Ognjen Bomoštar o premijeri baleta 'Grk Zorba' u NPS-u: 'Iz pozorišta ćete ići pjevajući sirtaki'

U Narodnom pozorištu Sarajevo, 18. i 19. marta 2025. godine, igrat će se premijera baleta Grk Zorba, kompozitora Mikisa Theodorakisa, po romanu Nikosa Kazantzakisa. 

Spektakularna baletna predstava bit će izvedena uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigovati maestro Ognjen Bomoštar. U predstavi učestvuju solisti i ansambl balet Narodnog pozorišt Sarajevo, solisti i hor Opere NPS te Sarajevska filharmonija.

Koreografiju i režiju potpisuje Konstantin Kostjukov, a dirigent maestro Ognjen Bomoštar dao je intervju za portal Radiosarajevo.ba pred premijeru baleta.

Trending

Sukobi na terenu Fenerbahcea poslije velikog kiksa: Džekina ekipa sve dalje od titule

Radiosarajevo.ba: Kako izgleda historija "Grka Zorbe" kroz pozorišnu historiju?

Ognjen Bomoštar: Balet Grk Zorba nastao je u grčkoj, te je knjigu pisao Mikis Teodorakis koji je zamislio to kao spektakl, te je prvi put taj spektakl izveden pod njegovom dirigentskom palicom u Atheni kao koloseumu, gdje je što se tiče orkestra pisao šest horni, četiri oboe, flaute, truba... To je orkestar grande jer je on smatrao da je to spektakl. Sam Grk Zorba je iz Grčke, te je htio je da dokaže da su Grci veliki narod kao što su bili.

Kada je izveden, počeo je da kruži i drugim zemljama, pa je stigao i u Jugoslaviju gdje je došao u Novi Sad koji je izvodio u dva navrata: prvi je premijera koja se desila poslije bombardovanja Jugoslavije u izvedbi novosadskog baleta. Theodorakis je dozvolio besplatno izvođenje u Novom Sadu, te im dao i note. Izvodili su kasnije i Splićani u različitoj koreografiji. Nekome se sviđa ova ili druga varijanta, ja se nadam da će publici naša varijanta najviše dopasti. Izvođen je u Sloveniji, Mariboru, i to sa velikim uspjehom.

Prije 3 dana

Jubilarno 30. izdanje Modula memorije: Važnost umjetnosti u razumjevanju vremena u kojem živimo

Najviše se zadržao u Novom Sadu s više od stotinu predstava, a drugi put su ga postavili 2016. i igrali su ga do skoro. Od njih smo dobili notni materijal koji nije valjao. Mikis Theodorakis kada je umro, ostavio je da njegova autorska prava brani firma Boa iz Francuske. Kada smo htjeli nabaviti materijal, nismo mogli nabaviti iz Boe, već iz kompanije u Njemačkoj koja slaže njegove tantijeme. Ovo je kratka historija kako je 'Grk Zorba' došao do Narodnog pozorišta Sarajevo.

Direktor Baleta Agaponko je u dobrim odnosima sa beogradskim baletanom iz Rusije Konstantinom Kostjukovom, koji je igrao balet sa velikim uspjehom. Sada se bavi koreografijom i došlo je vrijeme da to radi i kod nas. Mislim da će naš balet to dobro da odigra, imamo i hor koji pjeva iz pozadine, sve je a tre.

Radiosarajevo: U toku izvođenja baleta bit će prisutne i dvije osnovne muzičke škole? Koliko je bitna saradnja za mlade generacije sa profesionalcima u Narodnom pozorištu Sarajevo?

Ognjen Bomoštar: U uvodnoj sceni se kreće narod i tu se pojavljuju i djeca. U toj sceni nema baleta, ali sam uvijek pobornik da se uvode mladi na mala vrata da bi ušli na velika vrata u pozorište. Dosta te djece su od roditelja koji su u pozorištu, te nastavljaju njihove karijere. U toj sceni se uvodi grk Zorba u priču, kada se sprijatelji sa Nickom. Kao u svakom filmu, mora biti neka emocija – ljubav, život i smrt, a onda ide čuveni sirtaki koji se igrao i u filmu.

Muzika je orkestrirana prema filmskoj muzici koju će publika moći čuti. Filmska muzika je nešto normalno, ima dobrih melodija, dobrih osjećajnih scena, te prikazuje situaciju. Sve je to potrebno kao i u filmu, samo prenesemo u balet.

Radiosarajevo.ba: Grk Zorba je priča o mediteranskom životu, opušteni pogled na život koji se treba živjeti ma šta god da se desi. Da li je to i svojevrsna poruka baleta u NPS-u?

Ognjen Bomoštar: Ovaj balet prikazuje život osoba koje dožive radost i razočarenje i kada, kao svi, imaju razočarenje, posebno u kontekstu smrti ženske osobe, život teče dalje. Ne možemo biti položeni u zemlju, a da ništa ne poduzemo jer svi imamo i porodicu i prijatelje.

Zato se treba sjećati nečega što je bilo dobro i nastavimo sa tom pozitivnom energijom. U 78. godini nekada imam više energije kao dirigent nego ostali.

Kada jednom stanete na daske, a ja sam pjevao i čobanče u Eri sa onog svijeta Jakova Gotovca, ispada da ja imam tri godišnjice: sa 7 godina sam ušao u Operu, sa 17 sam ušao u balet kao korepetitor i sa 27 sam ušao u Operu, a iz nje sam otišao u penziju. Znate, jednom kada dođete uvijek se vraćate na mjesto zločina (smijeh). Nastavit ću i dalje dok mrdam dok mi ne kažu 'hajde kući'.

Nema u predstavi razbijanje tanjira, ali nakon premijere ću kupiti servis da ja i koreograf to razbijemo.

Prije 3 dana

Klarinetist Nuno Pinto i Dimitris Andrikopoulos održali koncert u Sarajevu

Radiosarajevo.ba: Koliko je bitna popularizacija pozorišta, ali i kulture slušanja ovakvog tipa muzike, te klasične muzike sa kojom ste vjerovatno najviše radili u svojoj karijeri?

Ognjen Bomoštar: Apropo sve priče, kultura je skupa. Kulturu ne izvode tri ili četiri čovjeka, već će u baletu biti 150 ljudi, pa onda šnajderi, šminkeraj, libretisti... Ljudi nekada ne razumiju zašto predstave koštaju 30 KM. Kada odem na šišanje, ja sam 'kraći' za 30 KM. Ljudi to nekada ne shvataju.

Moram da priznam, imamo 440 mjesta u pozorištu i čak ako nismo u mogućnosti da dajemo često predstave kao prije, na svakoj predstavi je gledalište puno. Postoji grupa ljudi koja to vole i poštuju.

Radio sam sa svim žanrovima muzike, i narodnjacima i zabavnjacima, ali došlo je vrijeme i prije rata da su televizijske kuće koje zavise od tantijema, daju – neću reći šund, ali kada vi stalno bombardujete narod jednom vrstom muzike do svijesti im ne dolazi da ima i nešto drugo. Treba uvijek napraviti nešto da kažu 'Vidi, pa ovo je dobro'. Mi se trudimo da se to desi sa radom režije i koreografije. Bio je skoro i Helem Nejse sa Sarajevskom filharmonijom što je bilo posjećeno. Ova vrsta kulture polako ulazi u društveni prostor.

Na TV Crne Gore ima tri puta više koncerata nego na našim televizijama. Pošto smo ja i Konstantin gostujuće osobe kao dirigent i koreograf, nismo potpisali ugovore jer nema budžeta. Sve ovo što radimo trošimo od naših para. To je pitanje šireg karaktera, a to je krivo izdvajanje iz budžeta za kulturu od institucija. To je tako, a mi stisnemo zube, nismo beskičmenjaci, ali kičmu će nam slomiti sva situacija.

Kakva ti je kultura, takva je država.

Radiosarajevo.ba: Da li imamo kapacitete orkestra kao velike operne kuće, te da li je to bio izazov pri adaptaciji 'Grka Zorbe'?

Ognjen Bomoštar: Orkestar je a tre. Na zadnjoj generalnoj probi pred premijeru 17. marta 2025. godine. Doći će nam i drugi fagot koji je to svirao više od osamdeset puta u Novom Sadu, a druga oboa će biti moj sin koji je muzičar. On dolazi na prvu generalnu probu. Teško je kada u ansamblu neko vam fali ili se razboli, pa nema solo flaute ili oboe. Ti napori koji orkestar pruža su žestoki. Ja njih razumijem jer vrlo lako uđe nervoza kada nema onoga do vas na kojega se oslanjate zvučno.

Ja rado sam pustio u jeku borbe i gužve sedam muzičara da imaju koncert u Mostaru jer sam siguran da će to uraditi kako treba. Glavno je da izvedbe budu dobre, sve ostalo se zaboravi. Naša muka se ne vidi, niti orkestra niti baleta koji ostaju po šest sati i igraju. Ima hor koji mijenja 55 ljudi, a njih ima 40. 

Radiosarajevo.ba: I za kraj da pozovemo čitatelje na premijeru "Grka Zorbe", ali i druge programe Narodnog pozorišta Sarajevo?

Ognjen Bomoštar: Pozivam naše posjetitelje da poštuju ovo što radimo jer mi poštujemo njih. Kao doajen pozorišta u Sarajevu, to je vrijedno i oplemenjuje dušu. Ljudi koji dolaze u pozorište odlaze oduševljeni, a ako dođete na Grka Zorbu, kada izađete pjevat ćete Sirtaki. Plesati možda ne, jer je koreografija teška. Mi pokušavamo stalno ići u korak sa nekim mogućnostima i onim što bi se ljudima svidjelo.

Još jedanput – dođite na programe Narodnog pozorišta Sarajevo, nećete se pokajati jer je svaki program uvijek rasprodan.