Naučnici otkrili nešto nevjerovatno: Tvrde da je na površini nekad bio okean

Ovo otkriće sugerira da bi sastav lunarnih stijena mogao biti mješavina feranske anortozitne stijene iz drevne lunarne kore i materijala iz donjih slojeva bogatijih magnezijem.

Podaci iz nedavne indijske misije Chandrayaan-3 dodatno potvrđuju teoriju da je Mjesec nekada bio prekriven oceanom rastaljene stijene. Naučnici su svoja nova otkrića objavili u uglednom časopisu Nature.

Dana 23. augusta 2023. godine, lander nazvan Vikram uspješno je sletio na površinu Mjeseca, čime je Indija postala četvrta zemlja koja je izvela takav podvig. Nakon slijetanja, iz landera je izašao rover Pragyan koji je istraživao mjesto slijetanja, pružajući jedinstven uvid u geologiju Mjeseca.

Trending

Obustavljen tramvajski saobraćaj prema Baščaršiji: Dječak pao sa romobila

Posebnost ove misije je što je Vikram sletio južnije nego bilo koja druga letjelica do sada, što je omogućilo istraživačima da prikupe podatke s područja koje dosad nije bilo istraženo. Pragyan je analizirao sastav lunarnog tla i otkrio da je regolit u okolici landera gotovo ujednačen, sastavljen uglavnom od bijele stijene poznate kao feranska anortozit.

Ocean magme

Naučnici su usporedili ove rezultate s podacima iz uzoraka prikupljenih tokom misije Apollo 16 iz 1972. godine te sovjetske misije Luna-20 iste godine. Unatoč velikoj udaljenosti između lokacija na kojima su prikupljeni uzorci, hemijski sastav regolit je vrlo sličan, što dodatno podupire teoriju da je cijeli Mjesec nekada bio prekriven oceanom magme.

Prema naučnim teorijama, Mjesec se formirao nakon što je planet veličine Marsa udario u Zemlju, izbacujući goleme količine stijena koje su se kasnije spojile u naš jedini prirodni satelit. Ovaj ocean magme na Mjesecu bio je prisutan od njegovog formiranja i trajao je desecima, možda čak i stotinama milionima godina.

Hlađenjem i kristalizacijom ove magme nastale su stijene poput feranske anortozita, koje čine veliki dio Mjesečeve kore. Lunarne visoravni, poput onih koje su istraživale misije Chandrayaan-3, Apollo 16 i Luna-20, predstavljaju dijelove drevne lunarne kore, što omogućuje naučnicima da testiraju teorije o globalnom oceanu magme na Mjesecu.

Podaci od neprocjenjive vrijednosti

Autori studije naglašavaju važnost "zemaljskih" mjerenja poput onih koje je izveo Pragyan rover, jer pružaju temelj za tumačenje podataka prikupljenih s orbite.

Na primjer, rezultati iz Chandrayaan-3 uspoređeni su s podacima prikupljenim tokom prijašnjih indijskih misija Chandrayaan-1 i Chandrayaan-2, što je povećalo povjerenje u tačnost tih orbitalnih podataka. Ovi podaci također su od neprocjenjive vrijednosti kada je riječ o tumačenju lunarnih meteorita - stijena izbačenih s površine Mjeseca nakon sudara sa svemirskim objektima, koje kasnije mogu dospjeti na Zemlju.

Pragyanova mjerenja pomažu u izgradnji cjelovite slike različitih regija Mjeseca, što nam omogućuje bolje razumijevanje lunarnih uzoraka. Posebno je zanimljivo da su mjerenja s Chandrayaan-3 otkrila veće koncentracije određenih minerala u Mjesečevoj kori nego što su to predviđali raniji modeli okeana magme.

Ovo otkriće sugerira da bi sastav lunarnih stijena mogao biti mješavina feranske anortozitne stijene iz drevne lunarne kore i materijala iz donjih slojeva bogatijih magnezijem, koji su se izmiješali tokom snažnih udaraca koje je Mjesec pretrpio tokom svoje historije. Chandrayaan-3 pružio je naučnicima dragocjene podatke koji će pomoći u daljnjem istraživanju i razumijevanju složene geološke historije Mjeseca, piše Klik.hr.