Balkan može biti divan: Pjesme o vodi, hljebu i ljubavi

Koncert pod nazivom 'Pjesme o vodi, hljebu i ljubavi' donosi inovativan i savremen umjetnički pristup tradicionalnoj muzici Balkana. 

Elementarne ljudske potrebe ,svedene na sveto trojstvo hljeba, vode i ljubavi, stoljećima predstavljaju motive za narodne pjesme koje su obilježile Balkanski poluotok. 

Troje sarajevskih umjetnika - sopranistica Aida Čorbadžić, kompozitor i pijanista Danijel Žontar, te redatelj i scenarista Haris Pašović našli su u njima inpiraciju i polazišnu tačku za istraživanje koje je urodilo jedinstvenim muzičkim performansom. Njegova se praizvedba očekuje u četvrtak 20. juna u dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu, u produkciji East West Centra. 

Piše: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

"Ovo je koncert koji nam otkriva najbolje čuvanu tajnu na Balkanu - a to je da možemo biti divni ljudi", počinje Haris Pašović razgovor za naš portal. 

"Već odavno imam ideju za ovakav koncept, a potaknut sam činjenicom da se malo kompozitora sa naših prostora na umjetnički način bavilo muzičkom tradicijom. Boris Papandopulo, Stevan Mokranjac, Jakov Gotovac, u našoj zemlji možda Vlado Milošević i Asim Horozić... Zanimao nas je umjetnički pristup muzičkoj tradiciji, te smo u tom smislu počeli razvijati ideje. 

Ovome je prethodila i izuzetna suradnja koju sam imao sa Danijelom Žontarom kroz projekat Sarajevska crvena linija, kada se pokazao kao darovit i jedinstven muzičar, te sa Aidom Čorbadžić koja je briljantna pjevačica.  

Danijel je, dakle, komponirao jednu savremenu suitu zasnovanu na minimalilističkom izrazu i inspiriranu balkanskom tradicionalnom muzikom", pojašnjava Pašović i dodaje: 

"Na ovim prostorima nismo imali Bacha ili Liszta, ali smo imali izvorne muzičare koji su imali snagu klasičnih muzičara. Zato je ekipa koja je radila na projektu, najprije u šali, a potom i ozbiljno zaključila ono o najbolje čuvanoj tajni na Balkanu - da možemo biti divni."

Jedinstven muzički pristup folkloru

Koliko je ovaj projekat vrijedan u muzičkom smislu uvjerili smo se i sami prisustvujući jednoj od proba. 

Stilizacija folklornog predloška dovedena je do granice prokomponiranosti, čime se vješto prevazišla zamka ulaženja u manirizam ili kič. Danijel Žontar postigao je pravu mjeru u spoju bazičnog folklornog motiva sa savremenim svjetskim trendova u umjetničkoj muzici, a pronašao ju je u minimalizmu,  kompozicionom pravcu koji do sada nije bio prisutan u djelima bh. kompozitora. 

"Nezaobilazna karika u projektu je i Aida Čorbadžić, umjetnica izuzetnog habitusa koja u svom izrazu često ne bježi od eksperimenta. Sa Aidom smo tražili poseban način interpretacije koji bi spojio klasično solo pjevanje sa specifičnim izvornim. Postoji jedna zajednička karakteristika vokalne interpretacije u svim Balkanskim zemljama koje ima svoje lokalne varijante, ali generalno slušajući, oličenje tog zajedničkog naslijeđa ogleda se u ornamentu, trileru. Danijel je to nazvao 'savremeni Balkando', kao pandan talijanskom belkantu. Meni se to veoma svidjelo i smatram da ovaj koncert može biti početak istrazivanja i razvijanja jednog novog stila pjevanja kojem je inpiracija Balkan", govori za Radiosarajevo.ba Haris Pašović. 

On ističe kako su, preslušavajući puno izvornih pjesama iz Balkanskih zemalja, od Hrvatske do Turske, shvatili da se u muzici čuje da smo svi na Balkanu jedna priča, te da male kulturološke razlike predstavljaju bogatstvo jednog nevjerovatnog muzičkog naslijeđa. 

Selekcija pjesama objedinjava primjere na turskom, bugarskom, vlaškom, srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku, a na tome je zasnovan i scenarij koncerta kroz koji se umjetnosti prepliću na načine koji nekima mogu djelovati neuobičajeno. Nije riječ o klasičnom resitalu sa muzičkim numerama, već o integralnom muzičkom djelu.  

"U scenskom smislu smo razvili koncept zamišljen kao  moderan pristup koncertnom izvođenju. Imamo mizanscen, dizajnirana svjetla, divne kostime Irme Saje i Vanje Ciraj, koristili smo klavir ne samo u muzičkom smislu, već i kao scenografski element", kaže naš sugovornik, najavljujući i turneju, najprije po BiH, a potom i po Evropi.

Ograničavajući faktor koji će odrediti u kojim gradovima će se izvoditi Pjesme o vodi, hljebu i ljubavi je postojanje koncertnog klavira. U tom smislu, nastupi su, osim u Sarajevu, mogući u Mostaru, Tuzli, Banja Luci, Zenici, i Gradišci.