Emina i Mirsad Ibrić nakon prodaje Radija M: Radili smo s ljubavlju, ostavili trag

Medijsku scenu u Bosni i Hercegovinu iznenadila je vijest da je legendarni Radio M promijenio vlasnika. Prva privatna i komercijalna radio stanica u nekadašnjoj Jugoslaviji nastala je u Sarajevu, 1990, a njen osnivači vlasnik je bio Mirsad Ibrić, muzički urednik i dj koji je svoju dotadašnju karijeru gradio na državnoj radio stanici. Od tada do danas, program Radija M je bio u vrhu slušanosti, prepoznat kao brend i muzički radio s ponudom za široku publiku. 

Mirsad Ibrić i njegova supruga Emina vodili su ovaj projekt uz visoke profesionalne standarde i veliki stepen entuzijazma, a nakon trideset godina pala je odluka da svoje poslovno ostvarenje prepuste novom vlasniku. 

Kako i zašto? Zamolili smo bračni par Ibrić da s čitateljima portala Radiosarajevo.ba podijele svoju životno-poslovnu priču.  

"Divan je osjećaj živjeti i raditi sa ljudima koji pomjeraju granice, a takvi su bili naši dugogodišnji saradnici. Trideset godina lijepe i uspješne poslovne priče rezultiralo je mogobrojnim nagradama i priznanjima a vrhunac je nagrada Društva novinara BiH  iz 2018.  za radio godine iz oblasti radijskog novinarstva. Ostvarili smo svoj san i živjeli svoj san. Postavili smo nove sandarde i u programskom i tehničkom smislu, otvorili put svim ostalim privatnim i nezavisnim radio stanicama koje su nastajale kasnije. Jednostavno, ispunili smo svoju misiju i došlo je vrijeme da se povučemo", kažu nam na početku razgovora.

Radiosarajevo.ba: Kako se nakon ovog poslovnog poteza osjećate u privatnom i profesionalnom smislu?  

Emina: Privatno se osjećam rasterećeno, jer posao direktorice radija je zaista stresan, od organizacije kompletnog posla pa do realizacije. U profesionalnom smislu se osjećam ostvareno, na drugom mjestu zbog svjetskih, evropskih i domaćih nagrada, posebno onih iz struke, a na prvom , zbog vlastite edukacije kadrova. Ponosna sam na sve one koji su ugradili dio sebe u veliku porodicu starog Radija M, na sve one koji su u našem okruženju ili nadogradili svoje iskustvo ili su ga stekli i sada su uspješni poslovni ljudi, PR manageri, urednici-voditelji na drugim uglednim medijima. Jako puno studenata FPN je praksu i edukaciju obavilo upravo u našoj Redakciji. Dovoljno mi je priznanje, kad se neki od tih mladih ljudi zaposle na drugom mediju, posebno Javnom servisu i kad ih pitaju : “Zar vas sve to uče na Radiju M ?!„

Mirsad: Privatno sam shvatio kako prevazići brige i stres i živjeti bogatiji život. U profesionalnom smislu, uspješni poslovni ljudi su najviše zainteresovani za postizanje sopstvenog samopouzdanja, nivoa međuljudskih odnosa i postizanje uspjeha u karijeri. Mislim da sam dao svoj doprinos medijskoj sceni u BiH i ostavio svoj pečat.

Radiosarajevo.ba: Radio M je, u vrijeme nastanka, bio potpuna novost u tadašnjem medijskom pejzažu u  bivšoj Jugoslaviji. Vaš programski format bio je radikalno drugačiji od drugih. Molimo vas, ispričajte nam kako je došlo do pokretanja Radija M, po uzoru na što ste koncipirali projekt i je li bilo teško pokrenuti ga u bivšem sistemu?

Mirsad: Prije toga sam devet godina radio muzičke emisije („Zvjezdana prašina“ sa Husom Vladovićem, Noćni program sa Zoranom Kapetanovićem, Muzički informator, Disco International, Mivion sa Slobodanom Minićem....) na tadašnjem Radio Sarajevu, gdje je sve bilo strogo kontrolisano i nisam mogao ostvariti svoj potencijal. Eksperimentalno sam počeo raditi jednu emisiju na lokalnoj stanici Radio Ilijaš, koja je nekoliko godina bila bukvalno najslušanija u Sarajevu. Obzirom da sam godnama radio i kao DJ u mnogim popularnim diskotekama (Kaktus, Rebus, Jahorina....) , a prethodno u Diskotonu i Sarajevodisku kao marketing manager,stekao sam sve uslove i čim je izašao Zakon o privatnim radio stanicama, aplicirao sam i dobio dozvolu za pokretanja prve privatne i nezavisne radio-stanice u bivšoj Jugoslavii - Radio M (M-kao muzika). Mnoge moje kolege nisu vjerovale da osnivam svoj radio, govorili da nisam normalan,  da sam lud, da je to fix ideja......Bilo je čak i intervencija iz Sarajeva prema Beogradu, da nam se ne izdaje dozvola. Kriteriji su bili veoma strogi. Nisi mogao imati Radio ako nisi imao najmanje 10 godina iskustva rada u medijima i visoku školsku spremu, što sada već nije slučaj. Dozvolili su nam samo da budemo muzički radio, bez vijesti i politike.

Slogan - radio bez politike, nas je proslavio. Počeli smo sa najmodernijom opremom, prvi emitovali muziku sa tada novih nosača zvuka- CD-a, mini discova, ali emitovalo se i sa magnetofonskih traka, ploča, kaseta...Gosti našeg programa su bile sve zvijezde ali i sve značajne osobe iz svih oblasti društvenog života. Najslušanija emisija je bila „Poziv u ponoć“, koja je umjesto od 24 hdo 02 h, zavisno od gosta urednika, znala potrajati i do 4 sata ujutro. Nevjerovatno je bilo koliko slušalaca smo imali iako je emisija uživo išla četvrtkom, kasno naveče. Bili smo atrakcija i naš rad se pratio u svim ostalim medijima širom Jugoslavije. Kritike su bile odlične! Program je bio kolažnog karaktera, po principu, za svakog ponešto.

Radiosarajevo.ba: Svi se sjećamo i legendarnih jingleova za koje je angažiran tada poznati DJ Zoran Modli - kako ste došli na tu ideju?

Mirsad: Obzirom da sam radio kao DJ, u marketingu diskografskih kuća,kao izvršni producent... znao sam procijeniti ko će nam snimati identifikacijske  jingleove / špice i najave emisija, a zasigurno, najbolji i kao pravo vokalno osvježenje, bio je Zoran Modli iz Beograda. Definitivno sve Sarajlije a i ostali su te jingleove znali napamet, pa i dan danas.

Emina: Kasnije smo uveli novinu, pa su naše pjevane i govorne najavne špice snimali najbolji i najpoznatiji pjevači, estradni umjetnici. Noviji pjevani jingleovi, špice za „Pozitivno jutro“, „Ljetni val“ .......bili su u produkciji agencije/studija iz Holandije koji su radili rebrandig za McDonald's, MTV......

Radiosarajevo.ba: Koliko je bilo izazovno ostvariti svakodnevni program u uvjetima koji su bili drugačiji od velikih medijskih sistema koji su tada preovladavali u bivšoj Jugoslaviji, od nabavke muzike, izvora vijesti i informacija, pa do formiranja tima. Kako ste  ispijevali spojiti kraj s krajem u poslovnom, tehničlkom i programskom smislu?

Mirsad: Osnovama i počinje ideja stvaranja, a ne postoaji ništa moćnije od kvalitetnog tima u životu i poslu. Emina i ja smo pažljivo birali saradnike i od njih tražili da obavjaju svoj posao s najvećom posvećenošću, strašću i ogromnom energijom, a mi smo im dali priliku da pokažu svoj talenat, umjetnički dar ili genijalnost. 

Imao sam ogromnu kolekciju ploča koju sam obogaćivao godinama, sa najboljim stranim i domaćim hitovima. Gdje god smo putovali kupovali smo CD-ove i ploče, pa i polovne raritete, posebno u Londonu, ali i u Trstu. Pratili smo svjetske Top liste hitova, imali smo i emisiju evergreena „Bili su to dani „ sa Top 10 evergreen listom, koji je uređivala Emina, a moralo se naći prostora u jutarnjem programu i za 5 minuta klasike. 

Do rata smo objavljivali samo servisne informacije , a komercijalni efekti su bili fantastični. Tekstovi reklama su bili neuobičajeni, neformalni, sa dozom humora, pa čak i smiješni ali, većina ljudi ih je prepričavala i znala napamet. Već nakon mjesec dana od početka emitovanja smo mogli priuštiti da naši uposlenici imaju i do pet puta veće plate nego u državnim medijima. 

Emina: Inače, jako poštujemo i uvažavamo sve kolege Javnog servisa. Mirso je tamo radio, a ja tokom studija volontirala 2 godine na Radio Sarajevu i našoj omiljenoj i nikad prežaljenoj dvjestadvojci (Radio 202). Velika je šteta što Država o njima ne vodi brigu, da im dopusti slobodu govora i izvještavanja, da ispunjavaju svoju obavezu. Nedopustivo je da se moraju takmičiti, posebno sa komercijalnim televizijama, da bi preživjeli. Oni su ipak gigant.

Radiosarajevo.ba: Tokom rata Radio M je odigrao važnu ulogu. Možete li se prisjetiti vremena opsade, izazova sa kojima ste se suočavali i onoga što vas je motiviralo da ne posustanete.

Mirsad: Jedan od najtežih trenutaka u našem radu je bio dan kada su na Vrbanji ubijene Suada i Olga. Tog dana prekinuli smo emitovanje na 2 mjeseca, jer mi smo bili veseli, zabavni, muzički radio. I mi smo bili izloženi svakodnevnoj pucnjavi, snajperskim metcima, granatama. Jedan neboder je izgorio a gorio je i drugi. Na zahtjev mnogobrojnih Sarajlija (tad smo bili sarajevski/gradski radio), ponovo smo počeli emitovati iz prostora koji smo zvali „mrakuša“.

Emina:  Sarajevo je Mirsadov i moj grad. Mogli smo otići, ali naš izbor je bio, ostati, sa dvoje djece, tinejdžerom Mirzom i dvogodišnjom Nejrom. Kako je teško bilo, znaju samo oni koji su ostali u opkoljenom Sarajevu . Željeli smo biti od koristi, servis građanima, obavještavati, spajati ljude s kraja na kraj Sarajeva jer su bile pokidane telefonske veze, ispunjavali im muzičke želje, podizali moral, pomagali zahvaljujući saradnji sa UNPROFOR-om, kasnije SFOR-om , Međunarodnim press centrom, koji je bio smješten u hotelu Holiday Inn, obavještavali svijet o situaciji u Sarajevu. Među tim novinarima je bilo i onih koji su nam se žalili da im uglavnom izmijene izvorni tekst. Uspostavila sam kontakt sa Ljekarima bez granica, Farmaceutima bez granica,  stranim humanitarnim organizacijama.....

Mirsad: Osnovao sam Ligu humanih 1991 god., početkom rata u Hrvatskoj, i prvi smo poslali humanitarnu pomoć Dubrovniku, a kad je kod nas počelo, sudjelovao sam u formiranju mobilne hirurške ekipe, organizovao narodne kuhinje a Emina humanitarne apoteke sa ekipom ljekara. Uspjeli smo pripremiti 47.000 paketića za djecu u opkoljenom Sarajevu, posebno za djecu u bolnicama. 

Emina:  Do rata smo objavljivali samo servisne informacije, a tokom rata , shemu smo prilagodili potrebama slušalaca i uveli i informativni program. E ,tu smo se morali dokazivati , jer se ipak najviše vjerovalo Javnom servisu. Uspjeli smo dokazati da imamo kapacitet i za ozbiljne stvari. Imali smo odličnu ekipu u Redakciji, mladih studenata i novinara, urednika. Koristili smo vlastite izvore, „pomoću trikova“ dopirali do nedostupnih, domaćih i stranih osoba, ali smo koristili i informacije svjetski poznatih informativnih medijskih kuća (CNN, BBC...). O vremenu opsade, svako od nas bi roman mogao napisati...

Radiosarajevo.ba: Radio M je i primjer porodičnog biznisa. Kako je to utjecalo na vaš porodični život? Koje su najvažnije lekcije u tom smislu koje možete podijeliti s nama?

Emina/Mirsad: Od samog početka, oboje smo u svemu ovome zajedno odlučivali, Radio M je bio naša ljubav, naša druga kuća, naša djeca su „djeca radija“. Nismo uticali na njih, ali njihov izbor je tada bio kao i naš. Bili su uključeni u sve segmente programa i uspješno ispekli zanat. Najvažnije je da su imali razumijevanja. Sreća je bila i što su nam i posao i stan i škola bili u neposrednoj blizini.

Dešavalo se često da posao donesemo kući, nije bilo radnog vremena od 08-16 h, radilo se i po 16 sati dnevno. Odgovornost je bila velika. Obzirom da smo jedno drugom bili najstrožiji kritičari, bilo je sukoba mišljenja, ali vremenom smo naučili kada se zaustaviti, da nam to ne utiče na porodični mir. Sada se konačno možemo više posvetiti jedno drugom a i unukama Tajri i Amani.

Radiosarajevo.ba: Danas živimo u svojevrsnoj poplavi medija, a publika se sve više okreće digitalnim medijima. Ipak, radio živi. Kako to objašnjavate? Gdje je mjesto radija u medijskom okruženju 21. stoljeća?

Emina:  Da, svaki kvart maltene ima svoju radio stanicu. Dobro je da ljudi mogu birati. Nije dobro što nema zdrave konkurencije. Ipak, kvalitet je taj koji opstaje i bitno je ostati svoj. Mi smo pratili evropske i svjetske trendove. Prvi smo izašli na internet, imali web stranicu, e-mail kontakt, radio stream, uključili se na društvene mreže, prvi smo imali android aplikaciju. Dobro je što je radio kompatibilan s internetom. Svugdje i u svako vrijeme dostupan, ne ometa vas u svakodnevnim poslovima, ne zaokuplja pažnju kao ostali mediji, čujete informaciju, razvedri vas ili podsjeti na nešto lijepa pjesma..... Po mom mišljenju, radio kao medij je u ekspanziji, a to već potvrđuju i neka zvanična istraživanja.

Radiosarajevo.ba: Postoji li formula za dobar radijski program?

Mirsad: Važni faktori za dobar radijski program i za uspjeh su kvalitetan rad, sreća kao i talenat. Uvjeren sam da pozitivna energija stvara pozitivan ambijent i otvara mogućnosti usmjerene energije na putu stvaranja novog stvaralačkog ambijenta koji čine :1. Kvalitetan tim 2. Tradicija 3. Edukacija i sticanje novih vještina 4. Izgradnja povjerenja 5. Analiziranje i ocjena karakteistike drugih 6. Ako želite biti dobar manager, morate biti „vuk među vukovima“.  

Emina:  Bitno je ostati svoj, biti prepoznatljiv,  postati član domaćinstva, radnog okruženja, osluškivati želje ljudi koji vas slušaju, praviti vlastite ankete, kao što smo radili mi, imati realnu povratnu informaciju. Prvi smo kupili originalni licencirani automatski program za emitovanje (one man show), ali nikada ga nismo u potpunosti koristili. Nismo htjeli shemu koju sad koristi većina komercijalnih stanica, gdje program ukine voditelja ako priča sekundu više nego što je programirano, svaki sadržaj, pa i kontakt sa slušaocem nasniman i montiran. Cijelo vrijeme smo nastojali da ne izgubimo dušu i kontakt sa slušaocima, da osjete da smo zaista tu.

Radiosarajevo.ba: Nakon 30 godina rada, šta danas sagledavate kao najveći uspjeh Radija M?

Mirsad: Kroz strpljenje, preciznost, profesionalizam, inovacije i nezavisnost, napravili smo kvalitet, promijenili i postavili nove standarde kako u tehničkom, tako i u programskom smislu, otvorili put svim ostalim radio stanicama koje su nastale kasnije. Radio M nije djelo jednog čovjeka , nego je osmišljen vizijom i vjerom Uprave da projekt pokaže neprocjenjive vrijednosti uspješnih ljudi, njihove ideje , odvažnost i beskrajnu energiju.  Naš najveći ponos je kadar koji smo sami educirali : novinari, voditelji, urednici, PR manageri ; mnogobrojne zahvalnice i priznanja za humanitarni rad ; epiteti koje su nam dodali naši slušaoci : Prvi radio, Radio koji ima dušu , Radio za dobar dan , Prvi do Vašeg srca, Hit radio.....; Radio prepoznat kao pravi sarajevski i bosanskohercegovacki brand.

Radiosarajevo.ba: Da li se osjećate zadovoljnima, da li je društvena i osobna satisfakcija adekvatna onome  koliko ste uložili u sve?  Postoji li životna filozofija koju ste spoznali kroz cjelokupni proces?

Emina:  Uložili smo jako puno rada, truda, života. Osobna satisfakcija je da smo sve ove godine uspjeli zadržati lidersku poziciju, čitave generacije su odrastale uz nas, stasali uspješni mladi ljudi, ostavili smo trag. Najljepše od svega je što smo radili to što volimo i voljeli to što smo radili.  Sretna sam što smo bili i ostali nezavisni, što smo živjeli isključivo od vlastitog rada, bez bilo kakve finansijske podrške Države ili bilo koje političke stranke.  

Mirsad: Najvažnije je ostati normalan i shvatiti da nije u našoj moći smiriti oluju, nego naučiti da smirimo sebe dok oluja prođe.

Radiosarajevo.ba: Sigurni smo da za budući period imate brojne planove i izazove. Podijelite ih s nama?

Mirsad: Cilj novih projekata je da ostave vjerodostojan trag. Posvećeni su velikim BH ličnostima i njihovim uspjesima , da ovjekovječe izvanredne vrijednosti i budu jedinstveni, zabavni i poučni i privlačni, kako svim bh građanima i brojnim gostima i turistima.  U svojim osnovnima sadržajima projekti su : „Muzej slavnih -hall of fame“ ; „Najbolji od najboljih“, „Put zvijezda“ u Ferhadiji i Internacionalni talent kamp FK Vratnik u saradnji sa Opštinom Stari Grad, te brojna zanimljiva medijska događanja. Napomena , projekt „Najbolji od najboljih“ već živi i uvod je u ostale projekte.