MUSE je zakon!

Muse su trenutno jedan od najboljih bendova današnjice, koji su do sada objavili šest albuma, obišli svijet uzduž i poprijeko (u BiH naravno nisu došli), proglašeni su najboljim live bendom nekoliko puta na različitim dodjelama nagrada... Vođeni tim činjenicama krenuli smo ka Beču na njihov koncert kojeg su održali u ponedjeljak, 19. novembra u Stadthalle.

Horde fanova su se već oko 18.30h slijevale prema areni, iako je koncert bio najavljen za 21h. Prije njih, kao support su nastupili, jedan od bendova koji je vrlo zanimljiv našem portalu, Everything Everything. Njihov drugi studijski materijal se očekuje u januaru, a najavio ga je singl 'Cough, Cough'. Bečka publika i nije bila mnogo oduševljena njima. Najviše je euforije bilo uz prethodno spomenuti singl, te novi'Kemosabe'. Njihov set je trajao od 19.30 do 20.15h odsviravši nekoliko novih, te veći broj starih pjesama.

Već u 20.25h bina je bila spremna za Muse. Nije to bila bilo kakva bina, već specijalno dizajniranaPyramid Stage, sastavljena od pet dijelova na kojima su postavljeni veliki LED ekrani i koji su se pomijerali u zavisnosti od pjesme. Bina je sa strana bila otvorena, time su mogli prodati još ulaznica za koncert, što je za bend i organizatora u svakom slučaju vrlo isplativo.

Prve četiri pjesme sam imao priliku da čujem iz samog prvog reda, fotografišući bend. Već sa prvim zvucima sa bine, nije se moglo razlučiti ko je glasniji, publika ili Muse.

Na binu su sva tri člana benda izašla u isto vrijeme, a za uvodnu pjesmu su izabrali 'Unsustainable' sa novog albuma. Od prvih taktova znalo se da će to biti koncert za pamćenje, što je bio. Nastavili su sa'Supremacy', također sa novog 'The 2nd Law', kojeg su objavili 1. oktobra. Mnogi su željeli da ovu pjesmu čuju kao muzičku temu za film Skyfall, ali nažalost producentima filma nije bila mnogo zanimljiva.

‘Bliss’ je bila sljedeća na listi. Pjesma se našla na njihovom albumu ‘Origin Of Symmetry’, što znači da je već napunila 11. godina. LED ekrani u obliku piramide se počinju spuštati na ‘Panic Station’, što je značilo da show može da počne.

Uz spektakularne animacije, i ne, ne trošim tu riječ uzalud, kao što se koriste za koncerte koji se održavaju u Sarajevu, redale su se pjesme ‘Resistance’, ‘Supermassive Black Hole’, a publika kao u transu, skače, vršiti i pjeva.

Nakon ‘Sunburn’, koja je bila deseta po redu, Chris je počeo svirati vrlo poznatu bas dionicu za pjesmu ‘Time Is Running Out’. Glas se nije štedio, tako da je horsko pjevanje publike odzvanjalo arenom. Dolazimo do polovine koncerta kada na mali most ispred bine dolazi Chris i mogla je da počne najemotivnija izvedba na ovom koncertu.

Wolstenholme je otpjevao ‘Liquid State’, jedna od dvije pjesme sa novog albuma koje je on uradio. Mogla se osjetiti emotivna strana cijele priče te kompozicije. Naime, Chris je imao problema sa alkoholom i konačno se izliječio. Za ‘The 2nd Law’ je napisao ‘Save Me’ i spomenutu pjesmu koje govore o toj bolesti.

‘Madness’ je bila popraćena laserskim showom. Moram priznati jedan od najboljih koncerta što se tiče vizuelnog ugođaja. Podjsetili su malo na U2 i njihovu posljednju turneju, tačnije pozornicu The Claw. Zanimljivo je da su Muse svirali sa njima po Sjevernoj Americi, pretpostavljam da je i odatle došla inspiracija.

Još su tri pjesme ostale do prvog bisa. Ako znate stihove ‘I want to reconcile the violence in your heart / I want to recognize your beauty’s not just a mask” onda znate o kojoj je pjesmi riječ. Nakon jedne od njihovih najpoznatijih pjesama ‘Plug In Baby’, odsvirali su ‘Stockholm Syndrome’, koja može i objasniti cijelu noć provedenu sa Museom. Od prve do posljednje pjesme svi posjetioci su bili “taoci” njihovog showa.

Pred kraj “Sindroma” bina se spustila i formirala piramidu, a koja je do sada bila okrenuta naopako (detalje možete vidjeti u fotogaleriji). Nakon nekoliko minuta tišine, na LED-ovima se mogao vidjeti spot za ‘Isolated Systems’. Nakon čega su Muse utonuli u ‘Uprising’, a nakon nje, uvod na klaviru je označio početak ‘Survival’.

Vrijeme je bilo i za drugi bis. Najbolje su ostavili za kraj. Šlag na tortu su bile ‘Starlight’, od kojeg još uvijek odzvanja u ušima horsko pjevanje publike, te ‘Knights Of Cydonia’, koju su završili posljednjimatomima snage, uz light show kojeg sigurno neću dugo vidjeti.

Iako je to bio Beč, Muse su bili poprilično povučeni što se tiče kontakta sa publikom. Poneki ‘Danke’, ‘Thank you’, ‘Let me hear you’, nismo ništa drugo mogli čuti od benda. Nismo na koncertu radi čavrljanja, ali poneka riječ sa publikom ne bi bila loša, jer ovako izgleda pomalo generički. Bez obzira na to, Matt Bellamy, inače vrlo nizak momak, nije se smirio skoro tokom cijelog koncerta. Hlačama je “očistio” pod bine pužući, kližući se i šta sve već ne.  

Na kraju se može samo reći da su Muse odradili besprijekoran koncert. Odlično sastavljena set lista, grandiozna bina, vokali Bellamyija, muzika koju su odsvirali kroz svoje instrumente Matt, Chris iDominic potvrđuje njihov status kao najboljeg live benda na svijetu. Štokholmski sindrom se osjeća i nekoliko dana poslije koncerta jer Muse nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Set lista: