Mirela Badurina: Nema stresa ukoliko živite 'sada i ovdje'

Moderni način života sa sobom je donio nove izazove; užurbanost i stres neminovno utječu na čovjeka, stvarajući pritiske sa kojima se mnogi od nas teško nose.

Hans Selye, jedan od najpoznatijih istraživača na ovom polju, stres definiše kao svaki zahtjev za novim prilagođavanjem koji sredina postavlja samom organizmu. Stres, prema tome, nastaje i prouzrokovan je sa dva činitelja - to su okruženje (tu možemo da ubrojimo i globalne, ekološke i društvene karakterirstike, posao, odnose sa porodicom, prijateljima, partnerom), ali i unutrašnji činitelji.

O tome kako moderni način života utječe na čovjeka – šta smo to dobili, a šta izgubili, te postoji li neki 'univerzalni' savjet za nošenje sa stresom i različitim pritiscima - razgovarali smo sa Mirelom Badurinom iz Sarajeva, psihoterapeutkinjom u oblasti geštalt terapije.

Stres, ukoliko riječ prevedemo sa engleskog, predstavlja pritisak, napor, zahtjev. Stres također može da predstavlja različite vrste  životnog iskustva, ali i način na koji mi sami, kao pojedinci i kao društvo, reagujemo na stresne situacije. 

''Stres može predstavljati i sam način na koji se određena osoba nosi sa različitim situacijama – ponekad osoba sama može 'izazivati' stres, i to načinom na koji rješava neki problem, kako ga vidi, oblikuje, daje mu neku priču, a to zavisi, naravno i od temperamenta, od historije samog pojedinca, njegove osobenosti, a najviše od načina, odnosno mehanizama adaptacije, odnosno maladaptacije zahtjevima okruženja'', kaže Mirela Badurina.

Fizičke i psihološke posljedice stresa

Brojni su negativni utjecaji stresa na čovjekov organizam: krvni pritisak raste, disanje postaje ubrzano, probavni sistem se usporava; mišići postaju napeti, počinju se javljati problemi sa spavanjem, kao i prehranom, a sve to dovodi do slabljenja imunog sistema, što opet, u konačnici, može dovesti do pojave različitih oboljenja, kako fizičke, tako i psihološke prirode.

''Tema stresa prisutna je u svakodnevnom životu - možemo je čuti i na ulici, na radnom mjestu - u svakodnevnom okruženju, i to najčešće kroz rečenice tipa: 'Skoro sam poludio/la', 'Nisam normalan/na', 'Ne mogu više', 'Ne znam kud' udaram'... kao neke mušice bez glave koje trčkaraju da zadovolje nešto, a ni same nisu svjesne šta'', kaže Mirela Badurina.

Ne samo da stres postoji u svakodnevnim siutacijama, već je on aktuelna tema i u naučnim krugovima – sve je više istraživačkih tema posvećeno tome kako ustvari stres utječe, ne samo na fizičko, nego i na psihološko zdravlje čovjeka. Prema tome, sve posljedice 'maladaptivnog suočavanja' sa stresom, i na fizičkom i na psihološkom planu, su vrlo značajne, smatra Badurina.

Naša historija, naš odgoj, iskustvo, temperament, naša osobenost – sve to utječe na način na koji ćemo mi posmatrati  stresne situacije – da li kao izazov ili kao problem od kojeg ćemo pobjeći.

U cijeloj je priči važan i način na koji se mi nosimo sa stresom - da li nama stres predstavlja problem sa kojim se ne smijemo suočavati jer nemamo hrabrosti i snage, ili nam predstavlja izazov u kojem možemo razviti nove mehanizme adaptacije, a onda nam omogućiti i dalji rast, razvoj i kvalitetu života.

Stres, ističe Badurina, nije ni pozitivan, niti negativan – radi se o neutralnom okruženju kojem mi dajemo 'boju', na osnovu koje reagujemo na njega.

''Dakle, ukoliko reagujemo maladaptivno, a to su reakcije pri kojima negiramo, izbjegavamo suočavanje, susprežemo emocije, prolongiramo razrješavanje problema, ne želimo da čujemo šta nam to vlastiti organizam šalje kao poruku, javlja se čitav niz simptoma: od glavobolje, pa do zbunjenosti, konfuznosti, nemogućnosti koncentracije, niskog samopouzdanja, pesimizma, osjećaja beznadežnosti itd. Sve ovo nas vodi i fizičkoj i psihičkoj isrcpljenosti, a naravno – i smanjenju imunog sistema'', kaže Badurina.

U tim slučajevima organizam, naravno, postaje podložan različitim oboljenjima, te tako nastaju najčešće bolesti vezane za neadekvatno reagovanje na stresne situacije: od šećera, čira, kardiovaskularnih problema, malignih oboljenja, srčanih i moždanih udara, pa i do vrlo teških psihijatrijskih duševnih oboljenja.

Naučiti živjeti SADA i OVDJE

Kako sebi pomoći kada je u pitanju nošenje sa stresom?

Najprije trebamo pokušati biti svjesni sebe i signala koje nam šalje organizam, jer je svaka bol i prijatelj samog čovjeka. Pored toga, potrebno je naučiti kazati 'ne', pa čak i sebi samima, te realno procijeniti svoje ciljeve, stvarati dobre odnose sa samim sobom, pa i sa okruženjem, smatra Mirela Badurina.

''Potrebno je da pokušamo da uravnotežimo svijest o sebi, a svjesnost je fenomen koji se može prepoznati samo u SADA i OVDJE. Svjesnost traži jedan sporiji ritam života od ovoga u koji smo mi ubačeni, pa ispada da stalno trčimo za životom ne bismo li ga uhvatili, zaboravljajući da je on već tu'', kaže naša sagovornica.

Potrebno je i pozitivno gledati na sebe, na okruženje, imati što više kontakta sa prirodom, imati dobro razvijenu društvenu mrežu, pravilno se hraniti (instant hrana je nešto što također utječe na maladaptivno nošenje sa stresom), obezbjediti dovoljno sna... Jednom riječju  - ne zaboraviti da je čovjek društveno biće i da se može razvijati samo u kontaktu sa drugima – i sa prirodom i sa čovjekom, te se samo u tom odnosu može manifestovati i opstati.

Kada 'imati' postane imperativ

Moderni način života sa sobom donosi užurbanost i opsjednutost čovjeka sa 'imati'. Ovo je pitanje ega, koje pretpostavlja - 'imati titule, imati automobile, imati kuće...'

''Mislimo da, kad zadovoljimo to 'imati' (naš ego), onda ćemo osjetiti tu sigurnosti i samozadovljnost, a ustvari se otuđujemo od vlastitog bića i to 'imati' postaje imperativ kojim težimo više od samoga 'biti'. Ovo 'biti' je vrijednije od 'imati' i potrebno je biti svjestan da ustvari svakodnevno slavimo život – mi smo to zaboravili!'', kaže Mirela Badurina.

Ovo je ustvari paradoks modernog vremena: svijet nam nikad nije bio bliži, na dlanu - u mogućnosti smo da nam cijeli svijet bude u dnevnom boravku, kroz internet, telefon, televiziju... Nikad nismo bili 'bliže' jedni drugima, a ustvari se čovjek nikada više, kao sada, u ovom društvenom kontekstu, nije osjećao otuđenije, izolovanije i osamljenije.

''Stoga je 'imati' (naše ego potrebe) potrebno zamijeniti sa onim 'biti' i naprosto pokušati naučiti živjeti u sadašnjosti, posvećeni ljudskom, humanom kontaktu'', zaključuje naša sagovornica.