Noctiferia - Death Culture

Prvi put sam došao u kontakt sa slovenačkim bendom Noctiferia 2002. godine u mjesecu maju, kada smo na Hrvatsko-Bosanskoj granici u sred noći provlačili bendove Kreator i Destruction, ne bi li ih gledali u Sarajevu. Obzirom da su noć prije svirali u Zagrebu, a prije toga u Ljubljani, ekipa luđaka iz Slovenije je krenula za njima sve do Sarajeva. Ta ekipa je danas najpoznatija po jednom od najboljih metal festivala u Evropi, ako ne i šire - Metal Camp-u i upravo oni su mi u tom stresnom periodu uvalili u ruke drugi album benda po imenu "Per Aspera". Tadašnji zvuk benda Noctiferia je više vukao na neki black/death metal zavidne kvalitete, pogotovo ako znamo da je u pitanju bend iz regiona.

Danas Noctiferia zvuči potpuno drugačije. Promjene u zvuku su se i te kako dale primjetiti i na albumu iz 2006. godine po imenu "Slovenska Morbida", dok aktuelno djelo "Death Culture" ponovo pokazuje drugačije lice benda. Obzirom da su prošle 4 godine između ova dva izdanja, evolucija zvuka je bendu vjerovatno prošla sasvim logično, dok bi se koji ljubitelj starijih izdanja mogao dobro iznenaditi. Naime, "Death Culture" zaista ponovo nudi elemente death, pa i black metala, uz svu elektroniku koju je bend otkrio na albumu "Slovenska Morbida", tako da ovo izdanje zaista predstavlja neku mješavinu starijih izdanja, ali opet i jedan ogroman korak dalje.

Da bi se shvatila potpuna suština muzičkog iskaza benda, potrebno je analizirati i shvatiti pozadinu koncepta oko "kulture smrti". Skoro svi tekstovi albuma se vrte oko moderne politike. Ima tu dakle razmišljanja o nedaćama kapitalizma, postavlja se pitanje slobode induvidue unuter sistema, ima li uopšte prostora za duhovnost u zapadnjačkom načinu života, koliko je demokratija zaista vladavina naroda, te koliko zaista mediji manipuliraju politikom i politika medijima. Groove metal benda Noctiferia, sa odlično aranžiranim elektronskim izletima, citatima na gore navedene teme i vokalom Poposkog savršeno odgovaraju zadatom konceptu. Uz to je muzički iskaz sve samo ne šablonski, tako da će i oni koji vole da broje taktove na albumima bendova kao što je Meshuggah dobro počešati glavu. Noctiferia je ovakvim pristupom prilično inovativan bend, iako pojedine dionice podsjećaju na velikane kakvi su Soulfly ili čak Dimmu Borgir.

U kompletu je ovo ipak prilično originalno djelo čiji koncept je duboko i pametno razrađen i definitivno ispunjava zadatak. Tu je i nekoliko pjesama koje se ističu, kao na primjer "Non Individuum", vjerovatno najpamtljivija numera albuma, "Deluders & Followers" koja blago stilski podsjeća na Dimmu Borgir i pjesmu "Puritania", "Holymen" izuzetno pametno komponovana i aranžirana pjesma o današnjim vođama, te moj lični favorit "Samsara", pjesma na kojoj Noctiferia svoj stil i svoje porijeklo produbljuju do kraja.

"Death Culture" dakle u svojih 13 činova nudi i te kako zanimljiv koncept o kojem se da razmišljati i raspravljati, te muziku koja će vam savršenom produkcijom i odličnim pjesmama odrubiti glavu. Sve što vam je za to potrebno je da si nađete malo vremena i posvetite pažnje, djelimično zaista komplikovanim kompozicijama, jer onda kada vam se otvore, svjesni ste da je Noctiferia ove godine snimila jedno od najzanimljivijih izdanja. Što se tiče regiona, "kulturu smrti" možete vidjeti uživo na turneji sa Mayhem-om ili na ovogodišnjem Metal Camp festivalu. Be there!

OCJENA: 9
recenzent : Džemal Bijedić / theaebyss.com

Više detalja o samom bendu Noctiferia i o njihovom albumu Death Culture možete naći na www.theaebyss.com