Premijera filma 'Tifa': Priča o legendi sarajevskog rock'n'rolla

Film Tifa rezultat je dugogodišnjeg praćenja života i rada Mladena Vojičića Tife.

Mladen Vojičić, poznatiji po svom nadimku Tifa, je bh. rock pjevač rođen 1960. godine u Sarajevu. Dobio je nadimak Tifa prije nego što je napunio četiri godine, jer je volio vozove i često je vikao Ide lokomotifa, pošto je imao problema s izgovorom glasa „V“.

Vrlo rano je počeo pjevati. Do svoje pete godine znao je cijeli repertoar Indexa. Pokušao je studirati na nekoliko fakulteta Sarajevskog univerziteta (strojarski, arhitektonski, geodetski), ali je na kraju napustio sve, prije nego što se odlučio posveti muzici.

Njegovi prvi muzički počeci bili su u grupi Prvi čin, heavy metal bend u kojem je svirao bas. Vrlo brzo je otišao iz grupe i priključio se bendu Kako kad, koja je svirala jazz rock, u kojoj počinje i pjevati. Ubrzo je napustio i ovu grupu i priključio se grupi Paradox.

U toj grupi je upoznao basistu Zlatana Čehića s kojim će uspješno surađivati dugo godina. Nakon povratka iz vojske saznaje da je Čehić prešao u grupu Top, te im se prdružuje. Tamo se zadržao do 1983. godine, a potom je kratko surađivao s Teškom industrijom. Iz tog perioda ostaju neki njegovi tekstovi objavljeni na albumu Ponovo s vama. Kada je u aprilu 1984. godine Željko Bebek napustio Bijelo dugme, Goran Bregović mu je ponudio mjesto pjevača.

Tifa je tokom ljeta s grupom pripremao novi materijal u Rovinju. Bregović je Tifu krio od javnosti te tek s početkom jeseni dozirano u medije plasirao informacije o njemu. Prvu provjeru pred sarajevskom publikom Tifa je imao u jesen 1984. godine kada je Dugme trebalo nastupiti kao iznenađenje na koncertu Partibrejkersa u Slozi, i kada se Tifa pojavljuje nenajavljen.

S novim pjevačem Bijelo dugme je započelo posve novu fazu svoje karijere. Nezadovoljan tretmanom, a osobito postocima u Jugotonu, Goran Bregović, zajedno sa Zdravkom Čolićem u Sloveniji je osnovao vlastitu diskografsku kuću Kamarad, a kao distributer izdanja pojavio se sarajevski Diskoton. Uporedo s izlaskom albuma snimljen je i kvalitetan i ambiciozan videoprojekt koji je trebao pratiti album.

Kako bi pokazali da tom pločom započinje novo doba Bijelog dugmeta, album je nazvan Bijelo dugme. Ovog puta nije bilo zabrana, iako je Bregović opet pokušao isprovocirati javnost. Prvo omotom na kojem se našla reprodukcija slike Uroša Predića Kosovka djevojka, zatim pjesmom o stidnim ušima Pediculis pubis, kao i otvaranjem albuma himnom Hej Slaveni.

Ploča je sama po sebi bila toliko jaka da je Dugme lako prebrodilo promjenu pjevača. Tifa se odlično snašao u pjesmama s folk motivima (Za Esmu, Lipe cvatu, Lažeš), rock himnama poput pjesme Padaju zvijezde, te baladama Jer kad ostariš i Da te bogdo ne volim. Turneja koja je uslijedila, bila je trijumfalna po odzivu publike, no sve češće je dolazilo do problema između Bregovića i Tife, čiji problemi sa opijatima tek započinju. Dolazilo je i do sukoba koncepcije i poimanja rock'n'rolla.

Tifa je s Dugmetom posljednji put nastupio na Svjetskom festivalu omladine i studenata u Moskvi 2. augusta 1985. godine.

Nakon toga Dugme odmara, a Tifa i Bebek snimaju duet Široko nam polje Glamočko, s Bebekovog solo albuma te mu se kratko pridružio na turneji. Početkom oktobra, Tifa je zvanično napustio Bijelo dugme.

Već sredinom 1986. godine, Tifa pjeva u Vatrenom poljupcu s kojim snima album 100% rock'n'roll. Nije ni stigao odraditi turneju, a već je zamijenio Alena Islamovića koji je iz Divljih jagoda, otišao u Bijelo dugme. S njima je snimio album Konji krajem 1987. godine, na kojem se našla pjesma Zauvijek tvoj, čiji je koautor. Ni s njima nije do kraja odradio turneju, a već je polovicom 1988. godine okupio vlastiti bend (među kojima su i dva stara člana grupe Top) kako bi radio na prvoj solističkoj ploči koja je objavljena 1989. godine pod nazivom Tifa No. 1.

Posvećuje pjesmu Samo Bog dragi zna preminulom pjevaču Atomskog skloništa Serđi Blažiću. I na sljedećem albumu je imao posvetu. Uspavanka No. 3 povećena je Draženu Ričlu, poginulom pjevaču Crvene jabuke. No, njegove planove o albumu prekida rat.

Tifa je bio jedan od najaktivnijih muzičara tokom ratnih godina. Snimio je pjesme poput Sarajevo će biti, sve drugo će proći, Grbavica, Podigni zastavu, U bolje sutra ćemo poć', Vraćam se tebi seko... Čak je jedan od rijetkih koji se usudio praviti koncerte u ratnom Sarajevu. Početkom 1994. godine izašao je njegov album Šareni dan, produkcijski nedorađen i u ograničenom tiražu.

Krajem rata, otišao je u Njemačku gdje sa Zeletom Lipovačom i Zlatkom Arslanagićem gdje se posvetio pjesmama za novi album, objavljen 1995. godine pod imenom Dani bez tebe.

Duge kiše jesenje su bile veliki hit, kao i naslovna pjesma. Naredne godine snimio je duet sa Elvirom Rahić Baraba koji se našao na njegovom albumu najvećih hitova.

Albumom Dani bez tebe tri puta zaredom je napunio Skenderiju što do tada nikome nije uspjelo bez novog albuma. Narednih godina snimio je duete sa Essom Beštijom Sve su to samo žene ustvari, te grupama Makadam (Evo ima godina) i Magazin (Zar je ljubav spala na to). U međuvremenu sudjelovao je i na projektu Stari, pjesmi o obnovi Starog mosta u Mostaru.

Na godišnjicu smrti Davorina Popovića otpjevao je Pjesmu za Davora zajedno sa Fazlom, Akijem Rahimovskim i Dadom Topićem. Dobio je i nagradu Davorin za najbolji koncert u 2001. godini.*

U junu 2005. godine je učestvovao na ponovnom okupljanju Bijelog dugmeta za tri velika oproštajna koncerta.

Priču o legendi sarajevskog rock and rolla, jednom od najboljih muzičara na prostoru bivše Jugoslavije i najkontroverznijih javnih ličnosti u regionu koja objašnjava njegovu popularnost, zapravo je kroz vizuru reditelja Bakira Hadžiomerovića, priča o jednom gradu i njegovim ljudima, o minulom vremenu i sarajevskoj raji.

Neki arhivski materijali koji se pojavljuju u filmu, a koji su zabilježeni kamerom Davora Pušića su stari preko 20 godina. Autori filma pratili su Tifu na svim njegovim koncertima, ali većina materijala u filmu zapravo je zabilježena na privatnim druženjima Tife i njegovih prijatelja.

Više od trideset sati snimljenog materijala pretočeno je kroz 50 minuta u svojevrsni dokument jednog vremena. Osim što prikazuje sarajevske trenutke od prije 20 ili više godina, u filmu govore i brojne poznate Sarajlije, pojedinci koji su obilježili sarajevsku kulturnu, muzičku i društvenu scenu, kao i neki od najpoznatijih rokera bivše Jugoslavije.

U filmu govore: Dubravko Bibanović, Dario Džamonja, Goran Bregović, Davorin Popović, Bodo Kovačević, Zoran Redžić, Bruno Langer, Almas Smajlović, Sead Zele Lipovača, Milić Vukašinović, Ruždija Metanović, Nermin Tulić, Vlado Podany, Nedžad Merdžanović, Dragan Vikić, Mustafa Čizmić, Nedim Tabaković Čuka…

Poseban osvrt u filmu je Tifin ratni period od 1992. do 1994. godine kada su nastale legendarne i nezaboravne pjesme: Ponesi zastavu i kultna Grbavica, kao i legendarni koncerti u Skenderiji i na Dobrinji, kao i raritetni snimci ratnog koncerta u Slogi iz novembra 1993. godine, atmosfera na sceni i iza scene.

Veliki dio filma čini arhivski material sniman od sredine osamdesetih, pa do početka novog milenijuma (snimano BETACAM SP sistemom kao i VHS-om). Film nema klasičnog spikerskog offa, grafika koje objašnjavaju stvari niti statističkih podataka koje je moguće pronaći na Wikipediji ili internetu. Snimci su autentični i nastajali su u backstageu koncerata, na dernecima, putovanjima. Većina snimaka do sada nigdje nije prikazana.

Film Tifa rađen je u FIST produkciji. Režiju filma potpisuje bh. novinar Bakir Hadžiomerović, a rađen je prema ideji Davora Pušića i Dubravka Bibanovića.

Producent filma je Davor Pušić, scenarista Adnan Kapetanović. Nakon sarajevske premijere film Tifa biće prikazan na nekoliko regionalnih festivala. Film je rađen uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo.