Božićna trpeza

Božić je neraskidivo povezan sa trpezom prepunom raznih delicija pripremljenih samo za te dane

Kako je sve počelo

Prema nekim historičarima, Latinska Crkva je odabrala 25. decembar, Kristov rođendan, kao kršćanski pandan rimskom Festivalu Saturnalia. Saturnus je bio bog sjetve i sjemena kukuruza, dok je Mithra, ili Mitre bio je perzijski bog Sunca, a njegovo obožavanje bilo je vrlo popularno širom Rimskog carstva stotinama godina. Godine 274 n.e. car Aurelijan je proglasio 25. decembar, (zimski solsticij - najkraći dan godine po Julijanskom kalendaru, danom božice Kibele, Kraljice Neba, koja je suncu rodila Mitru. Saturnalie su uključivale gozbu kao slavlje nakon obilne žetve, koja se u Rimu vršila u decembru.

Budući da je sezona zimskog solsticija vrijeme slavlja za mnoge drevne religije i vrijeme podnošenja žrtava bogovima kako bi im osigurali uspješnu godinu, Božićni festival krase mnoge drevni običaji.

Prva asocijacija - hrana

Zatrpani smo informacijama koje nas uvjeravaju da je" više bolje", iako smo svakodnevno svjedoci sve češćih upozorenja svjetskih zdravstvenih organizacija na lošu kvalitetu života i prehrane.

Ipak, hrana je neizostavni dio božićnog i novogodišnjeg slavlja, pa jedino što nam preostaje je pokušati obogatiti praznični sto zdravim namirnicama. Tradicionalna božićna kuhinja, bogata kalorijama, bila je primjerenija nekadašnjem stilu života, u kojem su ljudi bili znatno aktivniji i trošili mnogo više energije.

Zato upravo dobrom kombinacijom namirnica možemo spriječiti postpraznično gomilanje suvišnih kilograma, a ukoliko posrnete - slijede vam dijete.



U razumnim količinama božićna hrana je poželjna i zdrava

Badnja poslastica bakalar, izrazito je bogata vitaminima, mineralima, omega masnim kiselinama, a siromašna zasićenim masnim kiselinama koje predstavljaju pravu opasnost za sistem krvnih žila.

Božićna purica i blagdansko meso sadrže visok udio proteina, pa su u adekvatnoj kombinaciji s povrćem nutricionistički vrlo poželjan obrok.

Najveću opasnost za vaše zdravlje predstavljaju nekontrolisani unosi šećera, ali i to možete izbjeći ukoliko blagdanske poslastice bogate šećerom zamijenite sa onima koje sadrže voće.

Ne jedite obilne obroke već jedite češće, a prženu hranu zamijenite kuhanom.

Naposljetku, ukoliko blagdansku porciju želite zaokružiti dobrom kapljicom, preporučujemo vam umjereno konzumiranje crnih vina koji su dobar izvor antioksidansa, a pospješuju i razgradnju hrane.

Kako to rade u svijetu

U Francuskoj na Badnjak, gozba odnosno reveillon, počinje poslije polnoćke, a često se proteže sve do zore. Gozba podrazumijeva brojne slijedove u rasponu od juhe, voća, salata, mesa, ribe, piletine, sira, hljeba, oraha, peciva, slatkiša, i naravno, mnogo, mnogo vina.

Kaže se da je tradicija serviranja glava divljih svinja za božićnu gozbu nastala jer je germanski bog Frey, koji je bio zadužen za dobrobit stoke, bio simboliziran kao divlja svinja. Stoga, veprovi su često bili žrtvovani u nadi da će slijedeće godine biti više sreće u lovu. Na kraju, običaj s veprovom glavom, kao dio germanskog božićnog slavlja postao je nepraktičan. Divlje svinje je bilo sve teže uloviti, a i sam lov je bio vrlo opasan. U novije vrijeme, veprovina je zamijenjena svinjetinom, pečenom govedinom, puretinom i guskom.

Engleska previranja

U Engleskoj, božićna gozba je ulazila i izlazila iz mode ovisno o tome ko je sjedio na prijestolu. Početak božićnih ekstravagancija se dogodio u 13. stoljeću kada je Henry III dao ubiti i pripremiti šest stotina goveda za samo jednu gozbu. Godine 1248. ustanovio je običaj blagdanskog darivanja hranom siromašnima. Godine 1377. Richard II, koji nije želio biti nadmašen od Henrya III, održao je božićnu gozbu za više od deset hiljada ljudi.

U 1517. uz postavljanje Lutherovih 95 teza Reformacije, napadnute su božićne gozbe kao razvratni običaj. Protestanti i puritanci su osudili proždrljivost, opijanje, te takav način slavlja. Godine 1644., engleski proglasi pozvali su na uobičajen post posljednje srijede u mjesecu čak i da pada na sam Božić. Do sredine 17. stoljeća, vladina je službena politika bila stavljanje van zakona svih religijskih festivala.

Kada se Charles II vratio na vlast 1660., ljudi su opet mogli slobodno poštovati i slaviti Božić. Međutim, tek u Viktorijanskoj eri Božić će dostići svoj vrhunac popularnosti.Viktorijanska božićna gozba zasnivala se na puretini, guski ili pečenoj govedini, piti od mljevenog mesa, yorkshirskom pudingu i pudingu od šljiva, ogromnim količinama alkohola i nezaobilaznim eggnogom.

U međuvremenu, dok se u Engleskoj borilo za legitimitet Božića, Nijemci su nastavili sa svojom tradicijom raskošnog slavlja zajedno sa izradom kućica i kolačića od medenjaka (bez, naravno, veprovih glava od ranijih dana). Kada se Kraljica Victoria udala za princa Alberta (rođenog u Njemačkoj), mnogi božićni običaji njegove domovine stigli su u Englesku.

Budući da su Victoria i njena porodica bili silno popularni, velik dio onoga što su sami činili se oponašalo u kućama širom Engleske.

U Irskoj se tri posebna pudinga služe za vrijeme blagdana: jedan za Božić, jedan za Novu Godinu, a jedan za Bogojavljensku noć.

U Austriji, božićna trpeza uključuje šarana, šunku, gusku i poslastice.

U Holandiji kuhano kestenje je vrlo popularan blagdanski zalogaj.



Skandinavski badem u rižinom pudingu i Sv. Lucija

Danska božićna gozba se sastoji od pečene guske, crvenog kupusa, krompira i tjestenine. Jedan običaj, zajednički s drugim skandinavskim zemljama, uključuje sakrivanje badema u rižinom pudingu. Koje god dijete u svom pudingu pronađe badem, dobiva nagradu.

U Švedskoj božićna sezona počinje danom Sv. Lucije. Sveta Lucija, mučena i umrla 304. g.n.e. zbog kršćanstva, Švedskoj je donijela hranu za vrijeme gladi. Dana 13. decembra, hiljade mladih djevojaka u bijelim haljinama, služe pecivo i kafu svojim roditeljima u krevetu. Posebni kolačići označeni X-om kao simbolom Krista se poslužuju na taj dan. Na sam Badnjak, među Šveđanima je rasprostranjen ritual doppa i gryten što bi približno mogli prevesti kao uranjanje u vodu. Kotlić se napuni usoljenom govedinom, svinjetinom, kobasicama i kada se kuhanjem stvori umak ili tekućina, svaka osoba umoči komad tamnog kruha u kotao i pojede ga. Ovaj ritual služi da podsjeti svakog člana porodice na one ljude sa manje sreće i da potiče zahvalnost.

U Grčkoj, božićni obrok obilježava Christopsomo, ili Kristov hljeb. Hljeb je obično ukrašen simbolom porodičnog zanimanja. Tradicionalno, prvi hljeb se poklanja prosjaku, a drugi Christopsomo se obično peče za životinje, u nadi da će biti prosperitetna godina. Svinjetina i piletina se također posluži porodici za stolom.

U Poljskoj obrok na Badnjak ima trinaest slijedova - jedan za Krista i po jedan za svakog od apostola.

U Češkoj božićna se večera sastoji od šarana, pudinga i voćnog gulaša.

Neevropske zemlje i spoj kultura

U Srednjoj i Južnoj Americi, Badnjak i Božić se slave na pikniku i gledanjem borbi s bikovima.

U afričkim zemljama sretnija djeca dobivaju šećer, žitarice i voće. Nakon mise na Božić, blaguje se vani, na otvorenom. Neevropske zemlje njeguju fešte, karnevale, te parade. U Armeniji, sedam dana prije Božića je postni dan, u kojem se ne jede meso, jaja, sir, mlijeko i sl.

U Iraku, Božić je poznat kao Mali blagdan, a Uskrs se naziva Veliki blagdanom. Kršćanski post počinje 1. decembra i traje do Badnjaka, a za to vrijeme se ne konzumira meso, jaja, sir, ili mlijeko. Nakon polnoćke, velika gozba počinje.

U Americi, Božić je veličanstven spoj mnogih običaja, kultura i kuhinje. Amerikanci vole sve, preko švedskih kolačića s X-om, pečene svinjetine, šunke, govedine, puretine, a u nekim domovima tanjir krasi guska . Pita od mljevenog mesa, eggnog i kuhani kesteni? Naravno! I možda je, u nekim kućama u Americi, neko uspio pronaći i vepra...