Kokain nije bezazlen

Proizvodnja i distribucija kokaina jedan je od najunosnijih poslova na svijetu. Iako vlade brojnih zemalja ulažu stotine miliona dolara u rat protiv krijumčara droge, kokain je na Zapadu, a i kod nas, postao životni odabir, tj. rekreativna droga.

Tom Feiling, nagrađivani britanski autor dokumentarnih filmova, istražio je putove trgovine kokainom, od Kolumbije preko Miamija, Kingstona i Tijuane do Londona i New Yorka, te napisao knjigu o tome kako je kokain osvojio svijet: “The Candy Machine: How Cocaine Took Over the World”.

Upravo objavljena knjiga prije nekoliko dana predstavljena je u londonskom Timesu, a već je izazvala brojne reakcije jer se Feiling, među ostalim, zauzima za legalizaciju kokaina. Polazeći od nekih urbanih mitova kojima se bavi knjiga “The Candy Machine”, te od novog izvještaja Odjela za drogu i kriminal Ujedinjenih naroda (UNODC), Jutarnji list donosi odgovore na 9 najčešćih pitanja o kokainu.

Je li sveprisutnost kokaina u urbanim centrima mit ili stvarnost?

U nedavno objavljenom izvještaju Odjela za drogu i kriminal Ujedinjenih naroda (UNODC) procjenjuje se da kokain u svijetu uživa oko 20 miliona ljudi. Dugo vremena kokain se smatrao drogom viših društvenih slojeva, no posljednjih godina mnogima, posebno mladim ljudima na Zapadu postao je “stvar izbora”. Stoga se uživanje u kokainu više ne može ograničiti na jednu prepoznatljivu društvenu skupinu, poput yuppieja. U Europi je konzumacija kokaina najraširenija u Velikoj Britaniji, gdje se broj korisnika procjenjuje na oko milion ljudi. UNODC procjenjuje da kokain u Hrvatskoj rekreativno ili stalno konzumira oko 0,9 posto populacije, što čini oko 40.000 ljudi.

Koliko je kokain doista opasan?

Uživanje kokaina može biti vrlo opasno, pogotovo za ljude koji imaju srčane probleme. Kokain sužava krvne žile i može dovesti do rasta tjelesne temperature, moždanog udara, respiratornih problema i zatajenja srca. Istraživanje objavljeno u medicinskom časopisu Circulation ukazalo je da se 25 posto srčanih udara kod osoba mlađih od 30 godina može povezati s kokainom, koji može narušiti mentalnu stabilnost, a njegovo uzimanje u velikim dozama dovodi do halucinacija i dezorijentacije. Također, kokain je psihoaktivna droga koja izaziva vrlo snažnu psihičku ovisnost. Odvikavanje od kokaina prate depresija i drugi loši osjećaji, pa je želja za ponovnim uzimanjem vrlo jaka.

Ko je prvi ‘prošvercao’ kokain u Europu?

Drevni južnoamerički narodi poput Inka koristili su lišće biljke koka, iz koje se dobiva kokain, za medicinske svrhe te u religijskim ritualima. Ironično zvuči, no prvi dileri ove druge bili su španjolski konkvistadori, a u 16. stoljeću Katolička je crkva na području današnjeg Perua uspostavila tržište koke. Konkvistadori su pokorenim urođeničkim narodima najprije zabranili žvakanje lišća koke, što povećava izdržljivost te smanjuje umor i osjećaj gladi. No, ubrzo su shvatili da bi pomoću koke mogli bolje kontrolirati radnike koji su za njih kopali zlato i srebro te su im lišće distrubirali tri do četiri puta na dan. Ime Pabla Escobara, bivšeg šefa Medilinskog kartela ubijenog 1993. godine, najčešći je sinonim za kralja kokaina. No, današnja je situacija vrlo dinimična jer samo u Kolumbiji djeluje oko 2000 manjih kartela. Kolumbijska vlada za šverc kokaina optužila je Revolucionarne oružane snaga Kolumbije (FARC).

Šta je zapravo crack?

Crack je kokain koji se puši, a prvi put se pojavio ranih osamdesetih godina u siromašnim četvrtima New Yorka, Miamija i Los Angelesa. Kad se kokain šmrče, potrebne su tri do četiri minute da ga sluznica apsorbira. Kokain zatim preko kapilara ulazi u krvotok, pa onda u mozak. Kada se puši, apsorpcija kokaina je pitanje sekunde pa crack djeluje vrlo brzo. Pušenje cracka izaziva puno bržu fizičku ovisnost, a kod korisnika može stvoriti agresivno paranoidno ponašanje. I među poklonicima kokaina crack uživa lošu reputaciju jer je sinonim za financijsku, mentalnu i fizičku propast (kao u sintagmi crack whore, što se odnosi na ovisnice koje se prostituiraju za crack). Uživanje cracka danas je uglavnom rašireno među stanovnicima siromašnih četvrti američkih i ponekog europskog grada, no njegova potrošnja raste u gradovima poput Mexico Cityja, Buenos Airesa i Bogote.

Sadrži li Coca-Cola uistinu koku?

Kada je 1886. godine američki farmacuet John Pemberton iz Atlante lansirao Coca-Colu, svaka boca toga popularnog pića sadržavala je oko 60 miligrama kokaina, što je oko pola lajne kokaina. No, oko 1920. godine aktivni sastojak lišća koke je uklonjen iz Coca-Cole. Tom Feiling smatra da bi legalizacija nekih proizvoda iz koke mogla poslužiti kao zdrava alternativa kokainu. Takvi bi proizvodi bili namijenjeni ljudima koji žele uživati u nekim, ali ne i svim, stimulansima koje omogućava korištenje kokaina. Feiling tako navodi da je kokain u Boliviji, gdje raste lišće koke, mnogo manje popularan nego u Velikoj Britaniji. Bolivijci uvelike uživaju u pijuckanju čaja od koke. Ranije je čak i američko veleposlanstvo u La Pazu došljacima preporučivalo čaj od koke za ublažavanje umora i slabosti zbog boravka na velikoj nadmorskoj visini.

Kada je kokain prvi put zabranjen?

Zabrana kokaina, heroina i kanabisa bila je postupan proces koji je počeo dvadesetih godina prošlog stoljeća, kao dio istog vala reformiranog evangelizma koji je zabranio i alkohol. Masovna upotreba droga, uključujući i kokain, na Zapadu počinje organiziranjem tržišta u SAD-u kasnih šezdesetih godina. Već ranih sedamdestih godina četiri milijuna Amerikanaca našlo se na Sudu zbog ilegalnog posjedovanja droga. Broj Amerikanaca pritvorenih zbog ilegalnog posjedovanja ili uživanja droge iz godine u godinu je rastao pa se njihov broj do 2003. godine popeo na 112 miliona.

Kako kokain dolazi na europsko tržište?

Masovnije uživanje kokaina na europskom je tržištu počelo krajem osamdesetih, a ranih devedesetih došlo je do snažnijeg proboja te droge i u Hrvatskoj. Današnja “kokainska ekonomija” je uvelike globalizirana, o čemu najbolje govori podatak da su četiri od deset najvećih britanskih uvoznika kokaina koji su sada u zatvoru rođena izvan te zemlje. Kokain do europskih zemalja dolazi na različite načine, ali najrasprostranjenije su vodene rute preko Venezuele, Brazila i Zapadne Afrike. Većina kokaina prošverca se do velikih europskih luka poput Rotteradama i Barcelone, te zadnjih godina i luke u Rijeci.

Zašto je došlo do seizmičkih poremećaja na tržištu kokaina?

Antonio Maria Costa, voditelj UNODC-a nedavno je ustvrdio da se vrijednost globalnog tržišta kokaina procjenjuje na 50 milijardi dolara.

- Razina čistoće kokaina u mnogim je zemljama pala, cijene su narasle, a došlo je i do zapljena velikih količina te droge - izjavio je Costa. Uzgoj koke u Kolumbiji, odakle dolazi polovica ukupne količine te droge, u 2008. godini pao je za 28 posto. Istodobno, Peru i Bolivija bilježe rast proizvodnje kokaina, ali nedostatan da bi se nadomjestio gubitak u Kolumbiji.

Treba li tinejdžere testirati na kokain i ostale droge?

Istraživanje koje je prošle godine provedeno u Liverpoolu pokazalo je da je čak 50 posto mladih u tom gradu probalo kokain. Slično je i u nizu europskih država, a studije pokazuju da su tinejdžeri populacija koja sve češće konzumira kokain. Stoga se u školama u nekim europskim zemljama poput Velike Britanije i Irske, gdje je konzumacija kokaina među maloljetnicima velik problem, učenici testiraju na droge.

Javnost, mladi i njihovi roditelji u susjednoj Hrvatskoj podijeljeni u stavu za ili protiv testiranja učenika na opojne droge. Testiranje na droge u Hrvatskoj prva je uvela privatna gimnazija Gaudeamus u Osijeku, a u međuvremenu su, u dogovoru s roditeljima, takve testove uvele i neke zagrebačke javne škole.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba