Ljubav i sigurnost: Koliko smo spremni tražiti ljubav od drugoga

Piše: Armina Čerkić, dipl. psihologinja i porodična psihoterapeutica, ICI Life Coach

Naši odnosi s drugim ljudima se temelje na ljubavi, naši poslovi, hobiji i interesovanja su definirana kvalitetom i obimom ovog osjećanja.

U dobru i  u zlu

Tokom protekle dekade značajna istraživanja su sprovedena upravo sa ciljem razumijevanja ljubavi. Sada znamo da je ljubav najsveobuhvatniji mehanizam za preživljavanje ljudske vrste, i to ne zbog toga što nam je potrebna za reprodukciju i opstanak, već jer sa ljubavlju mi se emotivno povezujemo sa nekolicinom dragocjenih drugih osoba koji nam nude zaklon od oluje života. Ljubav je naš štit koji nam gradi emotivno sklonište iz kojeg se možemo nositi sa usponima i padovima vlastite egzistencije. Podrška koju tražimo od druge osobe je duboko ukorijenjena u našim tijelima.

Nama je potrebna emotivna povezanost sa nekoliko važnih osoba u našim životima da bi mogli fizički i psihički preživjeti.

John Bowlby, britanski psihijatar je nakon drugog svjetskog rata u saradnji sa Svjetskom Zdravstvenom Organizacijom sproveo studiju sa djecom širom Europe koja su bila ostavljena ili postala siročad uslijed rata. Njegovo istraživanje je potvrdilo da postoji emotivna izgladnjelost. Ovaj zaključak je dao potvrdu njegovom uvjerenju da je ljubavni kontakt jednako važan kao i hrana. Bowlby je bio pod velikim uticanjem Charlesa Darwina i ideje da prirodna selekcija daje prednost onim odgovorima koji pomažu preživljavanje. Stoga, zagrljaji i blisko nošenje novorođenčadi i beba je brilijanta tehnika za preživljavanje koja je potvrđena i ljudskom evolucijom.

Bowlbijeva teorija je bila vrlo radikalna za to doba i odbačena od tadašnje naučne zajednice. Danas znamo da je primarna povezanost majke i djeteta od rane dobi ključna za djetetov razvoj i rast, i da se odnos koji smo uspostavili u djetinjstvu i naš doživljaj sigurnosti preslikava u naše odrasle partnerske odnose.

Sigurna povezanost sa osobom koju volimo nas jača. Potvrđeno je u skorom istraživanju da kada se osjećamo sigurno povezani sa osobom do koje nam je stalo mi razumijemo sebe bolje i više volimo sebe. Ista studija je otkrila da osobe koje imaju dojam sigurne povezanosti sa partnerom u odrasloj vezi su znatiželjnije i više otvorene ka novim iskustvima i informacijama.

Radoznalost je povezana sa osjećajem sigurnosti koji imamo a rigidnost od preosjetljivosti na prijetnje koje dolaze iz okruženja.

Što više možemo tražiti podršku od  partnera  kada nam je potrebna, to možemo biti više  neovisniji i autentični.

Ljubav nam danas znači više nego u prošlosti. Tokom 1939 god, kada su pitali žene koji su im faktori važni za odabir partnera, ljubav se nalazila na petom mjestu. Već od 1990. godine ljubav je prvi i najvažniji faktor za žene i muškarce pri odabiru partnera. Ono što nove generacije sada izjavljuju jeste da im je značajno očekivanje od braka «emotivna sigurnost».

Ljubav nije ono što dođe samo po sebi kada se sve u životu ispuni. Ljubav je osnovna potreba kao zrak ili voda. Kada razumijemo i prihvatimo ovo, možemo lakše razumjeti srž problema u odnosu dvoje ljudi. Kada se osjećamo sigurno povezani sa partnerom, lakše razumijemo povrede koje se neminovno dešavaju, i manje smo skloni da ih povrjeđujemo kada smo ljuti na njih.

Kada se osjećamo sigurno u odnosu, kada smo bliski s partnerom i sigurni da se možemo osloniti na osobu do koje nam je stalo, bolji smo  u traženju podrške ali i u davanju.

*Dijelovi teksta preuzeti iz Dr. Sue Johnson knjige Drži me čvrsto