"Tri pisma iz Sarajeva" su poruka u boci bačena u okean da je neko nađe

Riječ je o novom albumu kojeg je popularni Brega objavio u oktobru, a o kojem su već pisali brojni poznati svjetski mediji.

Album je namijenjen svjetskom tržištu te je na njemu moguće čuti nekoliko jezika, a riječ je o muzici koja spaja različite kulture (kršćansku, jevrejsku i orijentalnu) i na Bregoviću karakterističan način predstavlja zvukove naše zemlje na univerzalan, svjetski način.

Radiosarajevo.ba: Krenimo od naslova - šta predstavljaju 'Tri pisma iz Sarajeva?' Pojasnite nam njihov kontekst i muzički karakter?

"Na omot ploče 'Tri pisma iz Sarajeva sam stavio jednu priču koju sam našao na internetu. Priča govori kako je neka novinarka CNN-a čula kako se neki stari Jevrej pred Zidom plača moli već 60 godina svaki dan i odluči napraviti mali dokumentrani film o tome. Tako ode u Jerusalem, naravno stari Jevrej je pred Zidom plača, čekala ga je 45 minuta da završi molitvu i kad je završio ona se predstavi: 'Ja sam Rebeca Smith sa CNN-a, čula sam da ste ovdje ispred ovog zida dugo vremena'. 'Već 60 godina', odgovori Jevrej. 'Šezdeset godina razgovarate s Bogom? Nevjerovatno. I?' Jevrej kaže: 'Pokušavam da govorim s Bogom, da mu kažem da treba da bude mir između Jevreja, muslimana i kršćana, da ta mržnja nestane, da se ratovi završe. Govorim mu da bi naša djeca trebala odrasti kao odgovorna ljudska bića koja vole jedna drugo. Novinarka kaže: 'I? A stari joj odgovara: 'Imam osjećaj da govorim zidu.

Šta bi moglo biti naravoučenije iz ove priče? Ja sam izvukao naravoučenije da Bog očito u svom radnom vremenu nije predvidio da nas nauči kako da živimo zajedno, da je to nešto što trebamo naučiti sami. I onda sam krenuo od dvije metafore jer sam u tom trenutku dobio porudžbinu da napišem koncert za viloinu i simfonijski orkestar od crkve Saint Denis u Parizu. Krenuo sam od Sarajeva kao metafore. Sarajevo, koje pretpostavljam da nije više samo ime grada, nego je metafora za naše vrijeme u kojem danas možemo biti dobre komšije, a sutradan već pucati jedni u druge i druga metafora je violina koja ovoj prvoj metafori omogućava muziku. Violina koja se svira u tri osnovna manira – kršćanskom, klasičnom, kako se svira klasična muzika – klezmer kako sviraju Jevreji - i orijentalni način, koji je jedna tehnika posve različita, kojom sviraju muslimani na Orijentu.

I pisao sam taj violinski koncert u formi tri pisma, kao tri stava, jedno kršćansko, jedno muslimansko i jedno jevrejsko. I prvi put je izvedeno u Parizu u bazilici Saint Denis sa L'Orchestre national d'Île de France i imao sam soliste iz Tunisa, Tel-Aviva i Beograda.

Radiosarajevo.ba: U kakvoj je vezi muzička tradicija Sarajeva sa onim što ćemo čuti na albumu?

"Sarajevo upotrebljavam kao metaforu, jer ono što smo vidjeli u Sarajevu '90-ih, to sad vidimo u svijetu. Tako da ja Sarajevo ne upotrebljavam kao neku veliku muzičku inspiraciju, jer nema tu nešto posebno mnogo originalno u našoj muzici tamo. Ja, dakle, Sarajevo upotrebljavam kao jednu metaforu koja me podstiče da mislim o nečem što mislim da je naš najvažniji problem - nakon onoga da ćemo uništiti planetu, a to je da naučimo živjeti jedni s drugima jer ja zbilja mislim da ćemo u ovom stoljeću to morati naučiti, ne zato što bismo voljelji ili ne ne, nego zato što će to biti neophodno.

Radiosarajevo: Šta bismo mogli nazvati muzičkom tradicijom Sarajeva?

"Nema tu ničeg originalnog vjerovatno jer je to bila granica svjetova pet stoljeća za vrijeme Otomana, gdje su se graničili katolici, pravoslavci, muslimani plus Jevreji. Tako da je muzika Sarajeva muzika granice, jer je svako ostavio nekog traga, ali kao što je i svaka umjetnost nastala u susretu s drugom umjetnošću, tako je i muzika nastala u susretu s drugom muzikom. Nema ničega što nije kontaminirano ni u jednoj umjestnosti. Kultura uopće je uvijek nešto što je nastajalo u susretu, razmjeni. Samo je barbarizam autentičan.

Radiosarajevo.ba: Sarajevo je odigralo značajnu ulogu u historiji jugoslovenske pop i rock muzike te su neke od najznačajnijih pojava, nosećih stubova, nastale u Sarajevu - od Indexa do Vas i Bijelog Dugmeta, od novog primitivizma do Dubioze, od Kemala Montena i Zdravka Čolića do Dine Merlina. Kako objašnjavate da su ove pojave nastale baš u Sarajevu?

"Danas s ove distance kada mislim zašto je Sarajevo imalo nesrazmjeran ulogu u kulturi Jugoslavije, sa svojom veličinom, to je zbilja nesrazmjer. Danas to mogu objasniti samo time što je to bila jedna mješana sredina, što je Sarajevo imalo simptome pravog grada, iako je mali, zbilja malecki gradić. Tako da je iz tog mješanja kojeg nismo bili ni svjesni u ono vrijeme, nastalo ono što zovemo sarajevskom pop muzikom kojoj je teško naći neki zajednički imenitelj. Sva ova imena što ste nabrojali, vrlo malo toga imaju zajedničkog.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na predstavljanje sevdalinke na nov način? Neki kažu da je to bosanski fado, drugi da je bosanski blues. Pratite li rad izvođača novog sevdaha koji nastupaju po svijetu (Amira Medunjanin, Božo Vrećo)?

"Neko me nedavno pito o toj novoj sevdalinci, ja ne znam mnogo o tome jer nisam mnogo slušao, ali sam ispirčao jednu anegdotu koju sam zapamtio. Jedan dan sam se vozio taksijem i onda me taksista pito upravo ovo: 'Šta ti misliš Brega o novoj sevdalinci? I onda je taksista rek'o: 'Znaš kako meni izgleda ta nova sevdalinka? K'o kad bi ja sad tebe sad ovim taksijem vozio rikvercom trotoarom do tvoje kuće.' Sad ne znam tačno šta je on baš htio kazati time, ali ja sam posljednji put slušao kao mlad, jer sam volio da slušam Behku i Ljucu, i to je bila sevdalinka kako ja zamišljam sevdalinku, kakve sam kasnije nalazio i išao da slušam u Istanbul. To je jedna melanholična muzika koja nema harmoniju, nego je kao i Behka i Ljuca, samo je pratio saz, samo je bila melodija.

To je inače zašto volim orijentalnu muziku, to je zato što ima samo ritam i melodiju, nije sputana harmonijom. Mislim da kad se stavi harmonija, cijela stvar se banalizuje. Bar meni.

Radiosarajevo.ba: Čini se da "Tri pisma iz Sarajeva" nije naziv samo albuma, već i jedne šire umjetničke priče. O čemu je riječ?

"Pa ja mislim da je u tom ljudskom moranju da se nauči živjeti s drugima, svako u onome što djeluje dužan ostaviti i to neko malo svjetlo koje treba osvjetliti 21. vijek. Tako da i najmanje svjetlo je tu značajno. Ja nemam iluziju da će moja ploča 'Tri pisma iz Sarajeva' ostaviti veliki utjecaj na svijet. Ali to je kao kad šaljete poruku u boci, neko će ipak pronaći tu poruku koju šaljete. Tako da su 'Tri pisma iz Sarajeva' mala poruka u boci koja je bačena u okean da je neko nađe, a koju je pisao neko ko je Sarajlija, kome se kao i svim Sarajlijama život djeli na život prije rata i poslije rata. A onda pretpostavljam da isto tako da i većina Sarajelija da su kompozitori bi to isto uradili što sam ja uradio.

S tom malom idejom su pisana 'Tri pisma iz Sarajeva'. Prvi dio je već izašao – to je 'Opus 1' gdje su pjesme, a iduće godine će izać cijeli violinski koncert kao 'Opus 2' i simfonijski orkestar.