Greške kojima blokiramo kreativnost naše djece

Danas se kreativnost smatra jednom od ključnih vještina za uspjeh u bilo kom segmentu života.

Apsolutno sva djeca po svojoj prirodi imaju kreativne sposobnosti. Ono što možete jeste da razvijete kreativno razmišljanje kod djece, ali i da ga potisnete pogrešnim stavovima.

Roditeljski uzor

Djeca podsvjesno apsorbuju stavove svojih roditelja. Ako su roditelji pasivni i misle da je njihov život "gotov", te da ne mogu učiniti apsolutno ništa da njime vladaju i da se dobro osjećaju, djeca će da usvoje ovakav način razmišljanja.

Za kreativni razvoj mališana, roditelji ne treba da stoje iznad glava svoje djece i zabavljaju ih. Dovoljno je da oni sami imaju svoje odrasle, smislene stvari koje ih inspirišu, i da na takav način budu uzor svojoj djeci.

Nemojte dominirati u igri sa djecom

Roditelji se često pitaju kako da organizuju prostor za dijete, kako da ga nauče da se igra, kako da podučavaju dijete…

Ono što je bitno shvatiti je da je igra prirodno stanje djeteta.

Ne možete ih naučiti da se igraju, kao što ih niste naučili da dišu. Štaviše, ako se roditelji igraju umjesto djeteta i neprestano preuzimaju vodeću ulogu u igri, time sprječavaju razvoj kreativnog razmišljanja kod djece.

Ostavite ga da se zabavlja samo. Naravno, ako dijete pozove mamu na čajanku sa lutkama, slobodno dođite. Možete mu dati ideju, ali je nemojte razvijati umjesto djeteta, piše MamaKlik.

Višak igračaka 

Ako dijete ima set autića, poligon za vožnu i parking, malene garaže, saobraćajce i sve druge detalje – što onda dijete treba da učini? Premješta gotove predmete sa jedne na drugu stranu?

Naravno da ne treba dijete ostaviti među praznim zidovima sa dva drvena štapa, ali mu možete dati slobodu kreativnosti u igri – da samo napravi garažu od stare kutije za cipele.

Predložite djetetu da samo improvizuje, da se stvarno zaigra. A ne da gleda u igračku dok se baterija ne istroši.

Višak "didaktičkih" igara

Ovde mislimo na igre koje traže isključivo jednu aktivnost i imaju isključivo jedno rješenje: da se nešto – prema uputstvu – preklopi, spoji, sastavi. Što više takvih "razvojnih" igara dijete ima, to će manje samo da misli.

Sa druge strane, što je veća improvizacija u igri, to će dijete više misliti: Kreativno igranje sa kockama bez praćenja šeme proizvođača, pravljenje šatora od ćebeta i stolica, pretvaranje stare kravate u povodac za psa-igračku i tome slično.

Kruta pravila i ograničenja

To je ono kada insistiramo da se bojanka boji tako i tako, kada se nešto radi baš ovako ili onako. Sva ta uputstva i ograničenja mogu da spotiču kreativnost.

Dijete boji bojanku prema uzorku, ne eksperimentiše sa bojama i oblicima, ne koristi različite materijale.

Dajte djetetu da "razmišlja svojim rukama". Ne mora sunce uvijek biti žuto, niti bojanka obojena u linijama.

Nedostatak inicijative i život po pravilima

Nedostatak inicijative je povezan sa "življenjem života umjesto djeteta". Dijete nema priliku da razmišlja ili organizuje igru – ono dobija gotov raspored. 

Dijete može biti kreativno samo ako ima slobodno vrijeme za svoje "poslove" i svoje "odluke" šta, kako i kada nešto činiti.

U današnje vrijeme i predškolci idu na sve moguće kurseve, nemaju vremena da se igraju i razmišljaju za sebe. A u adolescenciji, već su umorni od svih tih nametnutih aktivnosti i nisu zainteresovani ni za šta.

Masovni mediji

Roditelji svoju djecu često iz različitih razloga, još od najranije dobi, stavljaju pred TV i kompjuterske ekrane. Ipak, što se kasnije dijete upozna sa tehničkim dostignućima, to će biti bolje za njegovu inteligenciju.

U predškolskoj dobi, u razdoblju aktivne spoznaje svijeta, dijete bi trebalo da upoznaje stvaran svijet, a ne tehničke inovacije i sadržaje.

Crtići blokiraju mozak gotovim slikama i maštaju umjesto nas – kako će onda dijete samo maštati? Kompjuterske igre nude gotovu virtualnu stvarnost”– kako će dijete da razvije svoje svjetove kroz igranje?

Nedostatak komunikacije s prirodom

Komunikacija sa prirodom ne znači život u džungli. Ali, posmatranje maslačaka u dvorištu ili bubica na kori drveta, za djecu su jako stimulativni.

Što dijete više koristi teoriju i gotove informacije a manje saznaje empirijom, odnosno neposrednim iskustvom i slobodnim posmatranjem, to će njegov intelekt da dobija slabiji podsticaj.

Nedostatak posmatranja

Ko će dopustiti djetetu da gleda kroz prozor? Ne, neka sjedi, piše u svesku, igra razvojne igre, sastavlja kockice. U šetnji takođe nema stajanja i gledanja – non stop smo aktivni, igramo se, radimo ovo ili ono, žurimo, kasnimo…

A posmatranje je prva faza u radu mozga, koja vodi do akumulacije informacija.