Psihoterapeutska uloga hula-hupa: Obruč koji liječi

"To sam ja radio kao dijete", reći će mnogi kada im pokažete obruč za hula-hup. No, hula-hup je za diplomiranu psihologinju Jelenu Znaor više od dječje igre. Ona je trenerica hula-hupa koja je svoju vještinu hupanja usavršila toliko da je pokrenula školu hupanja i da nastupa u jednom zagrebačkom kabareu.

Obruč za hula-hup svatko može napraviti sam, dovoljno je par metara vodovodne plastične cijevi i malo vještine. Hupanje se koristi u psihoterapijske svrhe, ali uz psihu liječi i tijelo.

Hula-hup se kao plastična, dječja igračka pojavio pedesetih godina prošloga stoljeća u Americi. Moderni hula-hup kreirali su Arthur K. Melin i Richard Knerr 1958. godine, o tome je čak snimljen i film, ali su ga djeca i odrasli diljem svijeta vrtjeli i bacali još u dalekoj prošlosti. Od tada do danas, hula-hup je prošao svoj razvoj i od plastične igračke postao profesionalno pomagalo: u cirkusima za žongliranje i akrobatiku, kao i u gimnastici i plesu, kazalištu...

Hup kojega koristi Jelena je puno teži i veći od dječjeg hupa, a njezin način hupanja kombinira sve nabrojane pristupe.

Izvorni engleski naziv je "hula-hoop", dok Jelena ovaj ukrašeni plastični obruč zove jednostavno "hup", a sam sport naziva "hupanje".

Hupanje je danas posebno rašireno u Americi, dok je u Hrvatskoj još uvijek prava rijetkost.

"U Hrvatsku je hup došao prije otprilike deset godina, prije toga ljudi su jako malo znali o njemu i povezivali su ga s dječjom igračkom", kaže Jelena koja spada među pet-šest ljudi u Hrvatskoj koji hup shvaćaju malo ozbiljnije i uživaju u hupanju.

Hula-hup za dječake i djevojčice

Za hula-hup se zanimaju ljudi različitih dobnih skupina, od djece do penzionera. Predrasuda je kako je hupanje namijenjeno isključivo za djevojčice i ženski spol općenito, neki od Jeleninih prijatelja su muškarci huperi.

Jeleninoj školi hupanja prije mjesec dana pridružila se i Matea Goričanec, studentica Grafičkog fakulteta u Zagrebu, koja se uz to bavi i plesom na svili. Ples na svili je također, vrsta akrobatike ili gimnastike gdje osoba pleše na tkanini koja je obješena na strop.

"Nikad prije nisam hupala, tek sam počela kad sam se susrela s Jelenom. Ona mi je dala hup i od tada sam počela vježbati", kaže Matea koja namjerava usavršiti svoju vještinu baratanja magičnim kolutom.

Jelena je hup, ovaj naoko jednostavni, šareni plastični obruč, susrela sasvim slučajno u Rijeci prije pet godina. Utjecaj kojeg hup ima na psihu vidljiv je na Jeleni koja je stalno nasmijana, a hupovi koje istovremeno vrti dokazuju da utječe na mišićni tonus, gipkost i kondiciju.

Huperica Jelena vlada vrtnjom četiri hula-hupa istovremeno: na ruci, ramenima, struku i koljenima. Na struku se može odjednom vrtjeti puno hupova, Britanka Marawa oko struka je zavrtjela 160 hula-hupova odjednom, čime je oborila Guinnessov rekord.

"Ljudi imaju krivu predodžbu da se hup vrti samo oko struka. Hup se vrti oko svakog dijela tijela, može se vrtjeti i oko nosa. Mi ga vrtimo na stopalu, na koljenima, na vratu, na ramenima. Koriste se zapravo sve mišićne skupine jer se cijelo vrijeme pleše, skače i pokreće. Zapravo se cijelo vrijeme smijete, pa mi huperi volimo reći da se koriste i mišići lica“, kaže psihologinja Jelena koja ga preporuča za skidanje suvišnih kilograma, ali i za popravljanje raspoloženja i protiv psihičkih tegoba.

Napravite svoj hula-hup

Ako u dućanu nema dovoljno dobrog ili lijepog hupa, Jelena predlaže da ga napravite sami. Osnovni materijal je obična plastična vodovodna cijev, o čijoj će debljini ovisiti težina hupa. Cijev je potrebno pravilno saviti i spojiti krajeve tako da promjer kruga dosiže visinu struka. Kako bi pri vrtnji ostavljali magičniji i veseliji dojam, Hupovi su obično i ukrašeni. Za to mogu poslužiti različite ukrasne vrpce ili ljepljive trake u boji. Idealna veličina koju Jelena preporučuje početnicima je visina oko jednog metra.

Osnovna tehnika je, kaže ova hrvatska psihologinja, tehnika vrtnje oko pasa, dok se ne stekne osnovna kontrola hupa, a kasnije se može pomicati prema donjem ili gornjem dijelu tijela, na ruke i noge. Jelena tvrdi da je mjesec dana vježbe dovoljno da se sigurno i slobodno kreće ili pleše s hupom.

"Hupanje je zarazno i jako brzo se uči. Probajte, sigurno nećete požaliti", kaže učiteljica ove rijetke discipline koja je svoj hobi usavršila do profesionalne razine.