Svijet danas ne bi bio isti: Rusi su htjeli sravniti SAD s jednim valom od 1000 metara

U septembru 1961. godine u New York Timesu objavljeno je kako Sovjetski Savez priprema testiranje snažne eksplozije.

Navodno je 100 miliona tona TNT-a trebalo raznijeti pacifičku i atlantsku obalu SAD-a ogromnim valom.

U projektu nazvanom ‘Lavina’ radilo se izradi umjetnog cunamija, kao novom konkurentu atomske bombe, koji bi izazvao velike žrtve među civilnim stanovništvom, piše Russia Beyond.

Navodno je autor ove cunami-bombe bio akademik Andrej Saharov. Inače, riječ je o čovjeku koji je 1975. godine dobio Nobelovu nagradu za mir te slovio za jednog od najvećih humanista 20. stoljeća.

Navodno ovaj projekt uopće nije bio ruska ideja jer su prve pokušaje da se napravi cunami kojim se može upravljati proveli – Amerikanci.

Njihov  tajni projekt zvao se ‘Project Seal’ i imao je isti cilj – pomoću ogromnog vala izbrisati neprijatelja.

“Pomorski časnik E. A. Gibson, jednom prilikom je primijetio kako miniranje koraljnog grebena oko otočja u Tihom Oceanu kao posljedicu ima ogromne valove. Pod pretpostavkom da veličina vala ovisi o jačini detonacije, vojska je napravila nekoliko testiranja. Testiranja su započela 1944. godine na obalama Nove Kaledonije, gdje je bilo detonirano 3700 bombi, a kasnije su detonirali blizu Aucklanda na Novom Zelandu”, navodi Russia Beyond.

Novozelandski redatelj Ray Waru, koji je pronašao izvještaje ispitivanja u arhivima Drugog svjetskog rata kazao je: ‘To je bilo zapanjujuće. Kao prvo, kako je neko uopće mogao doći na takvu ideju, da razvije oružje masovne destrukcije bazirano na cunamiju… isto tako, Novi Zeland je, čini se, to uspješno razvio do te mjere da to bi to zapravo i moglo funkcionirati’.

Sovjetski Savez je vrlo brzo dobio izvještaje o istraživanju SAD-a i zaključio da je to puno bolje rješenje od aviona i atomskih bombi koje lako može detektirati zračna obrana.

Tadašnji lider SSSR-a, Nikita Hruščov, zapovjedio je da se ta ideja razradi.

Do tada je SSSR već razvio svoju vodikovu bombu, a jedan od njezinih tvoraca bio je fizičar Andrej Saharov. Grupi znanstvenika, u kojoj je bio i on, pripao je zadatak istražiti djelovanje bombe u novim uvjetima – u vodi. Problem je bio kako bombu dovesti do vode.

U svojim zapisima Saharov je zabilježio: ‘Nakon testiranja ‘velikog’ proizvoda [ogromne vodikove bombe, zvane carska bomba], zabrinulo me to što ne postoji dobar nosač (bombardere nismo računali, njih je lako srušiti), to jest, s vojnog gledišta, radili smo uzalud. Shvatio sam da nosači takve bombe mogu biti velika torpeda, koja će se ispaliti iz podmornica. Prema planu udari su usmjereni na američku morsku bazu. Naravno, uništenje luka, površinskom eksplozijom torpeda koji izlazi iz vode sa 100-megatonim nabojem te podvodna eksplozija neizbježno će izazvati brojne ljudske žrtve’, svjesno je zabilježio Saharov.

U isto vrijeme, zapisao je, kako je ideju podijelio s admiralom Petrom Fominom, koji je bio na čelu nuklearnog oružanja morske flote. Fomina je projekt šokirao, prozvao ga je ‘kanibalskim’ masovnim ubojstvom mirnog naselja.

“Posramio sam se i više nikada nisam ni sa kime raspravljao o svom projektu”, prisjetio se Saharov.