitav svijet njegovih zvukova. Tako bi Ainsi la Nuit mogao biti zvučna predstava noći, i uprkos promišljenoj strukturalnoj ideji iza nje, pristupačan svakome ko mu se otvoreno prepusti.

Na kraju, poslušat ćemo Sur le même accord, Nocturne za violinu i orkestar (2002), djelo koje je Dutilleux načinio za njemačku violinisticu Anne-Sophie Mutter, a bazirano, kako mu naslov veli, ''na samo jednom akordu'' od šest tonova koji se čuje na početku djela i kroz njegov tok obrađuje na različite načine.

Métaboles slušamo u izvođenju Orchestre national de L'O.R.T.F. (današnji Francuski nacionalni orkestar) i pod vodstvom dirigenta Charles Müncha (1891-1968). Ainsi la Nuit izvodi Arditti Quartet (1974-), a Sur le même accord već pomenuta Anne-Sophie Mutter uz pratnju Orchestre national de France i pod dirigentskom palicom Kurt Masura (1927), koji je dirigirao i premijernom izvedbom ovoga djela u Londonu, aprila 2002 godine.