Zašto je kolač uvijek jači od naše snage volje?

Kraj prejedanja nije još jedan dijetalni priručnik, ali dio knjige je posvećen prehrambenoj rehabilitaciji. U njemu autor nudi savjete kako iskoristiti spoznaje o prejedanju u vlastitu korist.

U bogatom životopisu Davida A. Kesslera, ljekara koji je medicinu završio na Harvardu, a pravo na Sveučilištu Chicago, predavača na Yaleu i bivšeg šefa američke uprave za hranu i lijekove (FDA) ima i vrlo neobičnih detalja.

Njegovo je lice Amerikancima izuzetno poznato - radio je za dva predsjednika i kao šef FDA vodio žestoke bitke s duhanskim kompanijama koje su rezultirale golemim odštetama i promjenama u zakonu.

Isti je taj dr. Kessler noćima znao kopati po kontejnerima iza restorana iz drugog po veličini ugostiteljskih lanaca u SAD-u, da bi se dokopao etiketa s praznih kutija za namirnice koje su koristili u svojoj kuhinji. Želio je temeljito proučiti njihov sastav, a vlasnici mu ih sami nisu željeli dati. Nije želio započeti neki novi rat na zdravstvenoj fronti nego pronaći odgovor na pitanje koje ga je mučilo od rane mladosti - zašto nekim namirnicama ne možemo odoljeti?

Fascinantno štivo

Kessler je radio i različite eksperimente. U jednom od njih, koji je opisao novinarima New York Timesa, testirao je snagu vlastite volje - kupio je dva keksa s komadićima čokolade koje nije planirao pojesti. Kod kuće se uhvatio kako zuri u kekse, a pomisao na komadiće čokolade i mrvice slatkog, prhkog tijesta proganjala ga je čak i kad je napustio sobu. Izišao je iz kuće. S osjećajem trijumfa, zaustavio se u kafiću da popije kavu, no tada je na pultu ugledao, što drugo nego kekse s komadićima čokolade i - brzo pojeo jedan.

"Zašto imaju takvu moć nada mnom?", upitao se, "Radi li se o keksu, prikazu keksa u mojem mozgu?".

Proveo je sedam godina pokušavajući pronaći odgovor, a rezultat te potrage je nedavno objavljena knjiga The End of Overeating: Taking Control of the Insatiable American Appetite (Kraj prejedanju: Preuzimanje kontrole nad nezasitnim američkim apetitom, u slobodnom prijevodu). Knjiga je već postala bestseler.

To je fascinantno štivo u kojem dr. Kessler između ostalog pronalazi sličnosti između prehrambene i duhanske industrije, svojeg starog neprijatelja. Dok se borio protiv duhanskih kompanija postao je najpoznatiji po tvrdnjama da proizvođači namjerno manipuliraju količinom nikotina u cigaretama da bi stvarali veću ovisnost. Kada je u pitanju hrana - piše u Kraju prejedanja - prehrambena industrija kombinira i kreira namirnice tako da utječe na našu moždanu mašineriju i stimulira želju za još. I još.

Pojedinačni sastojci namirnica, tvrdi, nisu posebno potentni stimulansi. No, kombiniranjem masnoća, šećera i soli na bezbroj načina, proizvođači hrane utjecali su na sustav nagrade u našem mozgu. Stvorena je povratna petlja koja stimulirana našu želju da jedemo, a čini to čak i kada smo siti.

Prozivođači hrane ne razumiju neuroznanost koja leži iza moćnih sila kojima misle da upravljaju, tvrdi Kessler. No, svakako razumiju ljudsko ponašanje, sklonosti i želje.

Pravi omjer šećera i masti

U svojoj knjizi opisuje kako restorani i proizvođači hrane manipuliraju sastojcima da dosegnu prigodno nazvanu “tačku blaženstva”. Naime, namirnice koje sadrže premalo ili previše šećera, soli i masnoća su ili bezukusne ili nam ne odgovara prevladavanje nekog sastojka. Zato se u laboratorijima industrije hrane vrijedno radi na nalaženju one točke, “tačke blaženstva”, na kojoj dobivamo najviše zadovoljstva iz kombinacija masnoća, šećera i soli.

Kao primjer savršene “konstrukcije” navodi naveliko reklamiran čokoladni prutić s kikirikijem i karamelom - kako ga žvačemo, šećer i masnoća se tope, a karamela se stapa s kikirikijem tako da se cijela ta kombinacija okusa istodobno osjeti u ustima.

Odijela raznih veličina

Sve su današnje industrijski proizvedene namirnice više od jednostavne kombinacije sastojaka. To su složene kreacije, s nizom stimulirajućih slojeva koji u mozgu izazivaju višeosjetilno iskustvo. Kompanije dizajniraju hranu za neodoljivost, to je dio njihovih poslovnih planova.

Pa, iako sve ovo zvuči kao napad na industriju hrane, Kesslerova knjiga više govori o nama samima.

"Moj pravi cilj je objasniti ljudima što im se događa", izjavio je gostujući na TV postaji CBS. "Niko to nikad nije objasnio, niko im nije rekao kako su im mozgovi 'zarobljeni'".

U intervjuima i nastupima na televiziji, Kessler priznaje da se i sam, kao i milioni njegovih sunarodnjaka i ljudi u cijelom razvijenom svijetu, bori s kilogramima i prejedanjem.

"Tokom godina, debljao sam se i mršavio nekoliko puta. Težina mi je varirala od 72 do 104 kilograma. Imam odijela raznih veličina", objasnio je u jednom intervjuu.

Kraj prejedanja nije još jedan dijetalni priručnik, kao što bi mnogi pomislili kada čuju naslov. Ipak, jedan je dio knjige posvećen “prehrambenoj rehabilitaciji”. U njemu autor nudi savjete kako iskoristiti spoznaje o prejedanju u vlastitu korist. Tako, kaže, možemo početi drugačije razmišljati o hrani i preuzeti kontrolu nad svojim prehrambenim navikama.

Jedna od glavnih Kesslerovih poruka glasi: prejedanje nije posljedica nedostatka snage volje i samokontrole, nego biološkog izazova, koji nam dodatno otežava današnje pretjerano stimulativno prehrambeno okruženje. Hrana je na svakom koraku.

Nema brzih rješenja

Šta se događa u mozgu kada krenete razmišljati o za vas vrlo poželjnoj hrani? Njezina moć ne dolazi samo od njezina okusa, nego i iz predviđanja. To predviđanje zasnovano je na prijašnjim iskustvima, učenju i pamćenju i usađeno je duboko u našim mozgovima. Stoga ne možete odoljeti punoj zdjeli čipsa, velikoj porciji krompirića, masnom hamburgeru... Kessler to naziva “uvjetovanim prejedanjem”, a to je kronični problem koji pogoršavaju bezbrojne dijete. Rješenje je naučiti upravljati i kontrolirati problem.

Planirano i strukturirano jedenje te otkrivanje i razumijevanje vlastitih okidača među namirnicama nužno je za promjenu nabolje. Učimo li o hrani koju jedemo, to nam može pomoći promijeniti percepciju o poželjnosti određenih namirnica. Dobar primjer promjene percepcije je pušenje. Cigareta je mnogima postala odbojna jer je od nečeg što se veže uz ugodu i druženje, postala izazivač bolesti.

Ovaj iskusni liječnik ne nudi brza rješenja ni garancije, no kaže da je njemu učenje i prikupljanje podataka te pisanje knjige pomoglo da uspostavi kontrolu nad vlastitom prehranom.

"Prvi put u životu mogu održati relativno stabilnu težinu. Doduše, ako sam pod stresom i umoran i na aerodromu čekam let koji kasni sedam sati, posegnut ću za čokoladom. Stari krugovi u mozgu opet će dići svoju ružnu glavu... Dakle, nije savršeno", kaže Kessler. "No, lakše je kada shvatite što utječe na vas. Ne morate biti savršeni i nikada ne pasti pod utjecaj 'stare moždane mašinerije', ali ako znate što vas potiče na određene poteze, na prejedanje, mnogo je jednostavnije poduzeti nešto da šteta bude što manja".

Zaboravite dijete

Razlog zbog kojeg dijete ne funkcioniraju na duži rok je zato to u svojim glavama imamo usađena određena pravila, određeno gradivo o prehrani i određenim namirnicama i na njih reagiramo. Dakako, možemo izići iz tog našeg standardnog okruženja, promijeniti prehranu, mučiti 30, 60 ili 90 dana, oduprijeti se velikim porcijama i - smršaviti. To, objašnjava dr. Kessler, nije upitno. No, kada je dijeta gotova, vraćate se u standardno okruženje. I dalje u glavni imamo ono što smo imali i prije dijete, povratnu petlju, sve one osjećaje, želje, emocije... Što će se dogoditi? Mozak će nas bombardirati onim što je u njega usađeno, vratit ćemo se starim obrascima i vratiti kilograme. Jedini način da to izbjegnemo je postavljanje novih pravila razumijevanje problema koji će "uvjetovanom prejedanju" oduzeti moć.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba