Knjiga 'Religije u BiH' pripada opštoj kulturi

"Rad na ovoj knjizi naučio nas je kako ekumenski djelovati i o sebi govoriti tako da se drugi ne uvrijede", rekao je na predstavljanju monografije Religije u Bosni i Hercegovini jedan od njenih autora, mons. Mato Zovkić. 

Vrijedna monografija koja je, po tvrdnjama urednika, prva koja na jednom mjestu objedinjuje kompletne podatke o sve četiri tradicionalne vjerske zajednice u BiH, promovirana je u sklopu obilježavanja petnaestogodišnjice Međureligijskog vijeća BiH (MRV).

15 godina Međureligijskog vijeća BiH

Na skupu koji se tim povodom u srijedu održao u Domu Oružanih snaga BiH, najprije su govorili članovi skupštine MRV: muftija sarajevski Husejin Smajić, g. Jakov Finci, kardinal Vinko Puljić te episkop zvoničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda . 

Od 1997. do 2004. MRV je djelovalo u sklopu u sklopu Svjetske konferencije Religija za mir, te je tih godina u svijetu razbijalo predubjeđenje "da su u BiH ratovale religije i vjere". Jakov Finci uvjeren je da Međureligijsko vijeće ima važnu ulogu u očuvanju mira u BiH: "Četrdeset i pet godina socijalizma je i izbrisalo saznanja ne samo o sopstvenoj vjeri, već i od drugim vjerama sa kojima dijelimo zajednicki prostor. Oko 85% naših vjerovanja je isto, ali ljudi se najviše zadržavaju na razlikama", rekao je Finci.

U prvim godinama postojanja MRV je objavilo Glosar religijskih pojmova, te učestvovalo u kreiranju Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH.

Vjeronauka u školama - među najvećim dostignućima

Među najveća dostignuća MRV u kasnijim godinama, Husejin Smajić ističe uvođenje vjeronauke u osnovne i srednje škole: "Vjeronauka u državnim školama je zaživjela, a vjeroučitelji sada imaju izjednačen status kao i ostali prosvjetni radnici", naglasio je.

Smajić ističe da je od velike važnosti i formiranje Pravne ekspertne grupe MRV zahvljujući čijoj su intervenciji uvršteni amandmani na Zakon o zabrani diskriminacije, u smislu zaštite braka kao zajednice muža i žene, te zaštite rada vjerskih zajednica i crkava u skladu sa njihovim vjerovanjem. 

Međureligijsko vijeće finansira se sredstvima donatora i grantovima. Među finansijerima ove nevladine organizacije su: Općine Stari grad i Novi grad, Fondacija Konrad Adenauer,  Ambasade SAD i Norveške, MInistarstvo kulture i sporta F BiH, a imaju potpisane protokole o suradnji sa Vijećem ministara BiH, te vladama F BiH, RS i Distrikta Brčko.

Od 2010. se provodi i Monitoring napada na vjerske objekte u sklopu kojeg se prati rad policije i pravosuđa u ovim slučajevima. Tim povodom konstatirano je da se broj napada smanjuje.

"Crkve i vjerske zajednice su neodvojivi dio građanskog društva. Svojim projektima pokazali smo kako se radi kada su ideja i namjera apsolutno čisti i plemeniti, rekao je Smajić.

Monografija - djelo četvorice autora

"Sve rezidentne religije u BiH došle su sa istoka, neke prije, a neke kasnije. Neke su postale neodvojivi dio tradicije ovog podneblja i upravo su one predmet monografije Religije u BiH", naglasio je koautor knjige g. Ifet Mustafić, dodavši kako su se u njoj našle i druge religije koje su po broju vjernika manje, ali su registrirane u BiH.

Knjiga je po svom sadržaju sveobuhvatna, a religije tretira po zajedničkim kriterijima, među kojima su: povijest, populacija, članstvo, imovina, oslovljavanje, obrazovanje, finansiranje, odnos sa drzavom, blagdani itd. Knjiga je namijenjena kako stručnoj, tako i laičko-agnostičkoj javnosti, a njen koautor Vanja Jovanović smatra da je "ova knjiga stvar opšte kulture u BiH za sve nas koji živimo u ovoj zemlji". 

Na predstavajnju knjige je otac Vanja Jovanović rekao kako je njegovo prezime na koricama greškom napisano kao Jobanović, a pretpostavlja da je do toga došlo usljed neadekvatnog poznavanja ćirilice od strane priređivača. 

Boris Kožemjakin, jedan od autora naglasio je kako je za njega bilo veoma važno da kroz knjigu "otvorim masu predrasuda koje o Jevrejima postoje kako u svijetu tako i u BiH". On je upozorio na problem nedostatka jevrejskih vjerskih objekata jer su mnogi porušeni tokom 2. Svjetskog rata.

Kožemjakin je svoje izlaganje začinio anegdotom: "Kada sam predao svoj dio teksta lektor me pitao na kojem jeziku želim da ga lektoriše - bosanskom, srpskom ili hrvatskom. Bio sam u nedoumici a onda sam rekao - lektoriši ga na sarajevskom, tako govorim čitav život".