Zavirite u prošlost poslovanja: Fotografije koje prikazuju radna mjesta kroz 1970-te i 1980-te

Koncept radnog okruženja kao i same kancelarije su se dramatično promijenile kroz posljednje decenije.

Najzapaženije promjene su uglavnom u rasporedu, stilu, bojama, radnoj kulturi i tehnologiji. Kroz decenije promjena radnici sve više individualizirali, a dizajn ureda postajao je sve ergonomičniji i tehnološki napredniji.

Tek je 1960-ih otvoreni koncept ureda stvarno počeo dobivati na snazi kao popularni dizajn za radna mjesta.

Trending

Bećiragić nakon poraza od Hrvatske: "Razlika od 13 koševa ništa ne znači u ludnici u Skenderiji"

Bürolandschaft, izvorno njemački dizajnerski pristup koji se prevodi kao "kancelarijski krajolik", imao je za cilj demokratizirati radno mjesto i stvoriti veću interakciju među kolegama.

Kao odgovor na sve veću popularnost ogromnog, otvorenog uredskog prostora, Robert Propst, predsjednik Herman Miller Research Corp., napisao je: "Današnji ured je pustoš. Oduzima vitalnost, blokira talenat, frustrira postignuća. To je svakodnevna scena neostvarenih namjera i promašenog truda".

Godine 1964. kompanija za proizvodnju namještaja Herman Miller predstavila je koncept Action Office, fleksibilnu kombinaciju radnik stolova, ormara i zidova. Bio je šaren i elegantan, s namjerom da oslobodi radnike povećavajući njihovu slobodu kretanja i privatnost.

No potreba za uredskim prostorom brzo je rasla u kasnim 1960-ima i 1970-ima. Kompanije su zahtjevale namještaj koji je jeftiniji, prilagodljiviji i zahtijeva manje prostora.

Herman Miller redizajnirao je Action Office kako bi bio manji i lakši, a druge kompanije za namještaj uvele su kopije.

U 1980-ima kabine su značajno preuzele primat i nalazile su se u većini poslovnih zgrada. Tehnologija je brzo napredovala i sve je više radnika imalo računar.

Računari iz 1980-ih bili su apsolutno ogromni pa su stolovi u to vrijeme postali zahtjevniji kako bi se nosili s težinom i veličinom. Dizajn ureda 1980-ih je definisan jednom riječju "funkcionalnost".

Međutim, prema kraju te decenije, počeo je postajati malo eksperimentalniji. Tokom tog vremena uvedeno je puno stakla, betona i čistih linija.

Koncept rada na daljinu predložio je ranih 1970-ih Jack Nilles, bivši NASA-in inženjer.

Ponudio ga je kao alternativu prevozu koji crpi resurse usred naftne krize tog doba.

Njegova vizija obuhvaćala je "satelitske kancelarije" koji su zaposlenicima kompanija omogućili da rade bliže mjestu gdje žive, pomažući smanjiti saobraćajne gužve u urbanim područjima.

U 1980-ima i 1990-ima tehnologija se poboljšala, a njezini troškovi pali, što je rad na daljinu učinilo održivim za više poslova. Tvrtke poput IBM-a i J.C. Penneya, pa čak i savezne agencije SAD-a, počele su eksperimentisati s programima rada na daljinu kako bi smanjile svoje uredske troškove i zaposlenicima ponudile veću fleksibilnost.