Jeste li čuli za Dramadžiluk? Adnan Lugonić vas poziva u Kamerni teatar 55

U sklopu Internacionalnog teatarskog festivala MESS i ove godine bit će upriličena scenska čitanje drame.

Kako su ranije naveli iz direkcije Festivala, ovo će biti drugo izdanje Dramadžiluka, programa koji za cilj ima promovisanje dramskih pisaca i recentnih dramskih tekstova kao jednog od najbitnijih segmenata teatra, te davanje prostora mladim autorima i autoricama da predstave svoj rad.

Na ovogodišnjem Dramadžiluku koji se održava od 05. do 12. oktobra bit će upriličeno scensko čitanje četiri dramska teksta iz: Bosne i Hercegovine (Tamo gdje ne idemo; Adnan Lugonić), Hrvatske (Autogram za Milicu; Mate Matišić), Norveške (Burnt Toast; Trinie Falch) i Amerike/BiH (Čovjek u mraku; Paul Auster; dramaturgija i dramatizacija Almir Imširević).

Trending

Zelenski pred najtežom odlukom, ovako više ne ide: Amerika je dala jasan zahtjev, može li ispuniti?

Bosanskohercegovački dramaturg i pisac Adnan Lugonić tim povodom govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Možemo li saznati više o programu Dramadžiluk i kako se autori mogu prijaviti za sudjelovanje?

25.09.24. 12:25

MESS 64 | Predstavljen program drugog izdanja Dramadžiluka: Prostor za mlade autore

Lugonić: Dramadžiluk je program u sklopu Internacionalnog teatarskog festivalu MESS, pokrenut na inicijativu Almira Imširevića, dramskog pisca i redovnog profesora na Odsjeku za dramaturgiju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, koji je ujedno idejni tvorac koncepta, kao i selektor programa. Dramadžiluk za cilj ima da predstavi savremene regionalne dramske pisce i spisateljice tako što će jedna njihova drama imati scensku prezentaciju u vidu javnog čitanja. To je sjajan način da upravo dramski tekst kao takav bude u fokusu, a istovremeno je odlična prilika da drame zainteresuju nekog od direktora pozorišta ili režisera, te tako potencijalno dožive svoju praizvedbu.

Dramadžiluk ima otvoren javni poziv tokom godine, te je potrebno samo da svoju drama pošaljete na mail. Ja sam imao sreću da je moja drama Tamo gdje ne idemo uvrštena u ovogodišnji programa, te se veoma radujem što će konačno, nakon četiri godine otkako sam napisao prvu verziju, imati priliku da napusti okove papira i započne dijalog sa publikom.

Radiosarajevo.ba: Šta se krije iza naslova 'Tamo gdje ne idemo'?

Lugonić: Naslov drame se referiše na ona mjesta u nama na koja ne odlazimo tako često, koja su naša bol, pa se trudimo da ih ignorišemo kako bismo funkcionisali, te mogli održati masku koja govori da smo dobro, da smo jaki, da ćemo izdržati, da se drugi mogu na nas osloniti, dok nama oslonac ne treba. To su mjesta gdje razgovaramo sami da sobom, ispunjena melanholijom, nostalgijom, strahovima i čežnjama. Edvard glavni lik moje drame, posjećuje ljude i neka stvarna mjesta na koja inače ne ide, kako bi sa drugima pokušao da iskomucira ta svoja unutarnja bolna mjesta i tako započeo novi život.

Radiosarajevo.ba: Ko su vaši saradnici?

Lugonić: Sretan sam što su ljudi koji rade na pripremi scenskog čitanja i koji će dramu "donijeti" pred publiku moji dragi prijatelji s kojima sam studirao i provodio puno vremena na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a to su režiser Saša Peševski, te glumci Igor Skvarica, Davor Golubović i glumica Elma Juković. Posebno mi je zadovoljstvo što u ekipi imamo Edhema Husića, jednog od naših najboljih glumaca srednje generacije, koji nam je i tad u studentskim danima, a i sada u profesionalnim velika podrška kao stariji kolega. Sa Igorom Skvaricom i Davorom Golubovićem sam, tokom studija, na Otvorenoj sceni Obala postavio svoju prvu jednočinku Puzzle, što mi je jedno od najvažnijih formativnih iskustava, a ovo javno čitanje će biti svojevrsni nastavak toga, jer se Puzzle  i tematski i atmosferom naslanjaju na dramu Tamo gdje ne idemo. Također, na organizaciji scenskih čitanja radi cijeli tim MESS-a, kao i Almir Imširević.

View this post on Instagram

A post shared by Festival MESS | Scena MESS (@festivalmess)

Radiosarajevo.ba: Gdje se održava Dramadžiluk?

Lugonić: Scenska čitanja se održavaju na sceni Kamernog teatra 55, sa početkom u 17 sati, a čitanje moje drame Tamo gdje ne idemo je u subotu, 5. oktobra. Ulaz na sva scenska čitanja je besplatan.

Radiosarajevo.ba: Koliko su važna scenska čitanja?

Lugonić: Nama, dramskim piscima i spisateljicama, scenska čitanja su veoma važna. To je sjajna prilika da svoj rad prezentujemo publici, ali i kolegama i kolegicama, kao i direktorima pozorišta i producentima, koje to možda može potaknuti da neku od drama postave na svojima scenama. Scenska čitanja prošle, kao i ove godine dokaz su da domaće dramsko pismo itekako postoji, da je živo, aktuelno, da se na kompleksan način bavi nama i našim vremenom i prostorom. Time se pobijaju sve one priče, koje se povremeno mogu čuti, kako baš i nema naših dramskih tekstova. Ima ih. Itekako ima. I sve ih je više, jer nove generacije pišu puno i pišu dobro. Svakodnevno tome svjedočim kroz rad sa studentima na Odsjeku za dramaturgiju.

Radiosarajevo.ba: Kakvo je stanje domaće drame, koliko je domaći dramski tekst prisutan na sceni?

Lugonić: Nažalost, nije prisutna onoliko koliko mislim da bi trebao biti i koliko zaslužuje. Stalna teatarska publika, kao i kolegice i kolege, mogu potvrditi da domaći dramski tekst gotovo uvijek donese posebno, autentično pozorišno iskustvo. A činjenica je i da publika voli gledati predstave nastale po tekstovima naših dramatičara i dramatičarki. Predstava nastala po mojoj prvoj cjelovečernjoj drami Kad bi naglas govorili, koju je režirao Srđan Vuletić, odigrana je skoro 50 puta pred punim gledalištem Kamernog teatra 55, prije nego što je ugašena zbog smrti dragih kolega Dragana Jovičića i Saše Petrovića. Mirna Bosna Borisa Lalića, također u istom teatru, je nedavno imala svoje 100. igranje. Jedan je Muhamed Ali Almira Imširevića iz igranje u igranje puni Narodno pozorište u Sarajevu. Kiselina Asje Krsmanović, u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, svojevrsni je pozorišni hit kraja prošle i početka ove sezone i kontinuirano osvaja nagrade na festivalima.

Pobrojane predstave su argument da bi pozorišta morala dati više prostora domaćem dramskom pismu jer ono to zaslužuje. Čini mi se da pozorišta ponekad nemaju dovoljno vjere u naše drame, kao da im je potrebna neka vanjska potvrda da neće promašiti ako se odluče da postave domaću dramu, jer je uvijek lakše posegnuti za nekim dokazanim svjetskim klasikom ili nekom dramom koja je aktuelna na regionalnim pozorišnim scenama. Našim pozorištima nedostaje hrabrosti da rizikuju, naročito sa novim, mladim autorima i autoricama.

Radiosarajevo.ba: Postoji li na repertoaru ovogodišnjeg MESS-a neka predstava koja Vam je posebno privukla pažnju i zašto?

Lugonić: Izdvojio bih predstavu koja će otvoriti MESS - Metro Gaza. Mislim da je igranje te predstave nešto što nadrasta okvire teatra. Dolazak dramskih umjetnika i umjetnica iz Palestine kako bi otvorili Festival je nevjerovatan čin. Iz dana u dan, evo već skoro godinu dana, svjedočimo stravičnim razaranjima, uništavanju bolnica, granatiranju kampova koji bi trebali biti sigurne zone, ubijanjima djece i civila u Gazi, dok svijet ne čini ništa osim što želi da to prihvatimo kao normalno, te pri tome guši, naročito u državama Zapadne Evrope, one glasove koji žele da skrenu pažnju na to šta se svakodnevno tamo dešava.

Raduje me dolazak kolegica i kolega iz Palestine i nadam se da ćemo im učinit boravak u Sarajevu koliko-toliko utješnim, da znaju da nisu sami, da nam je stalo, ne samo zato što smo nešto slično, gotovo identično i mi prošli, već, prije svega, što smo ljudi. Te im tako vratiti barem nakratko vjeru kako svijet nije baš toliko bešćutno mjesto.

Program Dramadžiluka, koji se održava u sklopu 64. Inernacionalnog teatarskog festivala MESS možete pronaći na linku OVDJE.