Da li majmun može napisati Shakespearovo djelo? Nauka ima odgovore

Dva australska matematičara dovela su u pitanje staru izreku, da bi majmun koji bi pritiskao tipke na pisaćoj mašini, ako bi mu dao beskonačno vrijeme, na kraju napisao kompletna djela Williama Shakespearea.

Poznat kao "teorema beskonačnog majmuna", misaoni eksperiment se dugo koristio za objašnjenje principa vjerovatnoće i slučajnosti.

Međutim, nova recenzirana studija koju su vodili istraživači iz Sidneja Stephen Woodcock i Jay Falletta otkrila je da bi vrijeme koje bi bilo potrebno majmunu koji kuca da replicira Shakespeareove drame, sonete i pjesme bilo duže od životnog vijeka našeg svemira.

Trending

Zakazala odbrana Izraela: Huti izveli žestok napad na Tel Aviv, povrijeđeno više osoba

Što znači da je, iako je matematički tačna, teorema "obmanjujuća", kažu. Osim što je proučavala sposobnosti jednog majmuna, studija je takođe napravila niz kalkulacija zasnovanih na trenutnoj globalnoj populaciji čimpanzi, koja iznosi otprilike 200.000.

Rezultati su pokazali da čak i kada bi svaka šimpanza na svijetu bila uvrštena i sposobna kucati brzinom od jednog ključa u sekundi do kraja svemira, ne bi se ni približili da otkucaju Bardova djela.

Postojala bi šansa od 5% da će jedna šimpanza uspješno otkucati riječ "banane" tokom svog života. A vjerovatnoća da jedna šimpanza konstruiše nasumične rečenice - kao što je "ja šimpanza, dakle jesam" - iznosi jedan prema 10 miliona milijardi milijardi, pokazuje istraživanje.

"Nije moguće da će, čak i uz poboljšanu brzinu kucanja ili povećanje populacije čimpanza, rad majmuna ikada biti održiv alat za razvoj netrivijalnih pisanih radova", kaže se u studiji.

Proračuni korišteni u radu temelje se na najšire prihvaćenoj hipotezi o kraju svemira, a to je teorija toplinske smrti.

Uprkos svom nazivu, takozvana toplotna smrt bi zapravo bila spora i hladna.

Ukratko, to je scenario u kojem se svemir nastavlja i širiti i hladiti – dok sve u njemu umire, propada i nestaje.

"Ovo otkriće stavlja teoremu među druge zagonetke i paradokse vjerovatnoće... gdje korištenje ideje o beskonačnim resursima daje rezultate koji se ne poklapaju s onim što dobijemo kada uzmemo u obzir ograničenja našeg univerzuma", rekao je vanredni profesor Woodcock u izjavi o radu.