Dok BiH čeka na standardizaciju znakovnog jezika, 70.000 osoba ispašta

Osnovna barijera za integraciju osoba oštećenog sluha je komunikacija, a iz toga proizilaze i druge prepreke u svim segmentima društva, govore na početku razgovora za Radiosarajevo.ba Ira Adilagić i Alma Mujanović, aktivistkinje iz Sarajeva, koje uz pomoć društvenih mreža promoviraju znakovni jezik.

"Zbog nemogućnosti adekvatne i pristupačne komunikacija, osobe oštećenog sluha su marginalizirane u svim oblastima - zdravstvu, obrazovnom sistemu, medijima, kulturi i sl. U suštini, potrebno je samo omogućiti različite oblike komunikacije pristupačne za sve. Na taj način bi društvo bilo pristupačnije za osobe oštećenog sluha”, mišljenja su naše sagovornice.

Znakovni jezik nije standardiziran jer ne postoji konsenzus. Kako saznajemo, u BiH trenutno ima 14 certificiranih tumača ovog jezika, koji mogu raditi na javnim servisima i ustanovama kao tumači.

“Upravo zbog toga što znakovni jezik nije standardiziran nemamo mogućnost edukacije i certificiranje novih tumača znakovnog jezika. Proces standardizacije je započet i iskreno se nadamo da će uskoro doživjeti svoj konačni oblik, jer njegov razvoj i educiranje novih tumača je obaveza. Komisije za znakovni jezik u BiH vezani su za Zakon o znakovnom jeziku na nivou države”, pojašnjavu nam.

Kako smo već rekli, Ira i Alma pokušavaju putem društvenih mreža ovaj jezik približiti široj zajednici. Ovim putem su se željele fokusirati na uzrok trenutnog problema, a ne samo na posljedice, te uraditi nešto kako bi unaprijedile razvoj ovog univerzalnog jezika.

“Željele smo povećati njegovu vidljivost. Ljudi nas često pitaju kako i gdje mogu naučiti znakovni jezik, jer prilike za učenje ovog jezika su ograničene i rijetke, a zainteresiranost za njegovim učenjem i primjenom je širokoprisutan. Kad smo sve to spojile, odlučile smo se za stranicu pod nazivom Znak za riječima čiji je zadatak promovirati znakovni jezik, povećati njegovu vidljivost i time dizati svijest u društvu o njegovoj važnosti, značaju i potrebi. Znak za riječ je prilika za sve da ga uče i koriste koliko žele i koliko im je potrebno”, govore nam.

Zanimalo nas je da li postoje osobe s oštećenim sluhom koje zbog predrasuda odustaju učiti znakovni jezik, te kako takvima ukazati na bitnost znakovnog jezika?

“To je sve individualno. Živimo u društvu, u kojem postoje negativne predrasude i stereotipi o gluhim i nagluhim osoba, ali to je uglavnom iz neznanja i neinformiranosti društva. Treba gledati situaciju na nivou cijele države. Vjerovatno postoji određeni broj takvih osoba koje zbog okruženja i predrasuda odluče izbjegavaju komunikciju na znakovnom jeziku, a sve kako bi izbjegli stigmatizaciju. Stoga ga i okarakteriziraju kao manje vrijednog, sramotnog i bespotrebnog. Međutim, važno je naglasiti da je znakovni jezik kao i svaki drugi, jedina je razlika odsustvo upotrebe glasnih žica, što je specifično za govorni jezik. Znakovni jezik je manjinski jezik. Kad koristite ovaj jezik, vi koristite sve elemente neverbalne komunikacije. Neke znakove moguće je na vizuelnoj asocijaciji prepoznati, neke ipak ne, jednostavno se nauči znak (riječ) kao takav. On je vrlo logičan, jednostavan, i praktičan. Znakovni jezik možemo svi koristiti - u situacijama kada nismo u prilici da se verbalno izrazimo zbog buke, veće udaljenosti, kad god imamo neku vrstu barijere za upotrebu glasa u određenom prostoru", navode kroz razgovor.

Na svojoj Facebook stranici Znak za riječ svakodnevno postavljau videa za sve one koji žele naučiti ovaj univerzalni jezik.

“Imamo ogromnu podršku, što nas je podstaklo da nastavimo dalje sa ovim, te uskoro donosimo i nove ideje. Često dobivamo poruke podrške i pohvale, što potvrđuje da postižemo ono čemu smo se nadale, a to je povećati njegovu vidljivosti i omogućiti ljudima učenje znakovnog jezika”, zadovoljno će naše sagovornice.

Na kraju razgovora nas je zanimalo da li je, prema njihovom mišljenju, potrebno uvođenje znakovnog jezika u redovan obrazovni sistem, kako bi se omogućila bolja integracija osoba oštećenog sluha i govora?

"Definitivno. Prema UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, nalaže da je država u obavezi da omogući svakom djetetu sa invaliditetom dostupno, potpuno inkluzivno i kvalitetno obrazovanje, i razumno prilagođavanje individualnim potrebama. Dalje se navodi i to da su države potpisnice u obavezi olakšati učenje znakovnog jezika, te osigurati obrazovanje svih osoba na njima najprikladnijim jezicima, oblicima i sredstvima komunikacije“, mišljenja su naše sagovornice.

Podsjetile su nas i na to da je BiH od 2010. godine potpisnica UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, što znači da od je od tada preuzela obavezu da svim osobama sa invaliditetom omogući sigurno i potpuno uživanje ljudskih prava, u svim segmentima društva, pa tako i obrazovanje.

"S obzirom na to da je osnovna barijera za integraciju osoba oštećenog sluha, upravo nemogućnost adekvatne komunikacije, uvođenjem mogućnosti učenja i praćenja nastave na znakovnom jeziku u redovnom obrazovnom sistemu, značajno bi povećalo mogućnosti upisa djece s oštećenim sluhom u redovnom obrazovanje, i time i njihova integracija u društvo“, istaknule su na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba.