Priča o Gelatu: Kako je italijanski sladoled postao poznat u cijelom svijetu

Italija je jedna od prvih zemalja koje vam padaju na pamet kada je riječ o nauci, kulturi i umjetnosti, dizajnu, modi i automobilskoj industriji u svijetu, ali i hrani i desertima.

Jedno od iskustava koje ne možete propustiti kad ste u posjeti Italiji je uživanje u autentičnom sladoledu Gelato.

Unatoč činjenici da je sladoled danas u svijetu vrlo popularan proizvod, autentični italijanski Gelato je institucija, dio njegove kulture i slatkog užitka kojem niko ne može odoljeti.

Trending

Napad u školi u Zagrebu: Poznato zašto je napadač ponovo operisan, te kakve si je rane zadao

Izraz gelato, koji potječe od latinskog želatine ("smrznut"), definira zanatski proizvod tipičan za italijansku gastronomiju, različit od uobičajenog sladoleda iz drugih zemalja. Gelato je jedinstven u svijetu, jer ima svoje osobine s tradicionalnim receptima koje se prenose s generacije na generaciju.

Porijeklo sladoleda datira još od klasične antike, doba kada su različiti narodi počeli na ledu čuvati proizvode poput mlijeka i voća. Rimljani su uspjeli razviti napredne tehnike konzerviranja hrane i tako popularizirali osvježavajuću mješavinu leda, šećera ili meda i sokova koje su držali u podzemlju.

Stoljećima kasnije italijanski su gradovi doživjeli svoj maksimum sjaja tokom renesanse i upravo su se u to vrijeme velikim plemićima svidio novi proizvod stvoren od mlijeka, vrhnja i jaja: rodio se autentični Gelato. Iz slastičarnica u Firenci sladoled je otputovao na francuski dvor, gdje je postao vrlo popularan i uskoro je postao predmetom želje za čitavo evropsko društvo.

Italijanski proizvođači sladoleda svoju asertivnost u proizvodnji pripisuju činjenici da koriste izuzetno svježe proizvode i drže se tradicionalnih metoda proizvodnje.

Claudio Pica, generalni sekretar Italijanskog udruženja proizvođača sladoleda, rekao je da je Gelato jedan od tri najvažnija okusa njihove zemlje i predstavlja Italiju zajedno sa pizzom i špagetima.

"Italijanski sladoled je omiljen u cijelom svijetu. Mnogi naši proizvođači sladoleda su čak pozvani u inostranstvo da proizvode sladoled", rekao je Pica.

Prema njegovim riječima, u Italiji, prije svega, imaju najbolje slastičarne, najbolje sastojke, ali i najbolje mašine za pravljenje sladoleda.

"Tako je nastao sladoled u Italiji. Neki kažu da je to djelo Medicija. Neki kažu da je došao sa Sicilije, neki čak kažu da je nastao kada su Rimljani pravili voćni sok od snijega Terminillo. Sladoled je naš, savršen je i on je naš nacionalni identitet", istakao je Pica.

Dodao je da kao udruženje, rade sa Ministarstvom poljoprivrede Italije na priznavanju italijanskog sladoleda kao dobra UNESCO-ve kulturne baštine. Također, aplicirali su da 1. juni bude priznat kao "Dan italijanskog sladoleda".

Šef kuhinje Paolo Constantini, jedan od italijanskih ambasadora sladoleda, koji ljeti pravi najmanje 100-120 kilograma sladoleda dnevno u svojoj radnji u Montiju, jednoj od historijskih četvrti Rima, koju vodi već 30 godina, rekao je da sladoled pruža zadovoljstvo i čak starije vraća u mladost.

"To je kompletan proizvod. Ovim poslom se bavimo generacijama. Ja radim već 40 godina", pojasnio je Constantini.

Na pitanje koja je tajna zašto je italijanski sladoled toliko popularan, Constantini je kazao:

"Zato što uvijek koristimo svježe proizvode. Pažljivo biramo sve sirovine kao što su vrhnje, mlijeko i šećer. Plodovi su potpuno prirodni. Koristimo 75 posto voćnog soka."

Eugenio Morrone ima sladoledarnicu u Trastevereu, jednoj od historijskih četvrti Rima.

"Veoma je važno promovisati pravi ručno rađeni sladoled. Za pravi ručno rađeni sladoled morate dobro poznavati sirovine i italijansku tradiciju pravljenja sladoleda", ispričao je Morrone.

Naveo je da sladoled prodaju i ljeti i zimi, pa su sretni što mogu da rade tokom cijele godine.

"Imamo različite okuse, trenutno imamo smokve, radimo na sladoledu od šljiva, pravimo sezonski svjež, jednostavan led koji sadrži voćne kreme koje ljudi vole, kao što su hurma, grožđe i jagode", rekao je Morrone.

Istakao je da Gelato, kao i pizza, ima tradiciju.