Na vijest o smrti Ive Banca: Dubrovački gospar bio je istinski prijatelj Bosne

Historičar, političar i pisac, prof. dr. Ivo Banac preminuo je danas, nakon teške bolesti, u 74. godini života, prenijeli su hrvatski i mediji u regionu.

Banac je bio profesor emeritus historije čuvenog Sveučilišta Yale, a na tom je sveučilištu bio u dva mandata Master Pierson Collegea.

Također, bio je čelni Hrvatskog helsinškog odbora (HHO). Obavljao je dužnost ministra za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Republike Hrvatske (2003.), bio predsjednik Liberalne stranke (2003.–2004.) te zastupnik u Hrvatskom saboru (2004. –2007.).

Ovaj dubrovački gospar i počasni građanin Sarajeva bio je istinski prijatelj Bosne i Hercegovine i poštovao je sa svim što ona jeste.

Ozbiljno se razbolio

Autor ovih redaka imao je posebno dragu priliku i čast da kroz razne redakcije u posljednjih 15-tak godina komunicira s ovim uglednim hrvatskim i američkim intelektualcem, sve do potkraj prošlog mjeseca kada je kratko i jasno, kako je obično komunicirao, javio da se, nažalost, "ozbiljno razbolio".

"Želim Vam sretan Bajram. Najsdačnije", bila je njegova posljednja poruka.

Prisjećajući se ovog velikana, izdvojit ćemo nekoliko njegovih poruka vezanih uz Bosnu i Hercegovinu i odnose na Zapadnom Balkanu, koje valja upamtiti kao rijetko važne profesorske lekcije.

"Srbija je pod Tadićem, Nikolićem i Vučićem osmislila apologetski sustav poricanja vlastite odgovornosti za osvajačke ratove protiv, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Potpognuta raznim zapadnim politikama što su ravnomjerno dijelile odgovornost za rat među 'zaraćenim stranama', kako bi Srbiju urazumile i približile Zapadu, Srbija je pronašla izlaz iz statusa parije, u status žrtve. Najprljaviji primjer ovakve preobrazbe optužbe su protiv lidera UÇK, što je EULEX inicirao 2016. godine putem Specijalnog haaškog tribunala. Tako su zapovjednici jedine vojske koja je branila kosovske Albance od genocida prometnuti u ratne zločince", govorio je Banac za Radiosarajevo.ba u januaru 2020.

Smatrao je kako je "velikosrpska politika postala je paravan iza kojeg se prikradaju ruski interesi".

"Danas je prioritet ove strateške formacije podrivanje Bosne i Hercegovine, a potom Hrvatske i Crne Gore. Može se samo dodati da Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja je prije svega politička, a tek potom vjerska zajednica, zbog svog transnacionalnog statusa, dopire tamo gdje državne politike Srbije i Rusije ne mogu. Agresivnost SPC i otvoreni šovinizam kojim odiše, uz odbacivanje svake odgovornosti za velikosrpsku agresiju iz 1990-ih, ipak ograničava domet ove paradržavne organizacije, osim tamo gdje se ne želi prozreti istina, primjerice u nekim od trenutnih ekumenskih nastojanja", reći će, također, profesor Banac.

Kritičar tuđmanizma

"Bio je najžešći kritičar tuđmanizma". U julu 2000. godine profesoru Nerzuku Ćurku u magazinu "Dani" će kazati da "ono što je Tuđman izveo u Bosni je bilo apsolutno u funkciji jedne protuevropske politike".

Na pitanje zašto je gotovo usamljen u donkihotovskoj borbi protiv tuđmanizma, Banac će reći:

"Ne bih rekao da sam još uvijek usamljen. Možda samo u nekim formulacijama. Interesantno je kako se stvari mijenjaju i kako se kritika Tuđmanove politike također mijenja. U Hrvatskoj je uvijek bilo vrlo mnogo ljudi koji su instinktivno shvaćali da je Tuđmanova politika potpuno promašena. Rekao bih da je to bio vise slučaj u onim dijelovima Hrvatske koje su povijesno bile okrenute Bosni. Protubosanska je politika mnogo uočljivija u Dalmaciji, posebno Dubrovniku. Ako tamo želite legitimirati protubosansku politiku, onda se potpuno izolirate od svoga zaleđa. Drukčija je vizura iz onih dijelova Hrvatske u kojima su kontakti s Bosnom bili tanki. No, i tamo je bilo ljudi koji su uočavali da je riječ o nečem krajnje dvojbenom. Ne smijemo zaboraviti ni to da je u jednom trenutku u Hrvatskoj vladao pravi teror prema osporavateljima takve politike. Tuđman je na svoju stranu uspio pridobiti i neke ljude od autoriteta. Sjetite se samo one poznate Aralicine rečenice, koju neću ni izustiti jer je do te mjere odvratna. Tako se stvarala lažna slika o nužnosti sukoba s Bošnjacima. Mnogi su bili zastrašeni. Nemojte zaboraviti čitav niz slučajeva hapšenja Bosjaka u Hrvatskoj. Oni su onda prebacivani u hercegovačke logore, u Dretelj, itd".

U januaru 2019. u intervjuu za Radiosarajevo.ba tražio je od zvanične Hrvatske da se ogradi od lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i upozoravao na njegove veze s Rusima.

Još prije 11-12 godina upozoravao je "da Moskva želi zaustaviti integraciju ovog dijela svijeta u NATO i EU", kada je to mnogima bilo sasvim daleko.

Ko dijeli Bosnu?

Tokom 2013. godine je izražavao bojazan da "može doći će do novih sukobljavanja u BiH".

Za njega je Republika Srpska bila "proizvod jedne genocidne politike". U ljeto 2008. godine jasno je vidio da će Milorad Dodik biti veliki problem i da je njegov cilj razbijanje BiH.

"Da je srpska vojna sila bilo nešto jača, a međunarodna zajednica još malo kolebljivija, možda bi se projekt podjele Bosne, te stvaranja etnički čiste Srbije, eventualno Hrvatske, završio "uspješnije". Dovršio se kako se završio, na neki način neriješeno. Sada se do istih rezultata pokušava doći mirnim putem. Ja mislim da oni koji žele kontinuitet BiH moraju to da spriječe. Mislim da je to u interesu mira u ovom dijelu svijeta. Ako je to realna mogućnost, hajmo nešto napraviti da to spriječimo", reći će.

Još tada čudio se kako ne postoje jasni i artikulirani glasovi protiv Dodikove politike unutar probosanskog politčkog faktora.

"Ne možete Vi mene uvjeriti da nema bosanskih čimbenika koji bi mogli Dodiku: "Stanite"! Meni se čini da se njemu mnogo toga dozvoljava iz razloga koje ja mogu naslućivati, ali ne mogu dokazati da postoje. Naime, ja mislim da on (Dodik) nije samo projekt stanovitih velikosrpskih tendencija. Ja mislim da ima i onih na drugim mjestima koji misle da to što on želi možda i nije toliko loše. Očito se misli da je to put prema nekoj stabilnosti. Jer, ako Dodik doista istrgne jedna dio BiH, hajmo reći da to neće biti dio neke "velike Srbije". Da će to biti nešto treće, neka zapadna Srbija, koja se može zvati i RS. Ali, nominalno nezavisna, recimo. Da li to rješava ovu kompliciranu situaciju koja sada predstavlja bh. realnost? Bit će onih koji će reći: "Da". Ja mislim da neće. Ali, ja njima ne mogu dokazati da su krivu. A ne mogu dokazati ni bošnjačkim, ni hrvatskim političarima, među kojima, također, ima nekih koji misle da je to nekakvo rješenje. Jer, ako oni dobiju svoj komad onda ćemo i mi dobiti naš komad. Onda oni misle da su tako nešto riješili. Nisu riješili, naravno, ništa", rekao je Banac u augustu 2008. godine autoru ovih redaka.

Među prvima je primijetio da politika HDZ-a prati Dodika.

"Pa, naravna stvar. Ako on uspije onda je sve mogućno. Onda je treći entitet moguć. Uostalom sjetite se Tuđmanove retorike: "Ako Srbi uzmu njihov dio, onda ćemo i mi naš". To je to. Ali, po meni, možete u BiH imati 15 entiteta, ali to opet ništa ne rješava. Hajmo reći da je moguće napraviti nekakav treći, hrvatski entitet. On opet neće riješiti hrvatsko pitanje u BiH", poručio je.

Velika karijera

Prof. dr. Ivo Banac rođen je 1. marta 1947. u Dubrovniku. Studirao je na Sveučilištu Fordham u New Yorku, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Standford.

Od 1975. do 1977. bio je asistent na Sveučilištu Stanford i na Državnom sveučilištu San Francisca, potom je bio docent do 1982., izvanredni profesor do 1988., a zatim redovni profesor historije na Sveučilištu Yale.

Od 1995. do 1999. bio je profesor historije na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU), obnašajući i rukovodeće dužnosti poput one upravitelja Instituta za jugoistočnu Europu.

Od 2008. redovni je profesor historije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 2018. godine bio je profesor mentor doktorandima historije Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Bio je i počasni je pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST).

Autor je i urednik niza knjiga, članaka, recenzija, priloga, mišljenja i intervjua. Među najznačajnijima je monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984., nagrađena nagradom „Wayne S. Vucinich“ za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine) i studija Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988., nagrađena nagradom „Josip Juraj Strossmayer“ za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine).

Banc je bio supredsjednik Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, član predsjedništva i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, generalni direktor Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac. Bio je i urednik prestižnih znanstvenih časopisa, poput East European Politics and Societies, a dopisni je član HAZU-a od 1990.

Posljednjih deset godina održavao je Ljetnu školu Sveučilišta Yale u Dubrovniku, podsjeća Indeks.hr.