Potresna priča sina heroja Vukovara o bijelim trakama i djedu iz Prijedora
Piše: Faruk Vele
Zbog iskustva ratnog progonstva i stradanja svoje porodice, Bojan smatra kako niti jedan rat nema pobjednika te "da svaki rat donosi tugu, žalost i smrt".
Ovo je njegova priča...
"Danas je #DanBijelihTraka, i želim ispričati priču o svom djedu. Na današnji dan 1992., okupatorska vlast općine Prijedor u BiH naredila je nesrpskom stanovništvu da na svojim domovima istakne bijele plahte, a dok hoda po ulici, mora nositi bijelu traku na nadlakticama. Ta naredba, duhovni nasljednik žute zvijezde kojom su nacisti obilježavali Židove, bila je, baš kao i žuta zvijezda, uvod u istrebljenje. U nešto više od 3 godine, ubijeno je preko 3000 ljudi, od toga više od 100 djece", napisao je Glavašević.
Politika koja je tvrdila da ljudi ne mogu živjeti zajedno, uskoro je zaključila da ljudi ne bi trebali živjeti nikako...
Njegov djed bio je, kako naveo, jedan od više od deset tisuća potpuno nedužnih ljudi koji su prošli kroz tri koncentracijska logora: Keraterm, Trnopolje i Omarska.
"Tamo je pretrpio strašna mučenja i zlostavljanja, prije nego što je poslan u četvrti konc-logor, Manjaču, na još mučenja. Moj djed nije nikome ništa skrivio; bio je civil, nije posjedovao oružje, nije nosio uniformu. Njegov jedini 'grijeh' bio je što nije bio Srbin. Moj djed je imao sreće: preživio je sva četiri logora i razmijenjen je. Kada smo ga u Karlovcu pokupili, imao je jedva 50 kilograma", dodao je.
Dok sam živ, poručio je, neće zaboraviti "kako izgleda ljudsko biće koje je mjesecima zlostavljano i tretirano kao životinja".
"Idući dan pitao je 'Gdje je Siniša?', samo da bi saznao da je tata nestao. Rekao je da ne može trpiti tu nepravdu, i pridružio se 5.GBR HV, s činom satnika. U vojsci je proveo malo vremena, oko godinu dana. Otišao je kada je netrpeljivost prema Bošnjacima u Hrvatskoj postala toksična, i kad mu je bilo dosta suočavanja s predrasudama koje je politika probudila u njegovoj vlastitoj braći po oružju", istakao je Glavašević.
Njegov djed je, na kraju, svoj dom pronašao u Norveškoj, na njezinom najdaljem sjeveru, daleko od svih naših mržnji, mučenja i ubijanja...
"I tamo je proveo mnoge sretne godine. Ali to je druga priča. Za mene će uvijek biti junak zbog svega što je prošao. Danas je #DanBijelihTraka i njegova priča je jedna od mnogih koje će danas biti ispričane", zaključio je Glavašević.
Kako je potvrđeno, Glavaševićev djed je u međuvremenu preminuo, pronalazići vječni mir daleko od rodne gure. Tužna je to priča o bezumnom zlu koje je počinjeno u ime vjere da je sreća jednog naroda u nesreći svih ostalih...
Neka je slava heroju iz Prijedora.
Hiljade nevinih žrtava
U znak sjećanja na progon i ubojstvo 3.176 građana Prijedora i okoline, nekoliko organizacija predvođenih predstavnikom roditelja ubijene djece Prijedora Fikretom Bačićem, danas će obilježiti Dan bijelih traka. Zbog pandemije koronavirusa odobreno je okupljanje do 50 osoba.
Prema informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bila zatočena u logorima u okolini Prijedora. Istraživačko dokumentacijski centar iz Sarajeva navodi da je od 1991. do 1995. u direktnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora, od toga 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.