Psihološka pomoć djeci u kriznim situacijama: Savjeti za roditelje i staratelje

Studenti s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu su pripremili tekst o pomoći djeci u kriznim situacijama, sa savjetima za roditelje i staratelje.

Također, studenti psihologije pripremili su i flyere za volontere koji idu u krizna područja.

Ovo su savjeti za roditelje i staratelje kako pomoći djetetu nakon preživljene traume:

1. Budite svjesni uobičajenih reakcija na traumu

Svako dijete je jedinstveno u načinu reagiranja na krizne situacije. Neka djeca mogu postati povučena i tiha, dok druga mogu postati previše osjetljiva i nastojati na sve moguće načine da privuku pažnju. Neka djeca mogu koristiti regresiju kao odbrambeni mehanizam suočavanja s krizom, pa mogu ponovo početi sisati palac ili se konstantno držati za roditelja. Važno je zapamtiti da su ovo normalne reakcije na traumu, i da na njih treba reagirati na miran i brižan način. 

2. Budite spremni na suočavanje sa strahovima i brigama

Uobičajeni dječiji strahovi se mogu povećati nakon krize. Često naprimjer, strah od mraka ili toga da ostanu sami, nakon krize postane još jači. Problemi sa spavanjem i fizički simptomi kao što su bolovi u stomaku i glavobolje postanu češći, posebno kod mlađe djece koja ne mogu verbalizirati svoje emocije. Možete djeci pomoći i umiriti ih tako što ćete im čitati priče, puštati umirujuću muziku, nježno masirati leđa ili trljati stomak kružnim pokretima dlana. Zapamtite da su im trenutno potrebne i tople riječi i zagrljaji.

3. Stvorite osjećaj sigurnosti

Djeca će se osjećati ranjivo i preplavljeno raznim emocijama, zbog čega je važno fokusirati se na zaštitnički odnos prema djetetu, i pružiti im fizičku sigurnost – deke, toplu hranu, umirujuće aktivnosti, kako bi se povratio njihov osjećaj sigurnosti. 

4. Ograničite izlaganje vijestima i informacijama o nesreći

Nemojte koristiti zvanične vijesti iz medija kako biste pružili djetetu informacije koje traži od vas. Zvukovi i slike sa zvaničnih medijskih izvještaja su za djecu često previše živopisne i čine da još više internaliziraju traumu. Važno je da im se pojasne sve informacije koje ih zbunjuju i da im se daju iskreni odgovori, ali držite se osnovnih činjenica koje ćete popratiti uvjeravanjem da vam je njihova sigurnost trenutno najvažnija.

5. Slušajte ih

Pobrinite se da djeca imaju priliku da izraze svoje emocije i brige. Postavite im otvorena pitanja (''Koje vijesti si čuo/čula? Kako se osjećaš? Imaš li nekih pitanja?'') čime im pružate mogućnost da prepoznaju svoje vlastite potrebe. Aktivno slušajte bez ispravljanja ili umanjivanja njihovih emocija i pružite uvjeravajuće odgovore: (''Činimo sve što možemo da ti budeš siguran/na'').

6. Ohrabrite i podstaknite pisanje ili crtanje o njihovom iskustvu

Neka djeca ne žele da razgovaraju o onome što su iskusili, pa im treba omogućiti da izraze svoje emocije na druge načine. Pisanje i crtanje može pomoći djeci u procesu suočavanja s onim što ih brine. Iskoristite to kao priliku da im objasnite da je sasvim u redu osjećati se na određeni način; možete dodatno pomoći slušajući ih i prihvatajući njihovu trenutnu emocionalnu fazu u procesu ozdravljenja.

7. Igrajte se

Igra je prirodni način komuniciranja i procesiranja emocija kod svakog djeteta. Djeca mogu ispričati priče o onome što su čuli i o tome kako se osjećaju, čak iako to ne razumiju u potpunosti. Igra je također zdrav način skretanja pažnje od trenutne teške situacije i pruža ispušni ventil za nakupljenu negativnu energiju i stres. 

8. Budite model za zdrave vještine suočavanja sa stresom

Djeca će od vas također tražiti načine na koje se mogu suočiti s teškim i kompliciranim emocijama. Omogućite sebi dovoljno vremena za sebe kako bi ste procesuirali vlastite uznemirujuće emocije, kako biste bili spremni pružiti djeci ono što njima treba. To ne znači da konstantno trebate skrivati vlastite znakove uznemirenja – ako vas dijete vidi uznemirene, možete im biti primjer i reći da ste trenutno tužni, ali da imate načine da pomognete sebi i da ćete se uskoro osjećati bolje.

9. Pratite njihovo ponašanje

Uobičajeno je da se djetetovo ponašanje mijenja kao odgovor na traumu, simptomi stresa mogu postati problem ako se oduže. Pratite promjene u njihovim navikama spavanja, hranjenja, igranja, učenja i druženja: ako izostane poboljšanje tokom vremena, potražite profesionalnu pomoć.

10. Podstaknite pozitivne reakcije

Djeca trebaju ponovo otkriti osjećaj ličnog osnaženja i otpornosti nakon kriznog događaja koji nije pod njihovom kontrolom. Pomozite im da na konstruktivan način usmjere svoje emocije i razmislite šta mogu uraditi da pomogu drugima, također. Dajte im priliku da napišu pismo podrške ili volontiraju skupa s vama, što će im pružiti pozitivne emocije na koje će se fokusirati. To će im također dati osjećaj pružanja pomoći i posmatranja svakog iskustva s pozitivne strane, kroz priliku da se pomogne i drugima.