Daft Punk is not dead (RECENZIJA)

Početkom 90-ih godina, kada je house muzika u Evropi i svijetu bila uglavnom dosadna, dvojica Francuza, Guy-Manuel de Hommem-Christo i Thomas Banglater, su odlučila da malo prodrmaju stvari. Nastao je album Homework, a pjesme Da Funk i Around the world znali su svi. Njihov uspjeh je povećao interes za francuskim zvukom u elektronskoj muzici te su zaslužni i za termin “French house”. S drugim albumom Discovery nastavili su s jedinstvenim Daft Punk zvukom, a postali su poznati po svojim audio i vizuelno bogatim živim nastupima, te korištenju robotskih kostima, preciznije kaciga, koje su im postale zaštitni znak.

Ako izuzmemo živi album Alive 2007 i soundtrack za film Tron Legacy, Daft Punk nisu objavili studijski materijal od 2005. godine. Zato je izdanje Random Access Memories objavljeno 17. maja jedno od najočekivanijih u svijetu dance i elektronske muzike. I dobili smo čisti disco album, što i nije iznenađenje s obzirom da je Daft Punk uvijek semplao disco i funk ritmove.  Najavni singl Get lucky saPharell Williamsom iz benda N.E.R.D.  je prošao odlično, i potukao record na Spotify video servisu (najviše stream-ana pjesma ikad) te dospio na treće mjesto britanske liste singlova. Iza pjesme stoji Nile Rodgers, legendarni gitarista i kompozitor disco i funk legendi Chic, a svira gitaru na još dvije uspješne pjesme - Lose yourself to dance, te na uvodnoj Give life back to music.
Na Random Access Memories Daft Punk su se poslužili uslugama još jednog legendarnog producenta i kompozitora disco ere – Italijana Giorgia Morodera, kojem je ovaj put povjeren jednostavan zadatak – da ispriča svoju priču u pjesmi-posveti njemu samom, Giorgio by Moroder. Giorgio je već ranije izjavio da je veliki fan njihove pjesme One more time.

Daft Punk je najviše profitirao saradnjom saPharellom Williamsom, genijalcem iz dua N.E.R.D., a svi gosti na albumu su se iskazali - kvalitetne su i pjesme Instant crush sa Julianom Casablamcasom, frontmenomThe Strokes-a, Doin’ it right sa Panda Bear-om iz Animal Collective-a, Touch sa Paulom Williams-om, te Fragments of time sa Todd Edwards-om. Spomenimo još numereContact i Beyond i vidimo da je solidnan broj od ukupno 12 pjesama dobio visoku prolaznu ocjenu.

Album je omage disco i funk eri, a po strukturi i konceptu podjeća na neke radove Georga Clintona s Parliament Funkadelic projektima, a bogami i na Sikter u disco fazi te je vjerovatno jedan od velikih fanova novog albuma Bure iz pomenutog benda. Vjerovatno bi danas i Sikter ovako zvučao da je više para i bolje geografske lokacije. Naravno osim vokodera, sintisajzera, fanki gitara tu su i mali Daft Punk majstorluci moderne elektronike.

S obzirom da se album dugo kuhao, Daft Punk su uspjeli da obraduju fanove svježom “pločom” i drugačijim zvukom, a u isto vrijeme zadrže ono što ih čini najboljim i najplesnijim evropskim (ako ne i svjetskim) elektronskim bendom.