Frontmen Činčile Vanja Solaković: "Veoma smo bistra generacija, nema više mjesta šupljacima'

Vanja Solaković je frontmen sarajevskog benda Činčila, koji se u isto vrijeme bori da mladi umjetnici u Sarajevu imaju prostor, da razvijaju svoje talente.

U svojim statusima na Facebooku često proziva naše institucije za manjak podrške mladima, specifično mladim muzičarima. Trenutno se trudi da ujedini mlade bendove u Sarajevu, kako bi mogli efektivnije voditi ovu bitku.

Vanja Solaković je ekskluzivno za portal Radiosarajevo.ba priča upravo o ovoj borbi koju vodi zajedno s drugim mladim umjetnicima iz našeg grada. 

Trending

Dva muškarca pretukla policajca prilikom hapšeja: Jedan uspio pobjeći

Razgovarao: Nihad Žunić 

Radiosarajevo.ba: Vanja, hvala Vam što ste nam ustupili priliku da porazgovaramo. Manje-više sve se zna o Vašem bendu Činčili, ali malo se priča o Vašoj borbi s rukovodstvom Doma mladih. Možete li nam reći više o tome? 

Solaković: Moj je cilj prije svega da potaknem mlade ljude da se bore za svoja prava, tačnije da razumiju svoju vrijednost i da se adekvatno postave da ih ne iskorištavaju. Nažalost, živimo u društvu gdje se uopšte ne poštuju prava autora, osnovne stvari se ne poštuju! Najviše su alternativni umjetnici na udaru, jer ne spadaju u komercijalni dio biznisa, pa je samim time mnogo teže, jer razni organizatori ne vide nikakvu ličnu korist u njima. Nisu im profitabilni, pa su osuđeni da svoj rad daju doslovno besplatno ili za neku mizernu siću, što je sasvim pogrešno!

Ako neko radi alternativnu umjetnost ne znači da ne vrijedi. Tačno je da ne može ostvariti ogroman profit kao komercijalni autori, ali to ne znači da treba besplatno da daje svoj rad! Gdje god odete, u razvijenijim državama, odnos prema alternativnim autorima je mnogo drugačiji nego ovdje, nema ni govora da se bar osnovna prava tih umjetnika ne ispoštuju.

Što se Skenderije tiče, pokrenuli su super projekat zvani „Alternativni centar“, što je bila i moja ideja. Cilj je da se oživi alternativna scena tako što će se redovno održavati razni događaji tog karaktera. Razgovarao sam sa uposlenicima u cilju što bolje realizacije projekta, jer mi je stalo da naši mladi autori stvarno dobiju podršku onako kako zaslužuju. 

Priznajem da sam dosta oštar po tom pitanju, mnogo sam aktivan u javnosti, tačnije mnogo pišem po društvenim mrežama i kritikujem stvari za koju smatram da se moraju popravljati. Glavni mi je cilj da sve bude transparentno, da javnost vidi tačno šta se dešava.

Također, želim da potaknem javnu raspravu. Želim da se svi uključimo u ono što se na kraju krajeva svih nas tiče, jer su mladi ljudi budućnost ove države. Moramo svi biti podrška kada je riječ o njihovom razvoju i ostanku u ovoj državi.

Što se Skenderije tiče, želim da se mladi autori ispoštuju na pravi način, da svi budu prije svega plaćeni i da dobiju adekvatnu promociju, jer samo na taj način se može graditi scena. Mladi ljudi moraju dobiti priliku da zarade sa svojim radom da bi mogli ulagati u svoj razvoj, tačnije u produkciju i sve ostalo što mnogo košta da se rad realizira. Svi pričaju o tome kako će dati podršku mladim ljudima, priča se o „povratku rock'n'rolla u Skenderiju“, itd.

Moj je cilj da to sve ispratim i da pokušam na sve moguće načine da pozitivno utičem na upravu Skenderije da odrade stvari kako treba. Moram da naglasim da nisam zaposlenik Skenderije, niti pripadam bilo kojoj političkoj partiji i struji. Nisam ni politički bot, kako me mnogi na prvu okarakterišu kada vide moju javnu kritiku koja je često oštra. Valjda kontaju ako nekoga kritikuješ da si automatski bot. 

Ne, ja sam umjetnik koji je glasan, obični građanin koji ne želi da šuti i koji zna svoja prava! Nažalost nam mnogo fali „glas mladosti“, fale mladi ljudi koji su glasni i kritički nastrojeni, fali nam borbe i akcije koja bi dovela do toga da se malo više fokusira na mlade i sadržaj koji im se nudi, zbog toga živimo u zapuštenom društvu u kojem na kraju kultura najviše ispašta.

Meni je sasvim prirodno pisati i pričati javno o stvarima koje su problem ovog društva, čak je i moj umjetnički rad socijalno angažovan, počevši od tekstova koji obrađuju socijalnu tematiku, pa do
kompletnog koncepta benda koji promovira individualizam. Iskreno se nadam se da će nove generacije također da nastave tim putem, jer smatram da bez takvog vida borbe nema progresa.

Radiosarajevo.ba: Da li ste ikada dobili neku vrstu odgovora ili poziva na razgovor od rukovodstva Doma mladih, ili od političkih subjekata pod čijom se ingerencijom nalazi ova institucija? 

Solaković: Kao što sam i rekao, razgovarao sam sa rukovodstvom Skenderije, od samog početka sam uključen kao neko sa strane u ovu ideju. Mene su pozvali vjerovatno zbog mog dugogodišnjeg iskustva unutar alternativne muzike, trebao im je neko da taj koncept izgradi.

Naravno, nisam to sam radio, bio sam podrška i doprinosio sam idejom koliko sam mogao kao neko sa strane.

Ja sam skeptik, da budem iskren, moje me dugogodišnje iskustvo u ovoj branši napravilo takvim. Znamo kakva je situacija kod nas, mnogo se priča i obećava, a na kraju najmanje radi, tako da nisam ni sada nešto naročito optimističan oko svega, jer smatram da se opet nedovoljno uložilo u ovaj projekat. Kažu da se čeka financijska podrška od Kantona Sarajevo, pa ćemo vidjet, ispratit ćemo sve do kraja.

Razgovarao sam i sa direktorom Damirom Petrinićem u vezi svega. On i njegov tim kažu da im je stalo da mladima daju podršku, pa se, kao što sam rekao, iskreno nadam da će u konačnici stvarno dati podrške onoliko koliko naši mladi autori zaslužuju.

Ono što sada možemo u ovom momentu je sačekati i vidjeti kako se sve to razvija. Naravno, potrebna je i podrška publike, zato bi i ovim putem da pozovem javnost da podrže ove događaje koji će se u narednom periodu održavati u amfiteatru Doma mladih svake subote. 

Radiosarajevo.ba: Možete li nam reći šta su to Jam Sessions, odnosno noći svirke koje ste organizovali prije? Možete li nam isto dodati kako su ti događaji izgledali? 

Solaković: Jam session je spontano grupno muziciranje, tačnije improvizirano sviranje. Da bi čitaocima bilo jasnije, radi se o tome da se grupa muzičara sastane i počne muzicirati u momentu bez da je išta unaprijed pripremljeno, radi se o čistom kreiranju muzičkog sadržaja iz improvizacije.

Jam sessioni koje sam radio u AG klubu su super prošli, mnogo je bilo mladih ljudi koji su redovno dolazili, čak je i par bendova nastalo na tim događajima tako što su se muzičari tu upoznali, pa poslije napravili bend.

Smatram da je ovaj događaj veoma bitan za naš grad, jer na neki način služi tome da potakne mlade ljude da budu autori, da kreiraju, oslobađa ih straha, daje im samopouzdanje da budu kreatori. 

Postoji mnogo bendova u gradu koji sviraju obrade pjesama. Smatram da je ovaj vid radionice bitan da se razvija scena autorskih bendova, to je ono što nam u velikoj mjeri nedostaje. 

Radiosarajevo.ba: Kako je došlo do saradnje s AG Klubom, te zašto je došlo do kraja te saradnje? 

Solaković: Do saradnje sa klubom AG je došlo tako što sam kontaktirao vlasnika kluba Nešu Kovača, jer sam imao ideju koju je on vrlo rado podržao. Moram da naglasim da Nešo radi odličan posao, u smislu da daje podršku mladim ljudima, pogotovo alternativnim umjetnicima. AG klub je mjesto koje sa svojim dugogodišnjim postojanjem njeguje rock'n'roll kulturu i održava duh mladih muzičara živim u ovom gradu. 

Do kraja saradnje je došlo iz prostog razloga, zbog neisplativosti događaja. Ipak je AG klub privatna institucija, tako da je ovaj vid radionica bio neodrživ u tom okviru na neke duže staze. Jednostavno rečeno, nije privlačio dovoljan broj publike. Najviše su se okupljali muzičari, a taj broj nije nažalost nije bio dovoljan. 

Trenutno radim na tome da ovu priču preselim u Dom mladih, jer smatram da je to adekvatno mjesto za ovaj vid kreativnih radionica kakve su jam sessioni. Dom mladih bi svakako trebao biti centar kreativne domaće scene. Isto tako, trebao bi biti mjesto gdje se razvija domaća industrija. Nadam se da ću uspjeti i da će na kraju sve biti zadovoljavajuće. 

Radiosarajevo.ba: Možete li nam podijeliti Vašu kritiku rukovodstva centra Skenderija? Šta bi Vi promijenili u vođenju ove javne ustanove? 

Solaković: Da se ja pitam, prije svega bi radio na tome da se mnogo više financijski uloži u mlade ljude, pogotovo u alternativne autore i alternativnu scenu koja je totalno zapuštena. Ta kultura je kod nas totalno „mrtva“, nema skoro nikakvog ulaganja. Potreban je ogroman posao da se sve to podigne sa samoga dna, a i, kao što sam rekao, mnogo veća ulaganja su nužna. 

Ne mogu mnogo da kažem u vezi vođenja te javne institucije. Nisam baš relevantan da o tome pričam, jer ne poznajem sve detalje vezane za tu instituciju, ali ono što mogu kao neko sa strane da kažem jeste da treba imati veoma jasan plan. Pod tim ne mislim samo jasan, već i precizan!

To znači, ako nam je cilj da mlade potaknemo i na kraju krajeva zadržimo u ovoj državi, onda mladi moraju biti glavni fokus i sva ulaganja moraju biti najviše fokusirana na sadržaj koji je za mlade. To je ono što bi ja radio da imam tu mogućnost. 

Kreirao bih što više sadržaja za mlade, pokušao bi da na neki način učinim da oni što više borave u Domu mladih kada imaju događaji. Kada nema eventa, to bi bilo prije svega mjesto druženja. Pravio bi također razne radionice u cilju edukacije, a i razvoja scene. Mislim da je to također mnogo važno. 

Kao što sam rekao, nisam skroz relevantan da u potpunosti odgovorim na ovo pitanje, jer tu ima
sigurno mnogo stvari birokratske prirode koje ne poznajem. Mogu samo reći u kontekstu
neke ideje šta bi ja volio tamo da vidim i šta bi ja radio kada bi bilo sve to moguće izvesti. 

Fokus bi mi definitivno bio lokalna scena i mladi ljudi, cilj bi mi bio da oni imaju svoj „dom“, da je Dom mladih stvarno za mlade, da su oni glavni tu, što bi se reklo.

Radiosarajevo.ba: Kakav je bio odgovor na Vašu inicijativu za udruživanje mladih bendova i umjetnika u Sarajevu? Da li planirate proširiti poziv na cijelu Bosnu i Hercegovinu? 

Solaković: Trenutno radim na tome da pravim neformalno udruženje mladih alternativnih umjetnika i bendova, smatram da je to za početak dovoljno. Cilj mi je da se ujedinimo i da se zajedno borimo prije svega za svoja prava, kao i za prostor koji itekako zaslužujemo.

Odaziv je odličan, mnogo mladih ljudi dijele ista mišljenja sa mnom i jedva čekaju da započnemo neki vid akcije. Naravno, treba nam vremena da dođemo do toga.

Ja sam zadovoljan, jer sam osjetio da je sve već tu. Pod tim mislim da postoji jaka energija i volja u mladim ljudima, željni su svog prostora. Sada se trebamo samo zajedničkim snagama izboriti za to.

Što se tiče ujedinjenja sa ostatkom države, i to je u planu naravno, ali moramo početi od nule, a to je da se prvo lokalno ujedinimo. Sad za sad, to je plan, vidjet ćemo gdje će ovo sve da ode, budućnost je pred nama.

Radiosarajevo.ba: Često se oglašavate po mnogim pitanjima na svom Facebook profilu. Poznato je i da ste bili kandidat na Lokalnim izborima 2020. godine ispred Ekološkog slobodarskog pokreta (ESP). Planirate li još "izleta" u politiku? 

Solaković: Ja sam u politiku nakratko otišao prije svega iz ličnog eksperimenta. Htio sam da vidim kako to sve izgleda. Pošto se radilo o ljevičarskom ekološkom slobodarskom pokretu, nekako sam i mogao pristupiti tome, jer te ideje podržavam.

Nisam sebe nikada vidio kao političara niti to namjeravam da budem. Ne interesuje me taj posao, ali taj moj mali eksperiment mi je mnogo donio, u smislu toga da sam mnogo stvari naučio u kratko vrijeme dok sam bio te priče. 

Vidio sam kako ljudi funkcionišu unutar tog političkog okvira, a najvažnije od svega je to da sam uvidio da to stvarno nije za mene. Previše sam oštar i ne mogu da radim kompromise sa partijama koje su po meni kriminalne, a u politici je nažalost nužno komunicirati sa svima, pa i sa takvim profilima i partijama, pa sam tu vidio da to nikako nije za mene.

Ja i dalje smatram da ima mnogo ljudi koji bi bili dobri u politici. Postoji mnogo ljudi sa pravim idealima koji nisu licemjerni, koji bi unutar tog posla mogli čuda da prave, ali jednostavno im se sve to gadi pa neće.

Lično smatram da je to glavni problem, jer kada neće u politiku pošteni jakih ideala socijalne pravde, hoće ovi drugi koji su unutra zbog ličnog interesa i oportunizma. Tu je glavni problem što se tiče naše političke scene. 

Radiosarajevo.ba: Za kraj, koja je Vaša poruka mladim umjetnicima, bilo da se radi o muzičarima ili bilo kojoj vrsti umjetnosti? Koji savjet bi dali lokalnim vlastima u Sarajevu, u smislu njihovog odnosa prema mladima i prema umjetnosti? 

Solaković: Moja je poruka mladim ljudima prije svega da sami sebe poštuju. Niko vas nikada neće poštovati dok ne budete poštovali sami sebe! Također savjetujem mladim ljudima da se što više otvore.

Smatram da je nemoguće promjene praviti i utjecati u potpunosti na javnost ako imamo kočnice, ako se plašimo jasno i glasno govoriti o svemu. Po meni bi mladi trebali biti najjači „glas“!

Lokalnim vlastima bi poručio da svaki „šupljak“ koji planiraju da sprovedu će izaći na vidjelo, nema te laži koja ne izađe. Poručujem im da dobro paze šta rade, da ne mogu tako lako prevariti nove generacije. Vjerujte, mnogo su napredniji, pogotovo u poznavanju modernih tehnologija. Veoma su bistra generacija, dovoljno je da samo neko pokrene tu priču da se sve otkrije veoma lako, nema mjesta više šupljacima! 

Ovom prilkom bi također da ih kao građanin zamolim da stvarno podrže mlade ljude u potpunosti. Mislim da trebaju dobro da razmisle kakva će biti budućnost ove države ako mlade otjeraju svojim nemarom!

Neka razmisle da li žele i oni sami da žive u takvoj državi. Zato bi ovom prilikom posebno da zamolim i apelujem da je nužno imati glavni fokus na mlade ljude. To je budućnost, to je sadašnjost, a od prošlosti realno nemamo ništa. Ako želimo progres to je jedini ispravan način!