50MINUTA: Lorn, Ryat

U novoj emisiji 50minuta (emituje se svake srijede u 22 sata) predstavljamo opet dva nova studijska izdanja.

Prvo je djelo američkog autora koji se zove Marcos Ortega, ali koji je poznatiji pod pseudonimom Lorn. Njega smo već imali priliku čuti u ovom istom programu, kada je objavio svoj debi album Nothing Else 2010 godine, i to pod okriljem izdavačke kuće Brainfeeder Flying Lotusa. Novi, drugi studijski album Lorn je upravo izdao za etiketu Ninja Tune. Naslov mu je Ask The Dust, prema istoimenom romanu John Fantea iz 1939 godine.

Muzika koju Lorn kreira svakako je dio ovoga trenutka na eksperimentalnoj elektroničkog muzičkoj sceni. Karakterom se nešto razlikuje na njegova dva albuma, ovisno o mjestima iz kojih je nastajala. Album Nothing Else je autor pravio za boravka u izoliranim sjevernim prostorima, u zimu sa pogledom na hladnu mirnoću nekog jezera. Ask The Dust je projekat ambijenta Milwaukeeja, gdje ledeni mir mijenjaju mašine i automobili, njihovo rastavljanje i sastavljanje, kako veli sam autor.

Ortega, na koncu, zvukom opisuje ono što osjeća u sebi i oko sebe i njegova je muzika u cjelosti sintetički izraz tog realiteta.

Nakon Lorna slušamo jednu damu koja je početkom mjeseca juna objavila svoj treći studijski album upravo za losanđelesku etiketu Brainfeeder. Ona je Cristina McGeehan, ili pseudonimom Ryat. Porijeklom iz američke Philadelphie, ona je veoma posebna autorica, producentica, multiintrumentalista i pjevačica. Osim što vokalom podsjeća na kombinaciju Björk i Karin Dreijer, njen je specifični i u određenoj mjeri avangardni pristup zvuku pravo zadovoljstvo.

Ryat po prvi put izdaje za Brainfeeder, i time daje svoj značajan doprinos izvjesnoj smjeni estetike ove izdavačke kuće. Njen novi album zove se Totem, i uslijedio je nakon studijskih izdanja Street Noise Orkestra (2009) i Avant Gold (2010). Izvrstan je primjerak aranžerskih i produkcijskih vještina jedne autorice novoga doba. Ryat to zove big-beat, avant-indie, electro-pop, ali objektivno se njena sonična kreacija žanrovski ne može niti treba uopće kategorizirati. Prepoznajemo je samo kao zanimljivo i naročito vrijedno pažnje djelo.