50minuta: Beach House, My Bloody Valentine

Ovaj put u emisiji 50minuta (emituje se svake srijede u 22h i reprizno petkom u istom terminu) imamo nešto novo i nešto staro. No, iako između to dvoje stoji vremenska distanca, povezuje ih sličan ugođaj – snen i atmosferičan.

Tragom ovog ugođaja krenućemo iz sadašnjosti i polako se kretati prema prošlosti. U prvom dijelu emisije slušat ćemo američki sastav star nekih osam godina i četiri studijska albuma. Zove se Beach House i jedan je od interesantnijih predstavnika aktuelnog dream pop pravca, koji se manifestira u raznolikim, manje ili više sličnim varijacijama generalno zajedničkog ambijenta.

Beach House smo već slušali u ovoj emisiji, a povod večerašnjeg druženja sa njima je njihov novi studijski album. Izašao je u mjesecu maju ove godine, a naslovljen je saBloom.

Sastav je svoj prvi album objavio 2006 godine, a 2008 i 2010 i svoja dva naredna studijska izdanja. Posljednji od njih, Teen Dream, kritika je gotovo jednoglasno ocijenila kao izvrstan uradak, što je sastavu omogućilo prepoznavanje u nešto komercijalnijim krugovima.

Beach House su posljednji album Bloom objavili za poznatu, i do danas donekle alternativnu etiketu iz Seattlea, Sub Pop. Ovo je za Beach House već drugo izdanju pod okriljem ove diskografske kuće, nakon prethodnika Teen Dream.

Album Bloom je oblikovan, idejno i strukturalno, u posljednje dvije godine na putu između koncertnih stanica i tonskih proba. U tim intermecima su spontano nastajale melodije, akordi, ritmovi i riječi u amorfnu masu koja će jednog dana postati album. Izdanje Bloom se tako treba i doživjeti – kao maglovita cjelina podređena jednoj viziji i atmosferi u kojoj se tvrdoglavo ne nameće nikakva pojedinačnost.

Victoria Legrand, polovica dua, kaže da je Bloom putovanje, koje je u vezi sa onom nezamjenjivom snagom imaginacije u intenzivnom iskustvu življenja. ''Bloom je samo privremenost...kratkotrajna vizija života u cjelovitom svom intenzitetu i boji, lijepa čak i ako traje samo jedan trenutak.''

Album Bloom nastoji uhvatiti taj trenutak, i njegovu jedinstvenu emociju konzervirati u trajanju svojih 10 numera. Ovu je emociju, ili bolje reći stanje, jedan kritičar doveo u relaciju sa jezgrovitošću i ljepotom onoga momenta kada dan postaje noć, u satu koji filmaši zovu ''magičnim''. Beach House kao da čine da taj momenat potraje nešto duže, ili barem onoliko koliko traje album Bloom.

U drugom dijelu večerašnje emisije vratićemo se u prošlost i u zvuk koji je zasigurno bio na početku onoga što su danas Beach House i njima slični. Neki su to zvali noise popom, a drugi su tome odmah stavili i etiketu shoegaze, koja će postati oznaka za prepoznatljiv i specifičan podžanr kombinacije dream popa i alternativnog rocka.

Bend koji će se uvijek vezati za oznaku shoegaze, noise pop ili dream pop, gitarske atmosferične distorzije i meke, snene vokale je sa svoja samo dva studijska albuma postao referentnom tačkom novije popularne muzike.

Radi se o My Bloody Valentine, projektu odličnog Kevina Shieldsa, koji se vratio svojim starim radovima, ponovno ih preslušao, ispravio stare greške i objavio albume u novoj, remastered verziji. Uz njih nam je poklonio i jedno, uslovno rečeno, novo My Bloody Valentine izdanje koje obuhvata nekoliko do sada neizdatih numera, singl i četiri EP-ja objavljena u vrijeme kreativnog vrhunca sastava, od 1988 do 1991 godine.

U večerašnjoj emisiji 50minuta slušamo i My Bloody Valentine, najtiši glasni bend, povodom upravo objavljenih remasterovanih reizdanja njihova dva studijska albuma – Isn't Anything iz 1988 i Loveless iz 1991, te kolekcije Eps 1988-1991.

Preko dvadeset godina je prošlo kako su My Bloody Valentine objavili ove albume, no ova vremenska distanca ne čini ih prevaziđenim niti zastarjelim. Prije dvije decenije oni su donijeli drugačiji i zanimljivi zvuk, eksperiment koji je povezao alternativni rock i sneni pop, koji je izvršio uticaj na niz autora koji će tek doći.