Perica Bajević: Liberija je drukčija, tamo ste svjesni stvari koje ovdje ne primjećujete (FOTO)

"To morate doživjeti, osjetiti, vidjeti... Teško vam ja mogu prenijeti iskustvo življenja u Liberiji. Ali jedno je sigurno, otkako sam prvi put otišao, mnogo sam zadovoljniji svojim životom. Shvatite da vam novac pomaže da živite bolje, ali vas ne čini sretnim. Tamo gledate djecu kako igraju fudbal na kiši, žive dan po dan, a mi samo mislimo šta ćemo i kako ćemo sutra", priča za Radiosarajevo.ba Perica Bajević, pripadnik Granične policije, koji je ove godinu završio drugu misiju za UN u Liberiji (UNMIL).

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Bajević je u policiji počeo raditi u novembru 1996. godine, a u Graničnu policiju je prešao 2001. godine. A sve je počelo s engleskim jezikom. 

"Kada je UN počeo raditi s nama, uvijek su tu bili prevodioci. Vremenom počnete ovisiti o njima, stoga sam odlučio da naučim taj jezik. To je osnova koja mi je olakšala posao. Onda su mi rekli 'Tako ćete i vi jednom u misiju', a ja sam se pripremio. 

Prvi put sam otišao u decembru 2007. godine i ostao 18 mjeseci u Monroviji (2007. do 2008.) i Yekepi (2008. do 2009.). Drugi put 2010. godine, i ostao sam 24 mjeseca u Buchananu, Grand Bassa Countyju.

Bh. mirovnjaci uživaju dobar rejting u UN-u, jer iz iskustva znaju kako i koliko radimo", dodaje Bajević. 

Nekad je Liberija bila razvijenija zemlja, no nakon sukoba i rata, stvari su se promijenile. 

"Postoje stvari koje ovdje ne primjećujete, a tamo ste ih itekako svjesni. Ako nemate generator, nemate struju, ako ne prođe cisterna, nemate vode za piće. 

 Iz albuma Perice Bajevića

Vrlo su nepovjerljivi prema strancima, prema bijelcima, no kao i sve, vremenom zaradite njihovo povjerenje i shvate da ste tu da pomognete. 

Ugovor traje godinu, a možete ga produžiti po još šest mjeseci. Ali tamo nemate ovlaštenja kao i ovdje, vi ste mentor, savjetujete lokalnu policiju i pomažete. 

Tamo je otprilike 70 posto krivičnih djela vezano za krađe, a najviše je krađa mobilnih telefona. To im je najveće bogatstvo. Imate izrazito bogat sloj ljudi koji čine manjinu u Liberiji, dok je većina siromašna. Telefon košta 15-20 dolara, a prosječna im je plaća, i to u malo razvijenijim dijelovima, oko 100 dolara. A korištenje interneta i mobitela je jeftinije nego ovdje", pojašnjava naš interesantni sagovornik. 

Liberiju je početkom 19. stoljeća osnovalo Američko društvo za kolonizaciju s ciljem preseljenja oslobođenih crnih robova natrag na afrički kontinent. Doseljenici su ostali odvojeni od domaćeg stanovništva, zadržavši vlast i privilegiran položaj u zemlji. Njihova vladavina okončana je 1980. državnim udarom koji je predvodio Samuel Doe. Poslije kraja hladnog rata 1989. Liberija je potonula u građanski rat nekoliko pobunjeničkih grupa koji je s prekidom od 1997. do 1999. trajao sve do 2003.godine.

Da Liberija ima zanimljivih "običaja", to je sigurno. Naime, par koji vodi zajednički život, često nema nikakve zakonske papire, a kada dođe do rastanka, žena ili muškarac jednostavno - odu. Najčešće zbog nedostatka finansija. Niko ne stvara problem, samo je bitno da izdržavate dijete i suprugu. U što se i Bajević sam uvjerio, kada je radio provjeru nekoliko policajaca.

A kako je bilo živjeti u Liberiji za vrijeme izbijanja epidemije ebole u ovoj afričkoj zemlji?

"Na prvi moment je to bilo strašno, posebno kad čujete da je smrtnost 90 posto. Ali kada sam upoznao doktora, koji je radio i u Kosovu i u BiH, a koji mi je pojasnio neke stvari, bio sam miran. 

Ta bolest jeste zarazna, ali prenosi se malo teže. Dakle, morate biti u direktnom dodiru s osobom koja je već toliko slaba, bolesna i simptomatična ili čak s mrtvacem. Niko od nas nije tome prisustvovao. 

Ja sam trenutno pod nadzorom Ministarstva za zdravstvo zbog ebole, ali nemate razloga za paniku", šali se Bajević, koji je nedavno završio drugu misiju.

 Iz albuma Perice Bajevića

"Dobio sam saglasnost da ostanem na još mjesec i po, ali to je došlo kasno, kad sam već djeci obećao da ću doći. Ta se obećanja ne krše. 

Možete imati saglasnost supruge u ovakvim stvarima, ali djece nećete nikada. To je za njih teško. Prvi put kada sam otišao blizanci su imali pet - šest godina. Kada sam se za odmor vratio kući, dječak mi je sjeo u krilo i kao mače stavio glavu na rame: 'Tata, nemoj ići'.

Poslije nije htio tri mjeseca da razgovara sa mnom. A tada smo se čuli jednom sedmično, jer tamo nije bila razvijena ta infrastruktura. 

Sada je već bilo lakše, imali smo internet, skype, viber, razgovarate s porodicom i do tri sata dnevno", prisjeća se Perica Bajević, koji još ne namjerava ići u narednu misiju.

Njegov odlazak u mirovnu misiju, ne znači kako je posao Graničnog policajca bio išta manje zanimljiv. On je od 2001. pa do 2010. godine bio u jedinici Granične policije Orašje, a od 2010. u jedinici Bijeljina.

Kako kaže, anegdota uvijek ima. Ali i teških situacija. 

"2010. godine u Orašju smo bili u patroli i vidjeli dvoje djece u Savi koja su otplivala malo dalje. Jedan stariji čovjek je također pokušao da ih spasi, ali je izgubio snagu. Kolega Fikret Smajić i ja smo skočili i izvukli ih. Srećom, dobro je završilo. 

Perica Bajević, FOTO: Radiosarajevo.ba/Velija Hasanbegović

I 2001. godine smo imali težak slučaj, kada se autobus prevrnuo u blizini graničnog prijelaza Rača, a ispod njega je bila prikliještena jedna djevojka. Vrlo nezahvalna situacija, jer je autobus bio na kosini, pa je svaki korak kritičan i može se prevrnuti. 

Nekako smo pregrizli i uspjeli je izvući, jer smo procijenili da nema vremena da se čeka. Kolega Zlatan Ćosić je tu zaista bio na visini zadatka.

To su situacije kojih se ne volim baš sjećati, vrlo teške i emotivne", tvrdi Bajević, dodavši kako je bilo i komičnih situacija.

"Jednom prilikom nam je došao čovjek iz Njemačke, namjeravao je u Rumuniju, a GPS ga je odveo na Romaniju. 

Svaki posao je zanimljiv, ako ga voliš. A za policiju morate imati karakter, držati do zakona", poručuje Perica Bajević.  

U nastavku pogledajte i fotogaleriju koja sadrži fotografije iz privatnog albuma Perice Bajevića, napravljene u Liberiji. Od stila života, igre, izgleda ulica i pijaca, te "hranjivih" crvića koje konzumiraju Liberijci, ove fotografije zaista hvataju dušu zanimljive afričke zemlje.